Intervju: Vladan Vučković Paja: ”Ni po koju cijenu ne treba odustajati od svoje ideje ”

U nastavku teksta donosimo vam intervju s poznatim srpskim gitaristom, Vladanom Vučkovićem Pajom povodom objavljivanja njegova novog albuma naziva ”Boemske rapsodije”…


RiRock.com: Objavljen je tvoj novi album , sedmi po redu, ako se ne varam - nešto više o tome...

V.V.Paja: Da, sedmi po redu album. Zove se ”Boemske rapsodije”. I ovaj album, kao i svi prethodni, ima poruke koje bih volio podijeliti s auditorijumom. Ovaj put opredijelio sam se za obrade poznatih kafanskih pjesama. Obradio sam 12 pjesama koje su obilježile jednu eru, jedan kulturni prostor i koje su postale dio kulturnog nasljeđa. Istinski važan podkontekst ovog projekta predstavlja istraživanje o tome tko su autori pjesama za koje vjerujemo da su ”narodne”. Kada autor doživi da mu pjesma bude ”proglašena” za narodnu i uđe u kafanski repertoar, od toga, po meni, nema većeg komplimenta. I zaista , svi mi te pjesme tretiramo kao narodne jer se uz njih kolektivno i veselimo i tugujemo. One su neizostavni dio našeg svakodnevnog života. Ipak , vrlo mali broj ljudi zna tko, u stvari, potpisuje njihovo autorstvo. Istraživao sam tko su autori pjesama koje sam obradio. Želio sam odati počast zaboravljenim autorima i njihovom, prije svega, velikom glazbenom talentu. Profesionalno se bavim glazbom dugi niz godina i znam koliko je teško napraviti kombinaciju tonova koja ostaje u sjećanju, makar i na kratko, a kamoli u trajanju od 40 do 50 godina. Mislim da je to vrlo važno istaći i upravo to je, pored glazbenog dijela, najvažnija poruka koju šalje ovaj album.
Za osam od dvanaest obrađenih kompozicija saznao sam tko su autori: Pjesmu ”Iz Krajine lijepa Vlajna” izvodi Predrag Živković Tozovac koji je istovremeno i skladatelj ove pjesme, što mi ranije nije bilo poznato. ”Mito , Bekrijo” skladao je Radoslav Rade Graić, ”Jesen stiže, dunjo moja” autorsko je djelo Isidora Ise Bajića. ”Staj, Staj” vlaška je pjesma autora Slobodana Domaćinovića. ”Lela Vranjanka” napisao je Dragoljub Toković. Ravničarsku himnu, ”Osam tamburaša” napisao je, vjerovali ili ne, Crnogorac, Kotoranin, Milorad Minja Vučetić! Kragujevčanin Dragiša Nedović autor je velikog broja hitova među kojima je i kompozicija ”Stade se cvijeće rosom kititi” . ” ’Opa’ opa”, pjesma je novijeg datuma, ali već je prihvaćena u svim kafanama, a njen kompozitor je Rade Radivojević.
Za četiri kompozicije autori su nepoznati, što su mi potvrdili i stručni suradnici Muzikološkog instituta SANU. Ne znamo autora pjesme ”Niška banja, topla voda”, ni kompozitora čuvene ”Đelem , Đelem”, što joj nije smetalo da postane zvanična svjetska himna Roma. Pjesme ”Kafu mi, draga, ispeci” i ”Tiho noći , moje zlato spava” na omotu sam označio kao ”traditional ”, što potvrđuje i registar SOKOJ - a, agencije za zaštitu autorskih prava.
Mnogo više podataka o biografijama autora i njihovom opusu naveo sam u knjižici koja je sastavni dio omota albuma.


RiRock.com: U današnje vrijeme napraviti konceptualni album - moje pitanje je: ima li publike za to?

V.V.Paja: Moje iskustvo govori da ima. Predstavljao sam svoj autorski program na važnim glazbenim festivalima poput BELEFa, Nišvila, poput Zaječarske gitarijade, a i na drugim otvorenim nastupima i uvijek je bilo publike koja je s pažnjom i aplauzima pratila koncert. I nitko tko je došao na koncert nije otišao tijekom nastupa, naprotiv, publika je pratila izvedbu do zadnje odsvirane note. Postojanje koncepta albuma nije prepreka za komunikaciju s publikom. Naprotiv. Bez ambicije da pravim paralele, samo navodim da su i najveći svjetski bendovi stvarali albume sa jasnim konceptom: Pink Floyd , Genesis, The Who ... Meni je uvijek važno da postoji neki jak razlog za stvaranje albuma, tako će biti i na sljedećem na kojem budem radio. De facto, ništa nije izvan koncepta. Koncept omogućuje važno povezivanje audio i video izraza. Ako umjetnik stvara djelo iza koga stoji svojim imenom i prezimenom uvjeren sam da je potrebno da to djelo ima tezu. Jednostavno, ne mogu objaviti 60 minuta instrumentalne glazbe, a da nisam makar nagovijestio o čemu ta glazba govori. Dakle , uvijek sam posezao za tim da albumi koje stvaram budu uokvireni kontekstom.


RiRock.com: Novi album i novi izdavač. U svakom slučaju bolest naših modernih vremena je, jednostavno reći, ne samo da nema izdavača nego sve je manje novca čak i kada se misli na kupce. Dakle, moje pitanje je: izdavaštvo?

V.V. Paja: Album ”Boemske rapsodije” objavila je World Music Asocijacija Srbije pod svojom izdavačkom etiketom ”WMAS records”. Ova asocijacija je od strane B92 proglašena za najboljeg izdavača u Srbiji 2013. godine. Na čelu udruge je Oliver Đorđević, mlad i vrijedan čovjek koji u nizu proteklih godina predano i ozbiljno prati world music scenu Srbije i daje veliki doprinos očuvanju naše glazbene tradicije. Pod okriljem asocijacije objavljuje se i časopis ”Etnoumlje”. Rad asocijacije dobro je profiliran i jedan inicijalno entuzijastički projekt poprimio je ozbiljne razmjere. Sve veći broj umjetnika koji se bavi world music žanrom zainteresiran je objaviti izdanje pod ovom etiketom.
Inače, s pojavom Internet download-a pojam izdavaštva je redefiniran. U lokalnim okvirima više ne postoje ”velike” izdavačke kuće, kakve poznajemo iz 70- tih, 80- tih godina. Ali zato nastaju specijalizirani, fleksibiliniji i poslovnije izdavači. I pored Interneta, ipak, CD izdanja opstaju jer su neophodna kao artefakt, kao kristalizacija i materijalizacija glazbenog programa. Pravo na život CD izdanja s instrumentalnom glazbom potvrđuje i to što je ”Dallas Records”, izdavač mog prethodnog albuma ”JAZZiJA”, službeno objavio da je taj CD bio na listi 10 najprodavanijih albuma u njihovoj specijaliziranoj trgovini. Početna prodaja pod okriljem ”WMAS Records”- a također je vrlo dobra.


RiRock.com: Znači li to da ”WMAS Records” može evoluirati, napraviti izdanje nekog etno benda iz Hrvatske?

V.V.Paja: Zašto da ne, ja bih to osobno volio. Ali to je, ipak, pitanje za WMAS Records.


RiRock.com: Kao i u rock and roll-u koji ne poznaje granice tako i ovdje, u etno glazbi - nema granica . Poznat je primjer pjesme ”Ruse kose, curo, imaš” - svi je pjevaju na Balkanu, ali nitko ne zna odakle je potekla... Glazba je glazba ako je kvalitetna i preživjeti sve društvene i socijalne tegobe.

V.V.Paja: Naravno! Pa, čitav album ”Boemske rapsodije” posvećen je glazbi koja traje zato što je kvalitetna. I u Hrvatskoj postoje pjesme uz koje se narod veseli i danas, a pisane su davno .


RiRock.com: Oprosti, samo da dodam - sjetimo se da je Kićo Slabinac bio ”promotor” tih pjesama nekada davno...

V.V.Paja: Svakako. Dobro pamtim Kiću Slabinca iako sam bio dječak kada je on bio u svom zenitu na sceni. Tu su i tamburaši u Slavoniji, zatim klape u Dalmaciji - tako da i u Hrvatskoj postoji mnogo pjesama za koje je narod tradicionalno vezan. Geografski gledano, dio smo malog prostora, ali je ogromno bogatstvo glazbe koja ovdje nastaje. Ako možemo reći ukratko: svatko ima svoju ”boemštinu”.


RiRock.com: Jesi li kao rock gitarist zadržao rokerski pristup?

V.V.Paja: Kada se dotaknete etno-kulturne tradicije imate veliku odgovornost. Moj pristup glazbenim obradama na ovom albumu bio je takav da je gitara, po prirodi stvari, bila u prvom planu. I to akustična gitara, kao standardni kafanski instrument. Na svega nekoliko mjesta koristio sam energične distorzije električne gitare. Za dinamičke naznake ili za melodijske kulminacije. Nastojao sam očuvati identitet kompozicija koje obrađujem, a koje su nastajale i koje su izvođene na tradicionalnim instrumentima poput harmonike, violine, frule, trube... Zato sam na vodeće gitarske teme, unisono uvodio tradicionalne instrumente. Bilo je intervencija u harmonizaciji, ali umjerenih i svedenih, blago naslonjenih na harmonije originalnih djela. Naravno, nisam odolio da zvučnu sliku drugog plana povremeno ne obogatim polifonijom gudača. U naslovu albuma je riječ ”rapsodija”, a rapsodija je glazbena forma koja nastaje pod utjecajem estetike romantizma s interesom prema folkloru. Po definiciji, koju sam naveo na omotu albuma, rapsodija je ”... glazbena fantazija koja se u slobodnoj formi nastavlja na narodnu melodiju”. Rokerski pristup na albumu zapravo je sadržan u razbarušenosti i slobodi glazbenog izražavanja. A, priznajem, i sam naslov svjesno korespondira s možda najzanačjnijom pjesmom grupe Queen, ”Boemska rapsodija”.


RiRock.com: I nameće se pitanje : gdje svirati? Imaš li neke naznake u startu ili ...

V.V. Paja : Možda je put do koncertnog izvođenja instrumentalne glazbe teži u odnosu na put za izvođenje glazbe koja podrazumijeva vokalne, instant hitove. S druge strane, instrumentalna glazba nema jezične barijere. Program koji predstavljam sa svojim četvoročlani Spiritus Movens Bandom jedna je vrsta egzotičnog glazbenog esperanta. Posebno kada je u pitanju žanr world music, i to nije fraza. World music je, u stvari, interakcija kultura i zato je tako zavodljiv. I Sinatru i njegov ”My Way” možemo shvatiti kao atraktivan world music. Široko polje. Zaista mislim da se može svirati diljem svijeta. Energija koju glazbenik emitira i prima tijekom živih nastupa najveći je motiv za koncertne nastupe i drago mi je što sam nedavno u Boru, u Istočnoj Srbiji održao premijerni koncert na kojem sam predstavio svoj world music program . Koncert je snimljen i uskoro ćemo ga predstaviti i u video obliku. Reakcije publike bile su sjajne i sve to je, na moju sreću, ostalo zabilježeno.


RiRock.com: S kime si surađivao na albumu?

V.V.Paja: Na ovom albumu potporu su mi pružili sjajni glazbenici i ja sam im na tome vrlo zahvalan. Posebno sam zahvalan producentu albuma, Perici Kaluđeroviću koji je producirao svih mojih sedam albuma i koji je, i ovaj put, ”ukrotio” ukupan zvučni kolorit projekta.
Saksofon je svirao Nikola Demonja, moj kolega iz Čolinog benda. Svirali su ljudi iz Beogradske filharmonije, Dejan Timotijević, čelo i Veljko Klenkovski, klarinet. Harmoniku je svirao Siniša Tufegdžić koji je u bivšoj SFRJ, na tadašnjim natjecanjima u više navrata bio proglašavan za najboljeg harmonikaša. Trubu je svirao sjajni Miloš Nikolić, a bubanj Srđan Dunkić Johnny koji je dugo surađivao sa Vasil Hadžimanov Bendom. Bas je snimio Dejan Ilić Cvika - aktualni basista Pilota, a Vicko Milatović iz Riblje Čorbe svirao je đembe. Za frule, velike i male, bio je zadužen Nebojša Brdarić. Jedanaest gostujućih glazbenika potpisano je na albumu. Meni je to bila velika čast. Kombiniranje i spoj ljudi iz različitih glazbenih miljea, donio je nevjerojatne rezultate. I vjerujem da se na albumu čuje autentična glazbena energija koju su donijeli moji prijatelji. Proces rada s gostujućim glazbenicima podrazumijeva da se u zadanim okvirima izrazi njihova individualnost. Primjera radi, na određeni broj taktova za solo dionicu - dionicu stvara sam pozvani glazbenik. Na kraju, zajedno diskutiramo treba li nešto ponoviti ili mijenjati. Da ne zaboravim i Ivana Vučkovića koji je bio koproducent albuma i osoba zadužena za vizualni aspekt projekta , kao i uvijek do sada.
Na koncertima ćemo nastupati u užem sastavu: bubanj, bas, klavijature - braća Mladen, Vladimir i Sloba Dragović, saksofon i tarabuka - Nikola Demonja, gitara - moja malenkost.


RiRock.com: Kako misliš svoje izdanje prebaciti na hrvatsko medijsko područje ?

V.V.Paja: Intervju za RiRock.com doprinos je promociji albuma i zahvaljujem se na tome. Bilo bi mi zadovoljstvo da publika u Hrvatskoj čuje album. Internet omogućuje da se album presluša na mom Youtube oficijelnom kanalu. Adresa plej liste je: https://www.youtube.com/watch?v=_TMr_E6vxPk&list=PLXGdDDM-wK8ioybaxSoszpgaG4XPJ7Z74


RiRock.com: Zaposlen si kod Zdravka Čolića, mogu tako reći.

V.V.Paja: Da, to je moj paralelni ”posao”. Moje mjesto je u glazbi, na jedan ili drugi način. Profesionalno se bavim isključivo glazbom, što smatram privilegijom. Sa Čolićem sam proputovao svijet i u njegovom pratećem bendu nastupao sam na najvećim scenama: od beogradske ”Marakane” do pariške ”Olimpije”. Tu sam spoznao aspekt masovne glazbene kulture. Naravno, to nije bila prepreka da ostvarim svoje autorske projekte. I koliko god to izgledalo i bilo teško, siguran sam da ni po koju cijenu ne treba odustajati od svoje ideje. U tome treba pronaći smisao. Jer, na kraju krajeva, stvorena dijela ostaju. Svi mi hranimo iluziju da ćemo vječno živjeti, a zapravo djelo je ono jedino što nas nadživljava.


RiRock.com: I sada jedno pitanje ne vezano za album, svirao si s ”Igudesmanom i Joom”. Tvoje iskustvo u radu s njima , a možda i privatno?

V.V. Paja: Imao sam čast i privilegiju da budem pridruženi član Beogradske filharmonije koja je pratila koncerte izvanrednog dueta ”Igudesman i Joo” u Beogradu i Novom Sadu. Oni uz briljantni glazbeni program izvode i skečeve koji su nas redom, od pratećih izvođača do publike, nasmijali do suza.
Obojica su ekstremno duhoviti. Njihovo pozitivno ”ludilo” isto je i pred uključenim i pred isključenim kamerama. I na probama i na koncertu. Glazbeni gledano, na fascinantan način spojili su klasične kompozicije s raznim temama moderne glazbe, filmske glazbe... Prepoznao sam u tome dio slobode koju sam sebi davao na samom početku glazbene karijere. U klubovima smo svirali program koji je bio baziran na nevjerojatnoj eklektici, primjera radi ”Smoke On The Water” od Deep Puple povezivali smo sa ”Strangers In The Night” Frank Sinatre. I danas u svom autorskom radu vrlo često koristim eklektičku metodu.

RiRock.com: Za kraj - vratimo se na opet na novi tvoj album - gitara i gitare - na kojim gitarama si svirao?

V.V.Paja: Trenutno imam dvije sjajne akustične gitare čiji zvuk sam s velikim zadovoljstvom usnimavao tijekom rada na novom albumu. To su: ”Godin”, kanadska gitara s plastičnim žicama i ”Lowden”, gitara koju mi je preporučio Vlatko Stefanovski. Ta gitara ima etno zvuk, ali naginje i ka zvuku Django Reinhardta. Za dinamičke i melodijske akcentacije koristio sam električne gitare ”Fender Stratocaster” i ”Fender Telecaster”. Studijski rad je završen i s nestrpljenjem očekujem dalje koncertne nastupe na kojima će moje gitare dobivati nove prilike da se predstave.


RiRock.com: Pajo, hvala na razgovoru i puno sreće u daljnjem radu.

V.V.Paja: Hvala i Vama, bilo mi je zadovoljstvo da dam svoj drugi intervju za RiRock.com Magazin.



Ivica Stanković

Objavljeno 28.03.2014.