Top singlovi

  1. Foo Fighters - The Sky Is A Neighborhood
  2. Thirty Seconds To Mars - Walk On Water in the Live Lounge
  3. Sting – I Can't Stop Thinking About You
  4. Radiohead - Lift
  5. David Bowie - I Can't Give Everything Away
  6. Prophets Of Rage – Living On The 110
  7. Nine Inch Nails – Less Than
  8. Queens Of The Stone Age – The Way You Used To Do
  9. U2 - You’re The Best Thing About Me
  10. Starsailor - All This Life

Top album

Neil Young - Hitchhiker

dvd preporuka

David Gilmour – Live At Pompeii

Najava koncerata

Ključne riječi

Sve ključne riječi

Intervju: Vladan Vučković Paja – “Muzika se sluša cijelim bićem”

Intervju: Vladan Vučković Paja – “Muzika se sluša cijelim bićem”Vladan Vučković Paja jedan je od onih upornih radnika koji svojim prisustvom potvrđuju vrijednost gitare na ovim prostorima. Bilo da je riječ o njegovim “radnim mjestima” kod Zdravka Čolića ili Kikija (Piloti) ili da je riječ o njegovoj solo karijeri on svojim petim solo albumom potvrđuje da se upornost isplati...

Jedno je sjediti i vježbati a drugo je stvarati i svirati. Paja je to spojio u jedno. Svojim novim izdanjem (Jazzija –Dallas Records) nudi muziku koja se na ovim prostorima naziva instrumentalnim radom ali je za neke i “muzika bez riječi”. O gitari, izdavaštvu i nekim drugim stvarima razgovarali smo s ovim umjetnikom a o njegovoj muzici i stvaralaštvu pronađite malo vremena i preslušajte koje note nudi – možda otkrijete ljepotu tonova koja nije podlegla tiraniji govora – tj. možda otkrijete ponovo instrumentalnu muziku.


RiRock.com: Novi album ali novi i izdavač. Kako biste Vi predstavili svoj novi nosač zvuka?

Paja: JAZZiJA je moj peti studijski album, a izdavač je Dallas Records koji će ovo izdanje distribuirati i van granica Srbije. Prije nego što predstavim svoj novi album, želio bih kazati da sam se tokom svoje autorske karijere izražavao kroz različite muzičke žanrove. Prvi album, “Put ka Suncu” baziran je na fusion ambiental zvuku. Na drugom CD-u, “Na Istoku Zapada” okrenuo sam se etno muzici. Ja sam iz Istočne Srbije, vlaška narodna muzika dio je tamošnjeg folklora i obradio sam neke od najljepših vlaških pjesama.

Treći CD “Dnevnik duge plovidbe” u cijelosti je bio komponiran i odsviran na akustičnim gitarama i muzički je ilustrirao moje impresije nakon putovanja i boravka u svijetskim metropolama. Na četvrtom albumu, “Partiture za koren i stablo” obradio sam neka od najvećih dijela klasične muzike.

Novi album, shodno mojoj tradiciji, otvorio je novo žanrovsko poglavlje – jazz. Ovaj put ponudio sam svoju autorsku muziku komponiranu u jazz maniru. Na početku svoje karijere, intenzivno sam slušao svoje jazz idole: Miles Davisa, zatim plejadu gitarista kao što su Joe Pass, George Benson, Roben Ford, John Scofield, ali i mnoge druge muzičare koji nisu gitaristi a svirali su jazz. Čak sam pomno pratio i jazz bubnjare mada mi to nije specijalnost. Jazz muzika je utjecala na moj muzički razvoj i nije neobično što sam se u aktualnom autorskom projektu dotakao i ovog žanra.


RiRock.com: I to nas sada dovodi u jednu situaciju da povjerujemo da ste Doctor Jackil/Mister Hide. Svirate sa Čolićem i Kikijem iz Pilota a ovdje pričamo o velikanima jazza. Znači to je ono što se sluša privatno a sada je tek ugledalo svijetlost dana.

Paja: Tokom svog muzičkog sazrijevanja intenzivno sam i s oduševljenjem slušao muziku svih žanrova. Možda u tome leži razlog za moj autorski hod kroz žanrove. Volio sam gitariste koji su imali širok spektar stilova kojim vladaju u sviračkom smislu. Svakako najbolji primjer gitariste “širokog spektra” je čuveni Brian May koji briljira i na akustičnoj i na električnoj gitari. Uvjerljiv je i u overdrive rock rifovima i na minijaturnoj akustičnoj “ukulele” gitari. Kada tako upijate muziku onda nije teško, ukoliko imate dara, vratiti se u njene mnogobrojne rukavce i u tome uživati.

Iako sviram u pop-rock bendovima, vladam jazz standardima i sve to je dio mog jedinstvenog muzičkog bića. Sjajan je osjećaj svirati na stadionu pred 100.000 ljudi, ali i svirati u malom klubu, a ja imam tu nevjerovatnu privilegiju da prakticiram i jedno i drugo.

Odlučio sam posvetiti ovaj album tom velikom utjecaju koji sam imao od strane jazz muzičara. Prva kompozicija na albumu JAZZiJA zove se “Uticaj na podsvest”. Svi mi u muzici prihvaćamo razne umjetničke utjecaje i svako ih prihvača na svoj način. Kaže se da se muzika sluša cijelim bićem. Nešto od onoga što čujemo prihvačamo svijesnim dijelom, a nešto prihvatimo nesvijesno, kao vrijednost. Kreativnost potiče iz refleksije na prethodni utjecaj.


RiRock.com: S obzirom na muzičku formu, instrumentalna muzika je znači u pitanju, kako i što sa publikom – da je hvatamo s ulice i ubacujemo u prostor gdje se svira ili…? Što vi mislite o tome, gdje je publika?

Paja: Publiku je potrebno osvojiti, a za to su potrebni i vrijednost umjetnika i vrijeme. Sa svojom autorskom muzikom nastupao sam u prepunoj velikoj sali muzičke škole u Boru, na Zaječarskoj gitarijadi nastupao sam na glavnom trgu prepunom ljudi, pozvan sam kao izvođač na čuveni Valjevski jazz festival, bili su tu i nastupi u Studentskom gradu u Beogradu, zatim u kultnom klubu Fest u Zemunu…

Moj službeni Youtube Channel ima 50.000 posjeta. Dakle, interes za moj program i instrumentalnu muziku postoji, ali je još mnogo rada predamnom jer osvajanje publike nije nimalo lako.

Ako govorimo o publici pitati ću Vas: da li je Van Gogh imao zainteresirane za svoje slike i radove za života? On, naravno, nije odustao od svog djela iako se vjerovatno pitao: gdje je “publika”?
Kako je nedavno u intervjuu rekao Vlatko Stefanovski, u jednom trenutku njegove karijere izgledalo je kao da su sve lađe potonule. Jedan Vlatko Stefanovski je s grupom Leb i Sol uslijed smanjenog interesa publike, u jednoj fazi, došao u situaciju koju je sam nazvao: “take it, or breake it”. Na sreću, pobijedilo je ovo prvo. Uspio je nastaviti dalje i svojim radom i svojom autorskom snagom povratiti pozicije.

Danas je Internet omogućio i pospješio fragmentiranje publike i njenu bolju interakciju s umjetnicima. To je pozitivno. Publika postoji, ključ je u ustrajnosti autora. Tako je tokom cijele povijesti umjetnosti. Na žalost, danas je ta ustrajnost veoma, veoma teška za sve umjetnike jer vlada ekonomska kriza uz istovremenu devalvaciju poštovanja kulture i umjetnosti. Dobro bi došla neka nova renesansa.


RiRock.com: Ako pogledamo Balkan i bivše republike SFRJ kako Vi sagledavate poziciju gitare na ovim prostorima? Jedan ste od “promotora” gitare.

Paja: Izgleda da gitara kao instrument nema više taj značaj koji je imala ranije kada su vladali gitar heroji: Hendrix, Pete Townshende, Jiimy Page… Pojavili su se brojni muzički stilovi koji su istisnuli gitaru iz zvučne slike.

Poopćeno govoreći ni rock’n’roll u svijetu nema prevladavajući značaj, samim tim, nema ga ni na Balkanu. Ipak, to nije razlog da čovjek ne posegne za svojim talentom. Pojavljuju se novi i zaista talentirani gitaristi. Primjera radi, postoji jedan već priznati gitarist u Bosni, ne znam točno iz kog grada, zove se Muris Varajić. Naravno, i dalje traju gitaristi koji su obilježili jedno vrijeme bivše Jugoslavije i oni su dio jedne velike i izuzetno kvalitetne rock’n’roll tradicije. Nemoguće ih je sve nabrojati.

Kada uporedimo kontekst vremena nekada i sada, jasno je da je sa nastankom novih država na prostoru bivše Jugoslavije svim muzičarima postalo teže da pošalju muzičku poruku. Sjetimo se, na primer, bend Time počinjao je svoju turneju iz Ljubljane a završavao je u Skoplju ili u Strumici. Danas to nije tako jednostavno, ali za reintegraciju komunikacijskog prostora, umjetnost i muzika najbolji su katalizatori. Gitaristi, kao markantni solo instrumentalisti, uvijek privlače pažnju i sigurno mogu u tome pomoći. Stasaju i nove generacije, mnogim zainteresiranim mladim ljudima u Beogradu držim sate gitare.


RiRock.com: Kako onda Vi vidite budućnost Rock And Roll-a barem na ovom prostoru Balkana?

Paja: To je vrlo teško pitanje. Imao sam veliku privilegiju da prije par godina prisustvujem Stingovom Master Classu u okviru Guitar Art Festivala kada je on bio u Beogradu s Edinom Karamazovim. Sting je rekao da čovječanstvo ne može znati kakva će biti budućnost muzike. Teško je očekivati da postoji trend nastavka tradicija koje su donjeli The Rolling Stones ili The Beatles.


Nove muzičke forme nastaju na negaciji prethodnih. Teško je očekivati da će muzika ići istim smjerom. Nekadašnji rock’n’roll, po mom mišljenju, bio je bolji u odnosu na ono što čujemo danas, ali to ne znači da se upravo sada negdje ne stvara nova superiorna muzička forma.
Poslednja sam osoba koja bi mogla prognozirati muzička kretanja.

Volio bih da ljudi generalno, ne samo u muzici nego u svemu čime se bave pristupaju temeljnije. Jedan naš poznati i prekaljeni glumac, u intervjuu na TV-u, usporedio je karakteristike glumačkog posla priije dvadeset godina i danas. Prije dvadeset godina glumci su dobivali tekstove koje su čitali i učili petnaest dana kod kuće. Nakon toga, petnaest dana uvježbavali su tekst sa svojim kolegama, zatim su petnaest dana snimali TV emisiju kada je riječ o nekom serijskom programu. U današnje vreme, glumac dobiva tekst i već sutradan snima. Da li u tom ubrzanom hodu u kome se nalazi civilizacija čovjek uopče može dublje pogledati u sebe? U želji da stvari oko nas dobiju smireniji tok jednu od kompozicija na albumu JAZZiJA nazvao sam “Iz pete u četvrtu brzinu”.


RiRock.com: Koliko ćete imati vremena da promovirate ovaj projekt?

Paja: Koncertna promocija albuma JAZZiJA, ali i muzike s mojih prethodnih albuma, održala se 24.04. u poznatom klubu “Akademija 28” u Beogradu. Za sada već imam pozive iz Vršca, Negotina i Zaječara. Vjerujem da instrumentalna muzika koju stvaram ima kozmopolitske elemente i nadam se da mogu računati i na publiku u regiji.


RiRock.com: Nešto za kraj?

Paja: Hvala Vam na interesu za moju muziku i hvala na pozivu za ovaj razgovor.
I naravno, pozivam čitaoce portala RiRock.com da preslušaju album JAZZiJA i posjete moj Youtube Channel.


RiRock.com: Hvala Vama!


Ivica Stanković

Objavljeno 02.05.2012.

Vremeplov

Još živimo u dosta divljoj varijanti kapitalizma, a potražnja za kulturom, bila ona popularna ili visoka, nije tolika niti će ikada biti kao za pivom i nogometom... Kulturnjaci vole da ih se tretira kao zaštićenu vrstu i ne žele shvatiti da je na kraju dana njihov izričaj, bez obzira na granu kulture, samo još jedan proizvod na tržištu, i potrebno je vraški se potruditi da bi svoju zamisao ili djelo podijelili sa svijetom.
Ivan Šarar, riječki menadžer i glazbenik (Let3)