Intervju: Zvonka Obajdin i Mislav Kurspahić - ”Trebamo i sami pripomoći dolasku dobrih stvari”
S obzirom da nas je zadnjih mjesec dana sve pogodila nastala situacija s COVID -19 odlučili smo za vas saznati kako se s njom nose glazbenici. U prvom smo razgovoru saznali što o svemu misle kantautorica Zvonka Obajdin (Svemir, Sjeverozapad) i basist Mislav Kurspahić (The Babies, Erotic Biljan and his Hertics, Thee Melomen).
RiRock.com: Iako se situacija postepeno razvijala, mislim da nismo bili svijesni ozbiljnosti situacije s koronom. U jednom trenu to je bila priča iz daleke Kine, u drugom je epidemija bila pred našim vratima. Koja je bila vaša prva reakcija kada su krenuli sa sigurnosnim mjerama zbog opasnosti širenja korona virusa?
Zvonka: Nisam imala neku posebnu reakciju preko noći, jer ipak se ni te mjere nisu uvele preko noći, već sam ih na neki način par dana ranije i očekivala. Ne mogu reći da sam provela neke posebne pripreme – nisam buksala zalihe osnovnih potrepština doma niti išta slično, jedino sam, kad je najavljeno da ćemo raditi dva tjedna od kuće, odnijela doma uz laptop još i veliki dodatni monitor, i dobro da jesam, jer sad evo radim od kuće već puna četiri tjedna pa dobro dođe.
Mislav: Malo me iznenadila ta nagla reakcija, ali sam baš tada, prateći događaje u Italiji, dobro prihvatio tu odluku obično nerazumnih političara, kao realni početak tzv. „borbe protiv virusa”, budući da su sve stvari fakat gadno krenule nizbrdo.
RiRock.com: Dinamika stvaranja glazbenika i njegov radni dan razlikuje se od dnevnih rutina večine zaposlenih. Koliko su se kod vas stvari promijenile s obzirom na karantenu? Zvonka: Ja imam redovni posao u jednoj IT firmi, tako da je moj radni dan do sad bio: od 8 do 17 u firmi, poslije 17 probe ili vježbanje doma. To se nije puno izmijenilo, na žalost nemamo probe već preko mjesec dana ali nadoknađujem to samostalnim sviranjem kod kuće, snimanjem u svom sobnom studiju, održavanjem solo mini koncerata putem web streaminga (sviram po jednu pjesmu u svakom streamu, i to na zahtjev publike – dakle ako nitko ništa ne zaželi, neću niti smarati svijet svojim izvedbama). Navečer povremeno gledam live video streaminge dragih muzičara, osobito one na FB pageu kluba Močvara, koji omogućava da im se te svirke i plate, što u ovim trenucima mnogim mojim kolegama puno znači, pa pozivam sve da zaprate Močvaru na fejsu, uživaju u koncertima i doniraju muzičarima koji će im uljepšati pokoju večer.
Mislav: Ja također imam redovni posao, na kojeg i dalje svaki dan odlazim i vraćam se u popodnevnim satima kući u drugi nazovi glazbeni svijet, u kojem mi je zbog nastale situacije prestao uobičajeni odlazak barem jedan puta tjedno na probe dva banda u kojima sviram.To je pogotovo nezgodno za novoosnovani bend The secret four koji je nedavno tek imao premijerni koncert. Ono čega se nisam odrekao je slušanja glazbe putem svih medija.
RiRock.com: Što vam najteže pada?
Zvonka: To što mi kćer živi i radi u Varšavi, pa ju u ovim teškim trenucima ne mogu vidjeti osim putem video poziva.
Mislav: Nedostatak društvenog života.
RiRock.com: Kako se nosite sa strahovima i neizvjesnosti situacije?
Zvonka: Primjećujem da sam više u kontaktu s obitelji, osim toga tražim priliku da pomognem onima kojima je puno teže nego meni, radujem se malim stvarima – finom ručku s Mislavom, dobroj knjizi, lijepom vremenu, kavi ili čaši vina na našem balkonu.
Mislav: Rekao bih isto što je opisala Zvonka i više manje sam se skulirao uz nekakvu malu dozu optimizma, obzirom na sadašnju situaciju i onu koja slijedi: recesija, nezaposlenost, stagnacija ... , jer vjerujem da će se nakon nekog na žalost dužeg vremena ipak pronaći rješenje da se nekako srede/ublaže te stvari.
RiRock.com: Mislite li li da nam je ova situacija donjela i nešto dobro?
Zvonka: Pa, kako kome. Generalno, mislim da je još jako rano reći. Svaka promjena donosi i neke dobre i neke loše posljedice, uostalom, i kuga je imala dobru posljedicu u vidu podizanja higijenskih standarda u Evropi, pa ju opet ne doživljavamo kao neko pozitivno razdoblje povijesti. Lako je vidjeti pozitivne stvari u ovoj situaciji iz privilegirane pozicije. Trebamo i sami pripomoći dolasku tih dobrih stvari.
Mislav: Možda je moguće da se nakon ovakve svojevrsne „kuge” koju je spomenula Zvonka, ipak nekako promjeni postojeći prekrasan „liberalno kapitalistički” sustav u kojem živimo i neke stvari krenu na bolje ili pak skroz nešto skroz suprotno, zbog beznađa mase ljudi...kao što sam i rekao, ipak zadržavam neku dozu optimizma ;)
RiRock.com: Opišite nam svoj tipičan dan u karanteni?
Zvonka: Ustajem oko 8, palim laptop, radim svoj posao unutar uobičajenog radnog vremena, usput skuham ručak, prostrem rublje i sl. Oko 17 dođe Mislav s posla, sjednemo i popijemo pivo ili kavu skupa, malo odmorimo. U ostatku poslijepodneva sviruckam, igram se gitarskim pedalama ili proučavam nove tehnologije snimanja, svaki drugi ili treći dan kratko se prošećemo po svom kvartu kroz prazne ulice. Navečer gledamo neki film ili seriju ili live video stream nečije svirke, ili čitam, ili štrikam.
Mislav: Ujutro oko 8 idem na posao u firmu. Po povratku doma, družim se sa Zvonkom i povremeno svojim sinom tinejđerom, slušam glazbu od ploče do streaminga na internetu ili gledam filmove ili serije, sviram - vježbam da ne zakržljam, a napokon imam vremena da budem kreativan i složim/snimim novu stvar za koju već odavno imam ideju.
RiRock.com: Jeli došlo do neke blokade u kreativnom smislu ili upravo suprotno?
Zvonka: Ja i inače imam kreativne faze na refule, tako da ponekad u nekoliko mjesesci napišem pjesama za skoro cijeli album, pa onda po godinu dana ništa, i trenutno je – već od prije karantene – jedno od tih sušnih razdoblja što se tiče pisanja novih pjesama, što je za mene sasvim normalno. Ne osjećam pritisak da moram stalno biti kreativna, na svijetu ionako ima više kreativaca nego publike koja to sve može zaprimiti.
RiRock.com: Što mislite kako će se ova situacija odraziti na glazbenu industriju?
Zvonka: Sigurno će dovesti do velikih promjena, teško je sad prognozirati kakvih. Osim što će se glazba još više prebaciti na digitalne kanala i društvene mreže, možda live publika ponovno postane više orijentirana na lokalne izvođače, koji će im moći priređivati manje koncerte u njihovim lokalnim zajednicama, bez potrebe za dalekim putovanjima, opsežnim turnejama ili okupljanjem velikog broja ljudi. Tako je, uostalom, funkcioniralo izvođenje glazbe kroz većinu ljudske povijesti.
Mislav: Opet je Zvonka rekla sve i sa svime se slažem :D
RiRock.com: Što ćete prvo učiniti kada se stvari vrate u normalu?
Zvonka: Mislim da se stvari neće tako skoro vratiti u ono što smo nekad zvali normalom, a pogotovo ne u jednom koraku, tako da ne mogu baš precizno odgovoriti na ovo pitanje, ali svakako ću čim to bude sigurno posjetiti roditelje, a također jedva čekam naći se sa dečkima iz svojih bendova i održati neki oblik probe, barem akustično kod mene doma.
Mislav: Slažem se s Zvonkom, iako sam skeptičan oko toga da bi akustičnu probu održala oba banda u kojima sviram, budući da smo svi prilično naelektrizirani zbog glasnoće, ali tko zna...dobra ideja.
RiRock.com: Koju bi nam glazbenu biografiju ili opčenito knjigu preporučili?
Zvonka: David Byrne: ”Sve o glazbi”.
Mislav: Steve Turner: “Čovjek zvan Cash: Život, ljubav i vjera jedne američke legende” i Nenad Marjanović-Dr. Fric „Život s Idijotima“.
RiRock.com: Ima li neki film glazbene tematike koji vas je posebno zaitrigirao?
Zvonka: Ne, ali dok sam gledala Tarantinov „Bilo jednom u Hollywoodu“, kojeg sam shvatila kao ljubavno pismo filmskoj industriji, cijelo vrijeme mi se film u glavi translatirao na glazbenu industriju i cijeli taj love-hate odnos, sve uspone i padove, razočaranje i oduševljenja and all that jazz.
Mislav:„Zelena knjiga: Vodič za život (Green book)” - istinita priča iz 1962.g. - talijansko-američki izbacivač iz radničke klase preuzeo je posao vozača doktora Dona Shirleyja (Mahershala Ali), visokoobrazovanog afroameričkog klasičnog pijanista - kreću na dvomjesečnu turneju po koncertnim prostorima na rasističkom dubokom jugu i otkrivaju da su ujedno na putu prema važnom i jedinstvenom prijateljstvu... i recimo „Descent into the Maelstrom” - dokumentarac o legendarnom australskom proto punk bandu Radio Birdman.
RiRock.com: I za kraj imate li kakav savjet za naše čitatelje?
