Intervju: Predrag Kraljević Kralj – Termiti su uvijek tu
Predrag Kraljević Kralj samo za RiRock.com govori o Termitima, punku u Rijeci, o prošlosti i budućnosti, svom životu danas. U razgovoru i pisanju 2 na 1 Kralj je pobijedio. Ovako su tekle rijeke riječi...
RiRock.com: Uspjeli slavljenički koncert „Riječki novi val“ u Dvorani mladosti je održan prije par dana... dojmovi su još svježi, čitav grad bruji o njemu i trostrukoj CD box „Antologiji“ – čak je i Novi list objavio fotku s „doručka na Kontu“ s naslovim „Najveći riječki brend“... kako si ti doživio taj petak i objavu albuma?
Predrag Kraljević Kralj: Bilo je fantastično, u određenom smislu, potpuno me je opčinilo, sve osim sebe samog, jer napravio sam nekoliko spetljanih poteza koji su na trenutak doveli u pitanje integritet i cjelovitost scenskog izraza, no ništa strašno, tek moje spetljane maštarije koje zapravo nikome ne mogu nauditi, za mene su Parafi i dalje najbolji band na svijetu, Leo Rumora, Baja i ostali iz ekipe Ogledala su na dobrom putu da se u potpunosti razviju kao glazbenici i izvođači, u dvorani je te večeri bilo vruće, pred toliko mnogo ljudi, ujutro u hotelu Kontinental također, tehnikom iz Gisa se stručno koriste i upotrebljavaju najnovija dostignuća, organizatori mogu biti mirni sada znaju da od nas mogu očekivati samo najbolje i uvijek plemenito i fer ponašanje.
RiRock.com: Jeli ti drago da si vidio sve te ljude na Kontu iz davnih vremena i kako si uopće doživio mlade koji su vas s neskrivenim poštovanjem promatrali sa „sigurne udaljenosti“?
Predrag Kraljević Kralj: I te kako mi je to drago, sve sam ih vidio i snimio i s nekima razmijenio po koju rječcu, no s nekima se nešto i podogovrio za daljnju suradnju na muzičkom planu, i uopće kulturno umjetničkoj sceni, s nekim starim drugovima, s mojim imenjakom Predragom sam nešto i popio, doživio sam nekoliko komplimenata, a nešto sam i sam udijelio, drago mi je bilo vidjeti fotografa Damira Krizmanića Krizu, s njim smo uvijek planirali dobru fotografiju, nekoliko ženica je potražilo autograme i neki dječaci, stara prijateljica je došla iz Zagreba, gledah u nju, pa njeno krzno, pa u njene oči, došla je i Lara, a ona je prava, zatim tih nekoliko nevidljivih zloćka, tek sam ih kasnije primijetio, pa dobro o.k., punk rock, nismo bolje ni zaslužili, tek priznanje za svih trideset godina rada.
RiRock.com: Kako je ovih dana biti ponovno na probama, na kocertima, u društvu s Pepijem, Kikom, Mrletom i ekipom?
Predrag Kraljević Kralj: Eto reći ću ti, najiskrenije što mogu, predivno, jer oni kao i ja osjećaju tu glazbu, glazbene motive i dijelove sheme koju u rock and roll žanru obrađujemo, svo to vrijeme našeg druženja i stvaranja, a zapravo kada s njima sviraš imaš osjećaj da to proizlazi iz težnje za... Zašto stalno u posljednje vrijeme pominjem filozofsku težnju za nečim, što bi to moglo biti, možda onaj sljedeći glazbeni pokušaj, u istoj formi, tek kada cijelim bićem ponireš u dionice, nije važno da li ih sam pjevaš, da li ih svira netko drugi iz banda one su tu i nešto govore, jer svakako je najbitnije da mi uspijevamo nasmijati jedan drugoga svojim vragolijama koje nas vode kroz taj težak put odrastanja u showbizu. No, tako je to.
RiRock.com: Što vas je nagnalo pred tih tri desetljeća da budete toliko „radikalni“i teatarski određeni? Kako je krenulo?
Predrag Kraljević Kralj: To proizlazi iz težnje za za potpunim izrazom, ako u sebi imaš ono nešto što te tamo gdje želiš doći i vodi, zastori se podižu, svjetla se pale, predstava počinje i sada će trajati neko vrijeme, u ovisnosti od scenarija, teksta, zamisli i prijedloga, prvi, drugi, treći čin itd. Nije li tako, predstava ide dalje, učili smo pomalo s televizije, pomalo s dasaka, pomalo iz knjiga, Pokojni Fredi Mercury je u tome bio dobar, naročito u video umjetnosti, Bowie također, Masimo Savić je dobar, Damir Martinović je dobar, a rock teatar još nije definiran u potpunosti, mada egzistira dobrih pedesetak godina na međunarodnoj glazbenoj sceni - čak mislim da se događa jedna zanimljivost, oni uvode u klasični teatar rock kompoziciju i ono što se trenutno o tome piše, a zapravo teoretski označuje ono što će uskoro postati zakonitosti, lika, uloge, glazbeno scenskog djela. Kao što je to ponekad opera, na samom jugu Italije, mjuzikl i nešto slično tome, no, rock teatar je sasvim zasebna cjelina, stvar koju igraš u realnom vremenu, mogu čak pretpostaviti kako i sami glazbenici u određenom trenutku, ako to prihvate, postaju glumci, jer su prihvatili svoje kolege, a koji pišu teoriju i u praksi to izvode.
RiRock.com: Postava Termita je doživjela nekoliko promjena...
Predrag Kraljević Kralj: Ovo sada je treća postava, prva je bila s Davorom Horvatom na bubnju, druga je bila s Kaštelanom na klavijaturama, sada s Damirom na basu, mislim da se tu više ništa neće mijenjati, ovako je super.
RiRock.com: Koji su po tebi vrhunci Termita?
Predrag Kraljević Kralj: U profesionalnom smislu, još ih nisimo dosegli, javiti ću ti kada se popnemo na vrh, ako te se sjetim, a hoću, mi smo skromni i u privatnom životu, to što imamo gajimo kao rijetkost. Sjećam se jedne jako dobre svirke, čini mi se da je to bilo u nekom prostoru u Zagrebu, osjećao sam glazbu i svoje drugove glazbenike cijelim svojim bićem i to je ono blizu vrhuncu, zapravo to je vrhunac, nema boljeg osjećaja od toga.
RiRock.com: Negdje ste izjavili da vam je „dopizdilo“ i da ste se zato razišli. Što vam je „dopizdilo“?
Predrag Kraljević Kralj: Žao mi je, to morate pitati Damira, on je to izjavio, ne razumijem što mu je dopizdilo, valjda folira. Ja bih rekao kako je psihološki karakter pojedinca odredio smjer u karijeri jednog vokalno instrumentalnog sastava, do razilaženja dolazi kao i do povlačenja u sebe, potražio sam nove izazove, i sami ste to primijetili i u glazbenom i u likovnom i u književnom, izražavanju, uz nemali napor, da održim psihofizičku kondiciju, pružajući ruku utvarama, samoće, zla, objede i stradanja, ali živi smo, jer što te ne ubije to te ojača.
RiRock.com: Ipak, svakih nekoliko godina Termiti ipak odsviraju neki nastup, poput ovog ili onog u Palach ’90-ih. Postoji li nada da se krene u nove pjesme, a ne samo obljetničarske nastupe.
Predrag Kraljević Kralj: Kada je neki konkretan angažman u điru, Termiti su uvijek tu, da li se radi o nekakvom kulturološkom događaju ili fenomenu, kao što je bio i ovaj posljednji, odnosno, još je uvijek, ili je to angažirana svirka u koju sami ulažemo sredstva, kreaciju, entuzijazam, ili nas angažira diskografska kuća Dallas s kojom imamo ugovor. Mi smo tu, no moram reći u posljednje vrijeme najviše se radi upravo o svečanim stvarima i događajima, pa i doživljaji znaju biti svečani, odrede se određeni uvjeti plaćanja takvog angažmana i krene se u stvar, dio ponesemo sa sobom kao honorar, dio odvojimo u humanitarne svrhe, i tako ti je to... Peđa Kraljević humanitarac i dobrotvor, ne bi čovjek rekao, UNICEF je potrebitiji od nas samih kojima ne dao bog da ikada zatreba takva pomoć, no s malim udijelom naših financijskih sredstava pomažemo mnogima.
RiRock.com: „Vjeran pas“ je himna mnogih generacija. Jeli ti to neka vrsta tereta danas kada se baviš nekim drugim stvarima ili svojevrsno priznanje kreaciji mladosti?
Predrag Kraljević Kralj: To je to, Coca Cola i osmijeh, vjeran pas i suze, generacije koje slijede jedna drugu, u ovom ili onom stilu, nešto što nas drži na okupu, u zajedništvu, nešto čemu vjerujemo, što nas određuje, kao totem ili simbol života i životnog puta, bitnička generacija, gubitnička generacija, potrošačko društvo, crkva, mnogo nas toga okružuje i obilježava ali nekoliko pjesama posebno te pokoji tehnološki detalj, freak- greak relacija. Smrt naposljetku, ulazak u harem, sjećate li se Točka i njegovih skladbi.
RiRock.com: Goran Lisica – Fox. Da li je on stvarno „spiritus movens“ riječke scene ili barem njene rane faze? Neki ga hvale na sva usta, neki žestoko osporavaju. Zašto je njegovo ime toliko često spominjano kada se priča o RiRocku osim u uredničkom kontekstu CD-boxa „Riječki novi val“ ili o poziciji vlasnika Dallasa te nekadašnjeg koncertnog promotora i novinara?
Predrag Kraljević Kralj: Svjestan sam toga da svaki čovjek ima dvije grupe neprijatelja, u jednu spadaju pravi prijatelji a u drugu krivi prijatelji, i zato kažem i uvijek sam tako govorio i Damiru Čargonji. Bolje dobar neprijatelj nego li loš prijatelj. Tako je i s njim i s njegovim problemima, osporavati ga se usuđuju samo oni koji su mu ravni, u kreaciji, snazi, organizacijskim sposobnostima, novinarskom zadatku, danas istraživačkom, no ništa mu stvarno ne mogu ljudi poput mene koji za njega radimo, a ne bi radili za njega da ga ne poštujemo kao i firmu naravno. Ja sam ga osobno zavolio, mnogo je uradio za Termite i riječku glazbenu scenu, tu misao valja slijediti.
RiRock.com: The Clash, The Ramones i Sex Pistols. Tvoj komentar na „sveto trojstvo“?
Predrag Kraljević Kralj: Što reći, dodaš li k tome i Termite imati ćeš mrtvačko bratstvo, možeš sastavtii veliku četvorku svetih duhova novog vala, Sid, Strumer, Joe, Robert, možda pretjerujem kada u smrti tražim život, ili u glazbi tišinu, ili u zvuku vuka, možda pretjerujem, no duh tih vremena da olakšam a i eventualnim čitateljima ovog članka je sveprisutan u svim vremenima koje poznajem. Sada znam, staviš li ponekad koju stvar The Ramonesa da se odvrti u svojoj trominutnoj agoniji doći ćeš do zaključka, najvjerojatnije kako ništa bolje ne može postojati, osim možda The Clasha, ili Sex Pistolsa. Možda su Pistolsi ipak najbolji a ne Parafi, ne znam ni sam, ma najbolji su ipak Termiti, a o mrtvima sve najljepše.
RiRock.com: Bavio je se s mjuzom, poezijom i performansima nakon Termita. Par riječi o tome?
Predrag Kraljević Kralj: Jeste, jesam, dugo vremena sam se time bavio, spajao sam komadiće u paravan kolaža kojeg smo upotrebljavali u kazališnim predstavama dok smo još igrali u brigadirskom klubu studentskog kluba Palach, posljednjih nekoliko godina MMC-a Palach, zatim i u Sušačkom neboderu, odnosno danas Hrvatskom kulturnom domu, u svim mogućim njegovim rupama, i na glavnoj sceni, i u okolnim lokalnim lokalima, te ondašnjem klubu Modra, a danas već Stereo dvorani, tu su mnogi prošli, gledajući mi njih a oni nas, i neka druga sveta mjesta riječke glazbene, kulturno umjetničke perspektive. Pećine, Nafta, Omladinsko igralište, što još, stara, danas napuštena fabrička zdanja, građevine bez kulturološkog odabira u arhitektonskom smislu pretvorena i upotrebljenja za razne stilske vježbe, Hartera, Torpedo, to je u Rijeci, zatim slijedi Istra, Fortica u Labinu, Lamparna u Labinu.
RiRock.com: Kako izgleda tvoj život danas? Tučeš li i dalje more...
Predrag Kraljević Kralj: Kara od mornara, brige kojih se ne mogu riješiti, prokleti ranč na Grobniku na kojem se sve urušilo, a ja ne pronalazim rješenje, što bi rekao jedan moj predradnik, u pičku materijalnu, ni makac. To što s mora donesem i to je prokleto, a naročito novac, što da vam kažem da ne zvuči beznadno, časnik sam u hrvatskoj trgovačkoj mornarici, pokušavam se povratiti kopnu gdje bih na zemlji gazio svoj blues, u pravim kaubojkama, no i te mornarske kaubojske kave, coffe time, jazz time, Termiti, to me drži. Jebi ga, to me drži, pogotovo ako je dobro, svježe i pošteno.
RiRock.com: Čime se bavi ostali „glodači drvenarije“? Za Mrleta znamo...
Predrag Kraljević Kralj: Znate, nećete mi vjerovati, ali kako ih vi zovete glodačima drvenarije bave se samim sobom odnosno programom koji se zove antitermitski program, za zaštitu drvenih kuća, koje su u tradiciji graditeljstva veoma ugrožene od tih stvorenja, no šalim se, to je samo metaforički rečeno, tu su i Telemiti evolucijski razvoj super bića koja to nisu, dakle od demona, preko termita do telemita u vjekovima istrage, pitanja i odgovora, u traženju smisla postojanja, iz ovog ili onog razloga, ili čak paralelnog svijeta nepostojanja, a to znači radimo, delamo u privredi. Josip je sada na Zviru i unaprijeđen je na poslu dok se Berislav bavi menadžerskim smicalicama i problemima, mene još malo pa će me ovi moji iz banda zvati Tin. Nameće mi se boemija, ne znam zašto, lutam, a nešto konkretno, predugo je već u sanducima i ladicama, ništa od toga. Radimo, mučenje, vidite i sami što se oko nas događa, najradije bih se pozdravio sa svime i rekao zbogom.
RiRock.com: Kako doživljavaš oko strku u cijelom svijetu, posebno u Britaniji, oko 30 rođendana punka? Ti si ipak jedan od istinskih ikona tog pokreta na prostorima bivše Juge...
Predrag Kraljević Kralj: Taj pokret kojega smo slijedili sada se ponovo pojavljuje u nekom drugačijem obliku, žao mi je što ga određuju tragedije kao što je to ona u Novom Sadu, kada je u gradskom lokalu izgorilo toliko ljudi a Sex Pistolsi tek stižu na Exit ili gdje već. A i mi ćemo biti tamo, ili kao band ili kao pojedinci, i da odamo odi počast, odi radosti i tuge, da sudjelujemo, i tamo i negdje drugdje, gdje će predstavnici pokreta, prikazivati svoje filmove, prikazivati izložbama svoja likovna dostignuća i gdje će pisana riječ trijumfirati govoreći. To je bio pokret koji smo slijedili trideset godina, pa bio to i punk rock, zatim i novi val ili ona poznata reinkarnacija iz života u život. U osnovi samo rock and roll.
RiRock.com: Još uvijek izađeš na stage iz mrtvačkog lijesa i nabiješ si WC školjku na glavu i posipaš perjem... kakva je poruka tog performansa današnjim generacijama i društvu? Što se promijenilo u odnosu na rane 80-te godine?
Predrag Kraljević Kralj: Sada se već vidim malo drugačije u tom performansu, znaš kao na nekom pogrebu, u živo, ili na filmu, u nekoj dobroj drami, njih četvoro nose jedan sanduk, nešto im veže ruke, nešto ih oslobađa, u stanju su ispričati po koju riječ, o prošlosti, prohujalim vremenima... Klasični filmski žanr i dijalog, preuzet iz književnog i literarnog prijedloška, a možete ga dobro pogledati u novom filmu „Nema zemlje za starog čovjeka“, dakle dijalog, šutnja, povorka, magija trenutka u kojem se ništa ne govori, a iznose se podaci. Shvatio sam kako perje osim prpošnosti našeg mladenačkog stava i duha predstavlja, u našoj predstavi i van predstave, lovu, samo nemoj nikome to reći, lovu, uvijek pitam Damira, hoćeš li na vrijeme nabaviti perje, znaš da nam treba za sljedeći nastup, i onda ga hitamo, ovisi koliko ga ima, po sebi, iznad sebe, njih i svi smo onda unutar tog svijeta mašte. To je ljepše i maštovitije što je perje raznobojnije. Sviramo „Kišne razdragance“ i stvar je kompletna a doživljaj uzvišen, zaista, lijepo je maštovito i bogato. Primijetio sam da dečki uživaju i smiješkaju se kao kurve, a drago im je, perje leti, sviramo koncert i tako to ide.
RiRock.com: Riječki rock danas ima bezrezervnu i konkretnu podršku dijela institucija Grada Rijeke i gradonačelnika Obersnela. Smatraš li to pozitivnim?
Predrag Kraljević Kralj: Da i ne, možda čak pomalo više negativnim nego li pozitivnim, što se oni imaju petljati u to. Ovo je naša stvar, ako nam nisu moglu pomoći onda što mogu uraditi danas, to je gledajući s negativne strane. No gledajući suprotno, s pozitivne strane, zašto ne, zašto ljudima ne dati priliku da sudjeluju, kao što i oni koji su na vodećim pozicijama u gradu nama daju prilku da se izražavamo kroz naše koncerte, kazalište i ostale vragolije, kojih je grad Rijeka pun... Razni štandovi na Korzu, prodaja automobila i kojekakvih ideja o poslovnom uspjehu generacije - zašto naš uspjeh ne bi bili Termiti.
RiRock.com: Let3 je od Termita naslijedio basistu, dio scenskog nastupa (perje, teatar uz svirku) – misliš li da su nastavili vašim tragom ili je to ipak prvenstveno postala zabava?
Predrag Kraljević Kralj: I jedno i drugo, rekao sam već, da stvar još nije definirana, mada je vrlo blizu danas, vjerojatno ste primijetili u našim knjižarama mnoga nova izdanja koja govore o rock and rollu i njegovim akterima, autorima, glazbenicima, raznim ulogama i glumcima zatim redateljima i piscima, mislim najviše u žanru rock and rolla i to tada postaje prava pravcata predstava, rock teatar, koji se gradi, kao i kula od karata, uvijek iznova, na temeljima bez temelja, niti na nebu niti na zemlji. Ne krademo kamen niti smo kriminalci niti zlikovci, već ga samo prenosimo s jednog mjesta na drugo, a tlocrt zdanja već postoji i uskoro će ga jedan čovjek omeđiti u CAD-u. Postaje zabavno, zar nije tako, kada se uskladimo, a instrumenti zvuče harmonično i drugarske duše se uhvate u koštac s tom vrstom glazbe i dok još uvijek uspijevamo zabaviti jedni druge.
RiRock.com: Što kažeš na aktualni problem s Palachom? Tamo si čest gost...
Predrag Kraljević Kralj: Situacija je takva da su sada tamo ostali samo goli zidovi i ni žive duše, ni Kreše i Charlija, ni mene ni tebe ni njega, nikoga, a netko će opet doći da mi pomrsi račune, jer znaš mogao sam i dvije kuće sagraditi koliko sam tamo ostavio, a koliko sam samo tamo igrao, mogao sam postati slavan... Da, žalosno... Doći će neki fičfirići, i opet sve iz početka, po tko zna koji puta, mislim, ako se ne varam, četvrti, davno onaj prvi voditelj, komunista, ne znam više kako se zove, desetak godina torture, pa Kajgasnić, nešto blaže, socijalista, još desetask godina grozote, i naposlijetku Charlie, liberalana demokracija, užas, ne znam što to dolazi i što se kotrlja, no,valja naoštriti mačeve i pojačati sklekove, trbušnjake, čučnjeve, đoging, i ostale pripreme, a ako to bude Radović, bože moj ne mogu niti zamisliti. Trenutno smo bez prostora i bauljamo gradom, trenutno smo bez naše matične kuće, bez Palacha, odem u onu bačvicu na Korzo, zovem to mini Palachom, popijem kuhano vino, ostavim donaciju za to, jer se ne plaća već se donira za knjižaru za slijepe. Vidim ih prolaze, sugrađani, među njima voditelji raznih sekcija i udruga, a što ću, nagnem se nad koljeno i zajaučem, boli, oh boli.
RiRock.com: Reizdana je vaša „LP ploča: Vjeran pas“ od strane Dallas recordsa ovih dana iako je bila publicirana još 1996. godine. Nekako sve ide s velikim kašnjenjem. Zašto Termiti nisu poputa Parafa izdavali dok su bili „u konstanti“?
Predrag Kraljević Kralj: Reći ću ti jedno, tebi i svima ostalima i to ovako pismenim putem. To uopće nije naša ploča, ili moja ploča, od Peđe, Damira ili Termita već to je Goranova ploča i diskografske kuće Dallas. Mi kao Termiti nikada nismo uspjeli skupiti snage, tome sam najviše sam kriv, i najviše slab, od svih ostalih, da krenemo u projekt snimanja audio zapisa, sve što smo do tada radili bile su studijske snmke na raznim mjestima u bivšoj Jugi a tek toliko da održimo svirački status i stvaralačku kondiciju. No, barem ne kod mene, namjera za izdavanjem ili publikacijom nikada nije postojala, možda i nije mogla postojati s obzirom što smo svirali i pjevali. Ne kažem da smo radili nešto loše već samo to da smo bili žestoki i nije bilo vremena, a onda je Goran Lisica odlučio da nam izađe u susret i da nam pomogne da objavimo te snimke koje smo, do tada uradili. Znači da to nama dođe kao poklon i to veliki i iskreni poklon od tog čovjeka i njegove diskografske kuće, nije li tako, a ja sam mu zahvalan za to. Termiti nikada samoinicijativno nisu poduzeli nikakvu radnju da bi nešto snimili u diskografskoj domeni, ne nisu, nema razloga objašnjavati zašto, nisu i gotovo, ali je Fox nama poklonio taj CD i svaka mu čast - baš kao i reizdanje. Da li ćemo jednog dana i samostalno napraviti svoj CD pitanje je mnogih stvari koje se moraju povezati u jednu cjelinu.
RiRock.com: Izjavio si da ti je najtužniji dan u životu bio kada je umro Robert Tičić Tica, vaš gitarist? Nije li vas taj nesretni događaj urušio u nadi da ćete tih dana raditi i dalje... jeli to „slomilo“ Termite (dijelom i Parafe)?
Predrag Kraljević Kralj: Nije nas slomilo stvaralački, ljudski možda, Parafe također. Njima je tada bio potrebniji nego nama, mene je slomilo to što ga više nema, nema ga ni danas, ponekad me posjeti u snovima, i to je fight sna i jave, noćnih mora i tihih uzdaha medija, te čakule, i slijeda paranormalnog... Što reći, slomilo me je što vrijeme prolazi, a njega nema, tih sjećanja, na njega i one ljude koji o njemu nose sjećanja. Ponekad kao da je zaista tu i kao da ćemo sutra poći svirati, na probu ili negdje, no njega nema, u stvarnom životu još ga nema, valjda negdje ima neku dobru gažu.
RiRock.com: Što kažeš na inicijativu podizanja spomenika punku u Rijeci?
Predrag Kraljević Kralj: Da ti pravo kažem to mi je od vas prvi glas, a pitam vas ujedno kako bi to trebalo izgledati, nešto kao Kamov na Ogradi nad bistrom Rječinom, u koju je uronjena pisača mašina, možda mene uzmu za model ili tko bi to mogao biti, neki stranac, Kafka, vrh kule na kojoj se klati pjetao. Jeli bi to mogao biti spomenik punku u gradu, a s Kružnom ulicom da raskrstimo jednom za svagda i unesemo asfaltni kitov hrbat koji bi bio spomenik punku i meni u Rijeci, tko zna, kako ovaj grad živi možda i do toga dođe...
RiRock.com: Planiraš li se nakon zagrebačkog koncerta kada se sva medija halabuka stiša i dalje glazbeno izražavati ili se vraćaš u likovnu „ilegalu“?
Predrag Kraljević Kralj: Nastupam u međuvremenu Termitskih nastupa kao one man band, što ću, napustiše me i najdraži, a onda postavim i likovnu izložbu s likovnim radovima na kojima najviše sam radim i crtam, slikam, bavim se grafikom i računalnom grafikom, te tako spojim i likovnu izložbu i mali glazbeni program. Tako se izražavam u određenim situacijama, sam, napušten, a opet okružen i sretan, u samoći i društvu. To je što mi daje slikarstvo i smrt u slikarstvu i život u glazbi, nadam se da ću se nastaviti i likovno izražavati, ali budite bez brige ne u ilegalnim štamparijama, letaka, proglasa, fanzina, lažnih novčanica, već u ilegalanim sferama dobre volje.Nadam se da je tako... Hvala vama i molim te Nikola, pozdravi starog i zaželi mu mirno more.
RiRock.com: Kralj, hvala ti na svemu. Iskrenosti, liku i djelu.
