Top singlovi

  1. Foo Fighters - The Sky Is A Neighborhood
  2. Thirty Seconds To Mars - Walk On Water in the Live Lounge
  3. Sting – I Can't Stop Thinking About You
  4. Radiohead - Lift
  5. David Bowie - I Can't Give Everything Away
  6. Prophets Of Rage – Living On The 110
  7. Nine Inch Nails – Less Than
  8. Queens Of The Stone Age – The Way You Used To Do
  9. U2 - You’re The Best Thing About Me
  10. Starsailor - All This Life

Top album

Neil Young - Hitchhiker

dvd preporuka

David Gilmour – Live At Pompeii

Najava koncerata

Ključne riječi

Sve ključne riječi

Intervju: Žikica Simić - Srebrnim autoputom preko užarene pustinje

Intervju: Žikica Simić - Srebrnim autoputom preko užarene pustinjeBeogradski rock publicist i autor knjige Električna zastava govori o autentičnosti rocka i intimnom doživljaju glazbe, o odbačenima i avanturistima na rubu egzistencije, o slušanju glazbe kao inicijaciji. Žikica Simić pisao je rock publicistiku za časopise Pop/Rock, Ritam, Vreme zabave, XZ, te dnevni list Danas. Na B92 ima stalnu emisiju Dole na uglu. Ove mu je godine izašla knjiga Električna zastava, antologija tekstova koje je napisao u posljednjih dvadesetak godina.

Bio je jedan od rijetkih autora – u smislu u kojemu se autorstvo spominje u vezi s npr. Lesterom Bangsom – čiji su tekstovi smanjivali intenzitet tame i svojim pristupom pokazali da je, bez obzira na devastiranost većine stvari oko nas i u nama, i dalje moguće živjeti dostojanstven život. Žikica Simić nije ni legenda ni kultni autor, jer je to danas bezmalo pa svatko. On je, jednostavno, čuvar plamena. Knjigu za hrvatsko tržište distribuira koprivnički Šareni dućan. Dario Grgić iz Zareza razgovarao je sa Žikicom.

Ako je autentičan, za vas je rock paralelna realnost. Možete li to objasniti?

– Moj odnos prema rocku je mera moje usamljenosti, odnosno neprilagođenosti. Živim težak, besmislen život u kome se osećam kao stranac. Sve mi je teret i sve mi je muka. Uveren sam da ovo što jesam zapravo nisam. Verujem da je postojalo stvorenje, dobro i hrabro, koje je, pod uticajem procesa socijalizacije, vaspitanja, prilagođavanja i akulturacije, mutiralo u ovo što sada predstavljam. Žikica Simić je, zapravo, patetični mutant.

U mojoj glavi, kao i u glavama mojih omiljenih filmskih likova, koji su istovremeno i pravi rock junaci, Waltera Mittya i Schlesingerovog Lažova Billyja, postoji svet, nestvaran i izmišljen, u kojem sam ono što sam mogao da budem. Rock je muzički skor u čijem se ritmu odvijaju tamošnja zbivanja. U tom smislu, autentičnost ove muzike je izraz njene izmeštenosti iz realnosti.

Rock je idiosinkrazijski fenomen. On ne postoji u realnom svetu. Nastaje u mojoj uobrazilji, kada se prava muzika susretne sa mojom uspomenama, frustracijama, nadama i željama. Njegova autentičnost se verifikuje u tom trenutku.

Rock kao socijalni, muzički, kulturološki, tržišni fenomen nije u žiži mog interesovanja. Ultra individualistički pristup me zanima. Jedna individua i muzika. U tom kontekstu, u intrapsihičkom univerzumu “slušača” verifikuje se njegova autentičnost.

Na primer: pesma It Ain’t Me Babe je autentični rock produkt, za mene, ne zbog toga što se radi o odličnoj pesmi velikog autora Boba Dylana, nit zbog toga što je Johnny Cash to sjajno pevao. Ona je to zbog toga što sam ja sebe pronašao u njoj, što u njoj postoji nešto što je skriveno u najmračnijim delovima moje ličnosti (“gde je uvek tri sata ujutro”, kako bi rekao F. Scott Fitzgerald), čega nisam bio svestan, što pod njenim uticajem izlazi iz mraka i postaje deo moje privatne mitologije, pod čijim uticajem ono što je izazivalo bol i patnju postaje izvor šarma i element specifičnog personalnog integriteta.

Koji prerogativi albuma ili autora igraju odlučujuću ulogu u odškrinjavanju ovih vrata za onostrano?

– Muzika koju volim mora da bude “bazična i ukorenjena”. Ovu sintagmu sam pokupio od Jimmieja Dalea Gilmorea. Mora da bude blues, country, rock’n’roll, folk. Modifikovan, transfigurisan, prevrnut na glavu, izvrnut, bilo kakav, po nahođenu autora i izvođača. Važno je da postoje žanrovske odlike koje ga određuju na neki način.

Takođe muzika mora da vodi na put. Treba da poseduje neki kinetički element. Taj trip može da vodi u deltu Mississippija, na teksaško-meksički granicu, u swinging London ili “iza lica” konzumenta, među uspomene, frustracije, rane iz ljubavnih ratova, želje i nade.

Ona mora da priča priču o usamljenosti, pokvarenim ženama, palim anđelima, umornim herojima, o slomljenom srcu nemogućnosti povratka izgubljenom domu, usamljenim avenijama, velegradskim pločnicima, prašnjavim putevima koji vode ka zalazećem suncu, o vagabundama koje njima lutaju, o njihov besciljnom begu.

Bazičnost i ukorenjenost su povezani sa mojim shvatanjem rock’n’rolla kao duboko tradicionalističkog medija, kako u muzičkom smislu tako i značenjskom. Njegova osnovna funkcija je da sačuva uspomenu na vreme kada je postojala mogućnost i da zabeleži okolnosti pod kojima je ta mogućnost prokockana.

Jedan srpski pesnik, Rade Drainac, ima stih: “Ne uzdišem lepu pesmu da napišem, no da objasnim ovaj bol koji mi do nogu savija čelo”. Ove reči, zajedno sa onima Antonina Artauda, spomenutim u uvodu za Električnu zastavu, o “onima koji su na gubitku u svom pisanju” govore o autorima čiju muziku volim i razlozima za tu ljubav. Maštam da su i oni u istim govnima kao i ja – Bob Dylan, Neil Young, T Bone Burnett, Tom Waits – sam što, za razliku od mene, imaju talenat koji im omogućava da svoju muku pretvore u lepu pesmu. Ova maštarija je naravno potpuna glupost. Ali potkrepljuje duh zajedništva i pripadnosti.

Kako spajate ozloglašenost biografija i iščašenost života većine junaka knjige Električna zastava s holizmom?

– Osnovna rock situacija za mene je sledeća: moja soba, koja je slična onoj iz rečenice Paula Schredera: “Volim filmove o usamljenim ljudima u praznim sobama”, gramofon odnosno CD plejer, gramofonska ploča ili CD, pojačalo i zvučnici. Kad se pokrenu mašine krene muzika koja uvodi ličnost autora, muzičare koji su učestvovali u snimanju, inžinjera zvuka, izmišljene junaka i njihove priče. Muzika preko ušiju dolazi do mog mozga i pokreće čitav niz slika, uspomena, sećanja, asocijacija.

To je situacija koja me zanima. To je holizam koji sam spomenuo u uvodu. “Ozloglašene biografije i iščašenost života većine junaka” su delovi te celine. Oni me zanimaju samo u tom kontekstu. Analiza i ekspertiza nisu ono čime se bavim. Moj mozak ne funkcioniše na taj način. Verujem da je celina više od skupa delova i da u tom kontekstu biografije, uspomene, raznorazne bizarnosti, gitarističke solo deonice, vokalne egzibicije, tekstovi pesama, postaju nešto jedinstveno i neponovljivo. Verujem da im ta svojstva daje moja ličnost u kojoj se susreću i prožimaju. Ili ličnost nekog drugog “slušača” u nekoj drugoj situaciji. Rock doživljaj je za mene veoma intimna stvar. On nije masovna histerija, urlanje na koncertima, šutke i crowd-surfing.

Ja sam, zgrčen, sa bolom u želucu i radošću u očima, uz gitaru Jeffa Becka, silazim na dno sopstvene ličnosti, gledajući uvis, to je to. To je taj holizam. Sociolozi, antropolozi, muzikolozi, ambiciozni novinari – oni analiziraju, vrednuju, povezuju, klasifikuju. Mene to ne zanima. Jeff Beck (ili Alejandro Escovedo, Howe Gelb, Tav Falco...) i ja protiv ostatka sveta – to je rock za mene.

Greil Marcus napisao je kako je popularna glazba folk glazba današnjice. No vi uglavnom pišete o autorima koji ne uživaju širu popularnost. Oni su u određenom smislu odreda poniženi i uvrijeđeni?

– Rock je za mene intiman doživljaj. Ne volim rock festivale, stadionske koncerte, masovnu histeriju. Volim malu klupsku svirku, kućno slušanje muzike, resitale. Glavni junaci moje knjige – Gram Parsons, Gene Clark, Townes Van Zandt, Roky Erickson – su gubitnici. Mrtvačnice i ludnice su njihova boravišta.

Postoji pesma Guillaumea Apollinairea Lepa riđokosa u kojoj se kaže:
Vi čija su usta sazdana po ugledu na božja
Vi čija su usta sušti red
Budite milostivi kad nas upoređujete
Sa onima što behu savršenstvo reda
Nas koji svuda tražimo pustolovinu.

Ona mi je dala paradigmu za razumevanja rock muzike i odgovarajuće mitologije. Postoje dobro socijalizovani, uspešni, priznati, lepi, politički korektni. Postoje prokleti, odbačeni, avanturisti na granicama egzistencije. Ovi prvi vazda procenjuju druge, zgražavaju se nad njima, izvrgavaju ih ruglu i kazni. Imaju oni zakone, norme, novac, moć, status. Rokenrol je, ponekad, jedino sklonište ovih drugih. Ta muzika ih štiti od progona, životnom porazu i neuspehu daje izgled avanture, od gubitnika ih pretvara u heroje. Ludilo, alhemija, magija.

Sintagma “poniženi i uvređeni” koju ste upotrebili u svom pitanju je naslov romana Fjodora Mihajloviča. Rock muzika koliko se nadovezuje na blues Roberta Johnsona i country Hanka Williamsa, isto toliko je povezana i sa mračnim svetom koji postoji u romanima Dostojevskog. Knez Miškin i Rodion Raskoljnikov su arhetipski rock junaci.

Kad se bavim rock muzikom onda me zanima odnos, da se izrazim sportskim rečnikom, jedan na jedan, muzika i jedan određeni “slušač”. Svestan sam masovnosti, muzičke industrije, muzičkih televizija, tržišta, globalizma. To je važno, naravno. Ali o tome nećete ništa pročitati u mojoj knjizi, niti nešto čuti u mojim radio emisijama. Tu se priča druga priča. O usamljenima ali hrabrima, koji “testiraju granice” ljudske egzistencije.

Kako je sve počelo? Koji albumi, slušanja?

– Počelo je kao kod svih. Prastari Kosmaj radio, emisije Nikole Karaklijića i Nikole Neškovića, Radio Luksemburg, Top Twenty itd. Ali to nije važno. Važno je da sam ja, za razliku od drugih, ostao vezan za tu muziku i to vreme. Nisam odrastao. U rocku sam pronašao svet u kojem sam mogao da ostanem večiti devetnaestogodišnjak.

Paralelno sam živeo i dosuđeni život. Završio gimnaziju, fakultet, zaposlio se, oženio više puta, izrodio decu, ostario, onemoćao (ako razumete).

Kao u pesmi Zbigniewa Herberta Emigranti, u trenucima usamljenosti i intime, pisak gramofona bi me nosio u neki paralelni svet koji sam otkrio u pesmama Rolling Stonesa, Yardbirdsa, sastava Them, Raya Daviesa, Led Zeppelina. Kad bi stigao tamo, onda su se pojavljivali neki filmski junaci, usamljeni samuraji koji razgovaraju sa kanarincem, James Cagney kako umire na kiši, Warren Oates koji kaže sudbinsko Why not?.

Uživao sam u blagodatima te podvojenosti do skoro. “Nekad sam bio slobodan kao vetar, sada sam se predao”, kaže jedan junak Waltera Hilla. Tako je i sa mnom. Ali kad Jeff Beck udari po svojoj gitari ili Gram Parsons zapeva neki lakrimozni lament opet sam onaj stari – opasan, zajeban i neuhvatljiv. Što, naravno, nije tačno. Uvek sam bio jadan, sjeban i uhvaćen. Ali tako mi se učini. Sve je to privid. “It’s only make believe” kaže se u jednoj pesmi Conwaya Twittyja.

Koja bi bila vaša osobna lista najznačajnijih albuma rocka i zašto baš ti albumi?

– Na ovo pitanja nikada nisam znao da odgovorim. Sve je to jako promenljivo. Roger The Engineer Yardbirdsa zbog električne struje, Let It Bleed Rolling Stones zbog mitologije, I. Led Zeppelina zbog svega, Gilded Palace Of Sin od Flying Burrito Brothersa zbog amalgamiranja žanrova i takođe mitologije, Truth Jeffa Becka zbog novog načina sviranja bluesa, So Rebellious A Lover Genea Clarka i Carle Olson onako, neobjašnjivo, pariske uspomene i umirući rocker koji peva kao anđeo, The Psychedelic Sound Of The 13th Floor Elevators zbog trijumfa ludila nad stvarnošću, Going Down – The Songs Of Don Nix Dona Nixa zbog peckinpahovskih “starih načina”, Pantherphobia Tava Falca zbog granginjolesknog prikaza bluza kao komedije del arte, Sleepless Petera Wolfa zbog saznanja da je još uvek moguće.

Koji filmaši nose u sebi taj potencijal izražavanja subverzivnih momenata života?

– Sam Peckinpah i Don Siegel. Prvi zbog dubokog i dobro fundiranog otpora prema progresu i tzv. civilizaciji, privrženosti “starim načinima”. U njegovim filmovima žene uvek pucaju muškarcima u leđa, a oni u svoj lik u ogledalu. Rezignacija, cinizam, “romantiziranje anarhoidnosti”, morbidni sentimentalizam koji liči na alkoholičarsko ludilo, elementi su te suberzivnosti. Scene u kojoj se Warren Oates i Isella Vega bude u grobu, u filmu Donesite mi glavu Alfreda Garcie, je veličanstvena. Govori o ljudima kojima su ništavilo i smrt prepreke na putu ka ličnoj sreći i ljubavi.

Junior Bonner, koga u istoimenom filmu igra Steve McQueen, je arhetipski rock junak koji ne može da razume protok vremena i da osam sekundi na leđima pobesnelog bika nije herojski podvig. Zaraditi lovu, razviti privatni biznis, uključiti se u politiku, to su nove vrednosti. Prezir koji Peckinpah iskazuje prema takvom poretku stvari, njegovo razumevanja tragičnosti tih otpadnika od tzv. progresa, duboko je subverzivna i rockerska.

Sklonost ka istim temama, sličnim karakterima i dramaturškim manipulacijama, daje bodiddlyijevsku dimenziju i uvećava rockersku zavodljivost.

Naturalizam i violentnost promoviše Dona Siegela u reditelja čiji filmovi imaju rockerski make-up. Richard Widmark koji kao inspektor Madigan odlazi kod prostitutke da potraži utehu i razumevanje u najtežim trenucima trenucima, pre nego kod supruge i kolega. Emotivna razmena u marginalizovanom svetu je iskrena, treba ti uteha – dobićeš je. Bez suvišnih pitanja i moralnih pridika.

U filmu Ubice John Cassavetes ne beži kada mu jave da dolaze plaćene ubice da ga ubiju. Jedna lepa žena (Angie Dickinson, najlepše noge Hollywooda i nekadašnja supruga Burta Bacharacha) mu je davno slomila srce. Umro je već odavno. Sada mu je svejedno.

Je li žanrovska književnost literarni izraz najbliži rocku?

– Ne znam da odgovorim na ovo pitanje. Ne poznajem žanrovsku književnost. Nedavno sam pročitao knjige Jima Thompsona Bekstvo i Ubica u meni. Sam Peckinpah je snimio film po prvoj, a Green On Red nazvali album po drugoj. Meni se čini da sam više rocka našao u knjiga Louisa Ferdinanda Celinea, Alfreda Döblina i Dostojevskog nego u žanrovskoj prozi.

Moji prijatelji koji vole rock su pasionirani konzumentni žanrovske literature. Verovatno da ta veza postoji, samo je ja ne vidim. Kada sam pročitao knjigu Gorana Tribusona Polagana predaja, a to je, valjda, žanrovska književnost, ta veza mi je bila očigledna.

Kojim rock publicistima vjerujete?

– Verujem Allenu Jonesu, gloduru Uncuta, Davidu Frickeu iz Rolling Stonea, Thomu Jureku s AMG sajta, Charlesu Shaaru Murrayju, Mattu Snowu. Rock žurnalizam je prokazana profesija. Mislim da postoje odlični novinari, koji nadahnutim tekstovima, koji se oslanjaju na posebnu vrstu erudicije, rockerskim pregnućima daju posebnu dimenziju, obogaćuju doživljaj i nude nova značenja.

Malopre mi je jedan prijatelj citirao Jeffa Tweddyja koji je, navodno, rekao da više voli tekstove Lestera Bangsa o grupi Clash nego muziku tog benda. Ima neke istine u tome.

Je li slušanje glazbe eskapizam ili nadgradnja jalove svakodnevice? Keith Richards jednom je rekao kako su najkreativniji trenuci njegova života povezani s preslušavanjem ploča...

– Slušanja muzike je vrlo aktivan proces. Ponekad me podseća na testiranje projektivnim testom. Kao što, naime, mrlje mastila u Rorschachovom testu izvlače iz dubine ličnosti najmračnije tajne, skrivene i od same ličnosti, tako i rock pesme pokreću proces tokom kojeg se od najfinijeg psihološkog materijala gradi paralelna stvarnost. Uspomene, nade, želje, htenja, sve ono što smo pročitali, videli, doživeli, a što je pohranjeno u mozgu, eksplodira kao vatromet, zavrti se kao karusel, i kao u nekom fantastičnom kaleidoskopu složi na nov, nezamisliv način.

Slušanje rocka ima draž avanture. Slušanjem te muzike stizao sam, iza sopstvenog lica, u najfantastičnije predele gde se “za istim kafanskim stolom mogu sresti junaci slavnih stripova, južnjački odmetnici koji ne znaju da se rat završio, gitarski heroji, stari bluzeri iz delte i epizodisti iz Peckinpahovih filmova”, kako se kaže u jednom tekstu u knjizi Električna zastava.

Takva, “tripozoidna” priroda, kako bi rekao jedan moj prijatelj, slušanja muzike je istovremeno i element mentalne higijene. “Svakidašnji jadikovku” pretvara u fantastičnu epopeju, gubitnike u heroje, pasivne posmatrače u aktivne sudionike.

Rock muzika je skrivena dimenzija moje ličnosti za koju niko ne zna. Ona je srebrni autoput preko užarene pustinje kojim jezdim ka mestu o kojem niko ništa ne zna, gde usamljeni ali hrabri odigravaju svoje igrokaze iz sopstvenog zadovoljstva i za nevidljivu publiku.

U naslovu imate zastavu, u podnaslovu voz. Kako spajate ova dva simbola, što oni za vas pojedinačno znače? Electric Flag i Mystery Train? Ime grupe i naslov legendarne Marcusove knjige? Ili...

– Meni najdraži tekst u knjizi se zove Električna zastava. Posvećen je grupi The Yardbirds. To je najznačajniji bend u mom rockerskom univerzumu. Pokazali su “kako je uvedena struja u bluz, kako je kroz njegove vene propuštena ‘kiselina’ koja mu je omogućila da halucinira i da preuzima različite oblike, kako su nastajala i rađana njegova nezakonita, vaspitno zapuštena i buntovna deca: punk, heavy metal, psihodelija, hard rock i power pop”, a o tome se, zapravo, radi u ovoj muzici.

Rock, je, inače, u mojoj mašti, barjak uključen u struju, koji je bio na čelu kolone u kojoj su čitava pokoljenja išla ka nekom novom svetu koji im se ukazivao u skrivenim konotacijama velikih rock pesama. Mislim da je i Michael Bloomfield imao istu ideju kada je svojoj grupi dao ime Electric Flag.

Tajanstveni, misteriozni voz je iz pesme Roberta Johnsona Love In Vain, naravno i iz knjige Greila Marcusa. Voz koji odlazi u daljinu, na čijem poslednjem vagonu svetle dva svetla, crveno i plavo, i koji odnosi nečiju draganu u svet, dok se u suzi na lici napuštenog ljubavnika, koji sa perona bulji u poslednji vagon, reflektuje zalazeće sunce, primordijalna je rock slika.

Stavljanjem ovih sintagmi u naslov knjige hteo sam da naglasim njenu ambiciju da se bavi neuhvatljivim i nestvarnim stvarima koje su vezane za ovu muzike. Ono o čemu sam pisao ne postoji nigde. Samo u glavi pasioniranog “slušača” kada se potpuno otvori prema muzici koju voli.

Calexico - Quattro (World Drifts In)



Električna zastava - sadržaj knjige:

Bob Dilan
Čovek zvani Alijas
Nil Jang
jagodama i krvi
Kanadski period
Zbogom Ontario – Zdravo El Eju
Ludi konj i Kanađanin
Smrt Denija Vitena
Noćas je noć
Rđa nikad ne spava
Osma dekada
Nil Jang i mladi američki rokeri
Nile, ti si moj heroj
Nil Jang
Sonični tajfun
Mit
Ragged Glory (1990)
Weld (1991)
Harvest Moon (1992)
Unplugged (1993)
Sleeps With Angels (1994)
Lu Rid
Kralj serumskog hepatitisa
Lu Rid
Princ tame
Roki Erikson
Epitaf za legendu
Stvorenje sa atomskim mozgom
Piramida i oko
Grem Parsons
Tužni anđeo u palati greha
Poreklo, harizma, greh i kazna
Stari prijatelj
Aleks Čilton
Čovek sa velike zvezde
Memphis underground
Zapisi iz podzemlja
Sunce se ponovo rađa
Džin Klark
In memoriam Džinu Klarku
Džin Klark
Osam milja visoko
Tim i Džef Bakli
Beskrajni život
Otac: mornar među zvezdama
Sin: crveni horizonti vrište naše ime
Tom Vejts
Jenki u Brehtovom pozorištu
Tom Vejts
Opera za tri groša
Priča o dva drveta
Džoni Keš
Svetac i/ili grešnik
Van Morison
G-l-o-r-i-a... Gloooooria...
Lusinda Vilijams
Poezija u pokretu
Voren Zivon
Buntovnik s razlogom
Curriculum vitae
Odmetnička paradigma
Vudi Gatri
Divota prašine
Igi Pop
Noć iguane
Fun House
Lepljivi nadimak
Udar agresije
Solista
Demon i đavolak
Samo žene krvare
Žensko pitanje
Žene su crnci sveta
Mišel Šokt
Suzan Vega
Viktorija Vilijams
Frank
Pomalo iznenađujući zaključak
Mark Ajcel
Posle farmerica
Brzina zvuka usamljenosti
Veliki američki zombi
Lauel Džordž
Dodatak, deset najboljih pesama Louela Džordža
Djev Alvin
Ted Hokins
Dole na uglu
Boni Rejt
Deset najvećih interpertacija Boni Rejt
Džon Trudel
Životom protiv smrti
Danijel Džonston
Soni Landret
Južnjačka uteha
Mek Rebenek, alijas Doktor Džon
Moon & Sun
Sunce, mesec, trave
Pet nivoa Doktora Džona
Profil: k. d. lang
Usta puna slobode
Život kao koncept
Anđeo s lasom
k.d. lang – All You Can Eat
Emilu Haris
Veliki san
Sa Turobnim anđelom
Komadići neba
Pol Vesterberg
Cena odrastanja
Sin prodavca kadilaka
Posveta mentoru
Pol Vesterberg
Eventually
Džon Fogerti
Stara flanelska košulja…
Raj Kuder
Radost življenja
Raj Kuder – šestožičani autoput između zvuka i slike
Hiljadu tragova u pesku
Dečak i gitara
Rok faza: pribežište u metodi
Filmska muzika: Kroz pustinju i močvaru
Mark Bolan – povodom dvadesetogodišnjice smrti
Najmanji džin na svetu
Viktorija Vilijams
Porodična manufaktura
Liz Fer
Fuck and Run
D. A. Penebejker – film umesto istorije
Natrag ka stvarima
Mušica na zidu, traka u kameri
Događaji umesto umetnosti
Grupe
Heroji (ni)su umorni – ili The Rolling Stones pružaju utočište poslednji put
Sjaj
Tama
Izlazak
Dodatak, najbolje pesme The Rolling Stonesa
The Kinks
Veliko srce za male ljude
Na strani roditelja
Koreni svetonazora
Čari Londona
Cream, supergrupa šezdesetih
Those Were The Days...
Led Zeppelin
Zvuci Armagedona
X
Uzbudljivo iz El Eja
American Music Club
Ujedinjeno kraljevstvo beznađa i očaja
Molitve za uplašene
Crna pustinja
Social Distortion
Četvoročlana banda
Mamino malo čudovište
REM
Obnova bajki / Bajke o obnovi
Impresionističko mrmljanje
Izlet u britanske magle
Povratak u Ameriku
Put u nepoznato
Bak i Stajp
Perspektive
R.E.M.
B. Električna gravitacija
Premisa I
Premisa II
Producenti
U potrazi za zaključkom
Impresije o muzici sastava Green On Red
Plodovi gneva
Mazzy Star
Nepomična pesma
Prvi sneg i uvelo lišće
Zvezda koja pada
Mazzy Star, Among My Swan
The Geraldine Fibbers
Matrijarhat se vratio
16 Horsepower
Greh i spasenje
Giant Sand
Pustinjska oluja
Sleater-Kinney
Sister Lovers
Whiskeytown
Pesma je kralj
Sparklehorse
Ruralne impresije
Mercury Rev
Pripitomljeni pakao
Violent Femmes
Siroti dečaci
Dole na uglu
Pank-folk
Turneja
Zvuk San Franciska
Beli bicikl iznad kukavičjeg gnezda
Ken Kizi i San Francisko
Haight-Ashbury
Moby Grape
Lorens od euforije
Koda
Kontekst: ostali najveći bendovi San Francisco Sounda
Soul grafiti: Soul muzika u ’70-tim – od Crnih pantera do disko muzike
Uvod: pesnice u vazduhu
Mladi radikali: Don’t Call Me Nigger Whitey
Marvin Gej: Šta se događa?
Slaj Stoun: srce tame
Kertis Mejnfild i Stivi Vonder: nema ljubavi u srcu grada
Keni Gembl i Leon Haf: ljubav je poruka
Grinič Vilidž
Mlađi nego juče
Prvi deo: Dug put do obećane zemlje u ulici Bliker / Vudijev radio
Ispod linoleuma
Iza lica
Grafiti na ”mašinama”
Šta je to ’hootenanny’?
Drugi deo: Planeta Dilan
Novi dečko u gradu
Mala digresija: Čudni almanah
Dilanov paradoks
Apendiks
Kantri rok i američka kosmička muzika
Novi kanti: desperadosi čekaju voz
Pegaz od stiropora
Svetlost Laboka
Trojka iz Laboka: Ilaj, Henkok, Gilmor
Nešvilski horizonti
Tragičan kraj
Tema za zamišljeni vestern
Nostalgija kao poziv za promenu
Neobičan rok doživljaj
Logorska vatra u crkvi svete trojice
Gospodari melanholije
Osećaj za vrednosti
Valcer divljeg psa
Jahači rumene kadulje
Noćna mora Toma Vejtsa
Anđeo sa lasom
Pevačica torch pesama
Dva honki-tonk anđela
She Never Spoke Spanish To Me
Država usamljene zvezde
Bluz (ne)srećnih žena
Ajris Dement
Podzemne vode detinjstva
Nova alternativa
Snevači Parsonsovih snova
Linda Ronštat
Duga iznad vode
Devojka iz Tusona
Stepenište za nebo
Zelena trava doma
Cosmic American Music: Big Dream
Neogaražni bum
Louie Louie – hronika neogaražnog buma
Jednostavna pesma slobode
The Delta 72: 000
Plutonska pita
Brendan Benson: Lapalco
Novi dečko u gradu
Neil Michael Hagerty: Plays That Good Old Rock And Roll
Hagertijevo bdenje
The Von Bondies: Lack Of Communication
Osveta prezrenih
The Mooney Suzuki: Electric Sweat
Garažno cveće
Soledad Brothers: Steal Your Soul And Dare Your Spirit To Move
Prognani na glavnu ulicu
The Black-Eyed Snakes: It’s The Black-Eyed Snakes /Low: Trust
Doktor Džekil i mister Hajd
The Greenhornes: Dual Mono
Sinsinati Kid
The Black Keys: The Big Come Up
Kost crne mačke
The White Stripes: Elephant
Kako bubanj kaže
Mr. Airplane Man: Moanin’
Bum Da BUM, bum Da BUM
The Immortal Lee County Killers: Love Is A Charm Of Powerful Trouble
Probudih se ovog jutra…
The Kills: Keep On Your Mean Side
Tajne elektrode
The Detroit Cobras: Seven Easy Pieces
Tragovi ruža na cigareti
Holly Golightly: Truly She Is None Other
Jedan besvesni minut
The Dirtbombs: Dangerous Magical Noise
Detroitski masakr električnom gitarom
The Little Killers
78 obrtaja
The Von Bondies: Pawn Shoppe Heart
Benzinska aleja
Teksas
Teretni voz za Nju Delhi
Stiže teksaški umetnik – Teri Alen
Groteskna maskarada
Džimi Dejl Gilmor
Kantri za kraj veka
Lajl Lovet
Čovek koji voli pingvine
Gaj Klark
Živeti znači leteti
Tiš Inhosa
Pod vulkanom
Stiv Erl
Kauboj džanki
Steve Earle & The Del McCoury Band: The Mountain
Kauboj ex-džanki
Stiven Bruton
Relaksirani odmetnik
Džo Ilaj
Zvuk pustinje
Tauns Van Zant
Let je završen
Poet – A Tribute To Townes Van Zandt
Kišne kapi na kongo bubnju
Buč Henkok
Trubadur sa usamljene zvezde
Ted Roddy With The Tearjoint Troubadors: Tear Time
Se Habla Honky Tonk
The Flatlanders: Now Again
Izmišljena osećanja
Rodney Crowell: The Houston Kid
Teksaška trijada
Delbert McClinton: Nothing Personal
Delbert voli Ritu
Memfis
Big Star: mali svet – velika zvezda
How I Got To Memphis
Memphis Underground
Night Train To Memphis – povratak na koncert
Memphis Blues Again
Down to Memphis
Goin’ Down The Road To Memphis – kraj
Tav Falko
Ponoć u Memfisu
Svet kojeg se sećamo
Desetogodišnjica
Memfis undergound
B. Rokabili odmetnik
C. Blues dell’ arte
Den Pen
Divlja soul horda
Dan Penn & Spooner Oldham: Live – Moments From This Theatre
Još jednom, sa puno osećanja
R. L. Bernsajd
Blatnjava buka
Džim Dikinson
Pesak i mulj
James Luther Dickinson: Free Beer Tomorrow
Skitnice, heroji i ulični klovnovi
Doni Frits
Poslednji pohod
North Mississippi Allstars: Shake Hands With Shorty
Boom Boom
Lorette Velvette: Rude Angel
Loreta i svet insekata
Don Nix & Friends: Going Down – The Songs Of Don Nix
Stari načini
Sid Selvidge: A Little Bit Of Rain
Nevidljivi vazduh
Porch Ghouls: Bluff City Ruckus
Dole na uglu
A History Of Memphis Garage Rock – The 90’s
Čarlijevi anđeli
Recenzije, Danas, 1997–2004.
Munja nad vodom
Džim Vajt
Naivan u divljini
Svaka slika kazuje priču
Gruba suština
Grom u rukama
Okean u čaši
Do poslednjeg dima
Čuvar plamena
Individualizam kao utopija
Večiti graničar
Usamljeni putnik
Arheologija zvuka
Kontrolor ritma
Cink u palati greha
Politika doživljaja
Staza slonova
U vrelini noći
Vrsta koja nestaje
Džoni budi dobar
Karika koja nedostaje
Bioskop ”Paradiso”
Jeff Beck: Who Else!
Prsti na žici
Paul Westerberg: Suicaine Gratification
Dok godine prolaze
Steve Cropper: Play It, Steve!
Pukovnikova lekcija
Van Morrison: Back On Top
Usamljeni alhemičar
Geoff Muldaur: The Secret Handshake
Maldorova pevanja
Dusty Springfield: Dusty In Memphis – Deluxe Edition
Devojka zvana Dasti
Alejandro Escovedo: Bourbonitis Blues
Umalo da odsečem kosu
Return Of The Grievous Angel – A Tribute To Gram Parsons
Na usijanom limenom krovu
Roky Erickson: Never Say Goodbye
Silazak s uma
Hjui P. Mo
Samilost za sladostrasnika
East River Pipe: The Gasoline Age
Pesme iz čistilišta
More Oar – A Tribute To The Skip Spence Album
Gumena soba
Bonnie ’Prince’ Billy: I See A Darkness
Crni psi
Pogled u nazad
Video sam mrak (deset najboljih u 1999. godini)
Those Bastard Souls: Debt & Departure
U dečačko moje doba…
Joe South: Anthology – A Mirror Of His Mind
Južnjačka uteha
Morphine: The Night
Putovanje nakraj noći
Sally Timms: Cowboy Sally’s Twilight Laments… For Lost Buckaroos
Snovi na javi
Taj Mahal & Toumani Diabate: Kulanja
Tajanstveno prisustvo
Boss Hog: Whiteout
Topli pištolj
Alex Chilton: Set
Slatka soul muzika
MC5: The Big Bang! Best Of The MC5
Uloga MC5 u svetskoj revoluciji
The For Carnation
Plavi mesec
Cat Power: The Covers Record
Tri ujutro
The Handsome Family: In The Air
Sive uspomene
Ween: White Pepper
Pomaman vetar
Smog: Dongs Of Sevotion
Smog u tvojim očima
Gimme Indie Rock Vol. 1
Visoka vernost
Damien Jurado: Ghost Of David
Strašni plov
Najbolji albumi u 2000. godini
Neonska duga
Arthur Lee: Live In Liverpool 1992
Crno-belo u koloru
Johnny Cash: American III: Solitary Man/Love God Murder
Divlja istina
At The Drine-In: Relationship Of Command
Tvrdo jezgro
Full Circle – A Tribute To Gene Clark
Fantastična ekspedicija
Daniel Dale Johnston: Rejected Unknown
Nevinost bez zaštite
Laura Cantrell: Not The Tremblin’ Kind
Menhetn transfer
ABBC: Tete A Tete
Francuska veza
Sonny Landreth: Levee Town
Vatra u zalivu
Hamell On Trial: Choochtown
Zle ulice
Clem Snide: Your Favorite Music
Praznina pod nogama
Howe Gelb: Confluence
Osetljiva praznina
Los Super Seven: Canto
La Pistola Y El Corazon
John Hammond: Wicked Grin
Braća Bluz
Lift To Experience: The Texas-Jerusalem Crossroads
Lift za gubilište
Mark Kozelek: What’s Next To The Moon
Bugi dobrog dečaka
Sparklehorse: It’s A Wonderful Life
Pas koji je pojeo rođendansku tortu / Lucinda Williams: Essence
Tri kašičice meda i dve burbona
Mark Lanegan: Field Songs
Drvo koje vrišti
Mercury Rev: All Is Dream
U rajskom vrtu
Al Kooper: Rare & Well Done
Kao kamen koji se kotrlja
Boz Scaggs: Dig
Hotel izgubljenih duša
Andre Williams: Bait And Switch
Modus diaboli
M. Ward: End Of Amnesia
Pozovi M radi uspomena i snova
Jim White: No Such Place
Bol i ništavilo
The Bottle Rockets: Songs Of Sahm
Ser Daglasu s ljubavlju
Saturday Night Fish Fry – New Orleans Funk And Soul
Grad koji igra
Love As Laughter: Sea To Shining Sea
Borba za buku
The Strokes: Is This It
Daj mi mali znak
The Morells
Veliki dečaci ne plaču
The Yardbirds: Ultimate!
Električna zastava
Giant Sand: Cover Magazine
Žirafa u plamenu
James Talley: Touchstones
Gorke ode
Papa M: Whatever, Mortal
Folk implozija
Jim O’Rourke: Insignificance
Ludi licitar
James Blood Ulmer: Memphis Blood – The Sun Sessions
Mutna voda i vuk koji urla
Paul Westerberg/Grandpaboy: Stereo/Mono
U dečačko moje doba
Balling The Jack – The Birth Of Nu-Blues
Bluz eksplozija
Link Wray & The Wraymen: Slinky! – The Epic Session ’58–’61
Kad gitare marširaju
Robert Plant: Dreamland
Leto ljubavi
Jason Ringenberg: All Over Creation
Neonski kauboj
The Flaming Lips: Yoshimi Battles The Pink Robots
Lepota pravougaonika
Tift Merritt: Bramble Rose
Moćno kao ruža
The Pine Valley Cosmonauts: The Executioner’s Last Songs, Vol. 1
Sovuljaga i svetlost
Chuck Prophet: No Other Love
Bili Kid nije dripac
Edgar Winter: The Best Of
Belo đubre
Bright Eyes: Lifted Or The Story Is In The Soil, Keep Your Ear To The Ground
Momak katolik
Solomon Burke: Don’t Give Up On Me
I legende imaju idole
Kelly Willis: Easy
Luče sa rodea
Mark Eitzel: Music For Courage And Confidence
Moritat o ljubavi i nasilju
The 13th Floor Elevators: Absolutely The Best
Originalni artefakti iz prve psihodelične ere
Aimee Mann: Lost In Space
Venerina supa
Dave Alvin & The Guilty Men: Out In California / The Blasters: Testament – The Complete Slash Recordings
Vrtoglavice slobode
Neko Case: Blacklisted
Zvezda je rođena
Deset najboljih u 2002. godini
Arlekinove suze
The Hangmen: We’ve Got Blood On The Toes Of Our Boots
Ruski rulet
Rainer: The Farm
Poslednji hitac
Steve Almaas & Ali Smith
Dam-dam, dam-duabi-dubi-du
The Kropotkins: Five Points Crawl
Na granici haosa
The Willy DeVille Acoustic Trio: In Berlin
Uvek sa stilom
Peter Wolf: Sleepless
Slatka Virdžinija
Victoria Williams: Sings Some Ol’ Songs / Sviraj to ponovo, Sem
South Filthy: You Can Name It Yo’ Mammy If You Wanna…
Surf u dolini smrti
Go Go Market: Hotel San Jose
Hotel slomljenog srca
The Heart And Soul Of Bert Berns
Udaljene molitve
Howe Gelb: The Listener
Najveća umetnost na svetu
My Morning Jacket: Tennessee Fire; At Dawn
Iza poslednje Malte
Lucinda Williams: World Without Tears
Mama Rolingstoun
Terry Reid: River
Reka bez povratka
Evan Dando: Baby I’m Bored
Izgubljeni vikend
Richard Thompson: The Old Kit Bag
Na kraju duge
White Hassle: The Death Of Song
Odložena smrt
Jack Bruce: Songs For A Tailor
Kuća koju je sagradio
Grandaddy: Sumday
Beg iz pozorišta
Gillian Welch: Soul Journey
Jedna mrlja krv
Warren Zevon: The Wind
Hronika najavljene smrti
Burrito Deluxe: Georgia Peach
Trideset godina samoća
Neil Young: On The Beach; American Stars ‘N Bars; Hawks & Doves; Re-ac-tor
Let usamljene svrake
Steve Wynn & The Miracle 3: Static Transmission
Tigar u džungli
Robert Wyatt: Cuckooland
Najlepše note u čudnom rasporedu
SEX – Too Fast To Live, Too Young To Die
Hacijenda mora biti sagrađena
Drive-By Truckers: Decoration Day
Dok ležah na samrti
Gene Clark: No Other
Bulevar sumraka
Najbolji u 2003. godini
Hitac u ogledalo
Kings Of Leon: Youth & Young Manhood
Južnije od juga
The Fiery Furnaces: Gallowsbird’s Bark
Njujorško psihogeografsko društvo
Jeff Beck: Shapes Of Things – 60’s Groups And Sessions
Oblici stvari
Carla Bozulich: Red Headed Stranger
Suze na kiši
THE DOORS: Legacy – The Absolute Best / THE CLASH: The Essential Clash
Silazak s uma u sjajan dan
The Doors: Kroz vrata percepcije
The Clash: Ovo je Engleska
Koda
The Shins: Chutes Too Narrow
Maslačak i sneg
The Band Of... Blacky Ranchette: Still Lookin’ Good To Me
Donesite mi glavu Serena Kjerkegora
Tarbox Ramblerse: A Fix Back East
Satori u Memfisu
The Decemberists: Her Majesty
Žuta podmornica
Willard Grant Conspiracy: Regard The End
Modra reka
Steve Miller Band: Young Hearts – Complete Greatest Hits; Moby Grape: Crosstalk – The Best Of Moby Grape
Snoviđenja iznad zaliva San francisko
A Soldier’s Sad Story – Vietnam Through The Eyes Of Black America 1966–73
Miris napalma ujutro
Chris Cacavas: Self Taut
DNK bluz
Rickie Lee Jones: The Evening Of My Best Day
Optužnica za zlog sina
Bob Log III: Log Bomb
Odmetnička znamenja
Loretta Lynn: Van Lear Rose
Hej Loreta, volim te više nego što smem da kažem
UNCUT – sedmogodišnja misija
Dobar, ržav, zao
Podaci i informacije, legenda i stvarnost
Gospodin Džouns, Volter Miti i Lažov Bili
Čamci protiv matice
CocoRosie: La Maison De Mon Reve
La Nuit Americaine
TV On The Radio: Desperate Youth, Blood Thirsty Babes
Crno sunce, zeleni oblaci
Jeff Beck Group: Beck-Ola
Gramofon u srcu


Dario Grgić

Objavljeno 05.01.2008.

Vremeplov

Kad kažem ”Ri-rock”, ne mislim samo na glazbeni izričaj riječke scene osamdesetih (Termiti, Paraf, Let 2-3, Laufer, Grad, Grč, Fit... ), nego i na sve ono što je tomu prethodilo, išlo uz to i slijedilo. Mislim na hrpu jednokratnih bandova koji su vježbali u garažama i šupama od Kraljevice do Mošćenićke Drage i opijali se jeftinim vinom na nekom od lokalnih ”jogova”, mislim također na večernja okupljanja na Kontu i život oko Palacha. Mislim na iskrene i naivne mladenačke snove o demo-snimkama, albumima, samostalnim koncertima, svjetskim turnejama.
Bekim Sejranović, književnik