Nouvelle Vague po drugi put dolazi u Zagreb u petak 14. svibnja 2010. godine. Koncert će biti održan na novom otvorenom prostoru – platou iznad garaže Tuškanac s početkom u 20 sata. U slučaju lošeg vremena, koncert će se premjestiti u dvoranu Kornati Hypo Alpe Adria centra, Slavonska avenija 6.
Francuski glazbeni sastav Nouvelle Vague svojim je prvim albumom jednostavnog naziva Nouvelle Vague (2004, Peacefrog) izvukao iz naftalina hitove iz osamdesetih te im udahnuo novi život – u bossa nova maniri. Koncept je naišao na veliko odobravanje u cijelom svijetu te smo dobili priliku opet zaplesati na Guns of Brixton (The Clash), Love Will Tear Us Apart (Joy Division), Just Can’t Get Enough (Depeche Mode), Making Plans For Nigel (XTC), Too Drunk To Fuck (Dead Kennedys) …
Plejada sjajnih pjevačica interpretirala je pjesme iz nekog drugog doba, i to na način kao da originale nisu nikad slušale. Rezultat je bio seksi, svjež, jedinstven. Ako se tome pribroji i zaista česta uptreba njihovih verzija poznatih hitova u TV reklamama i serijama kao i turneje po cijelom svijetu, dobijemo uspješnu formulu – i to tako uspješnu da su je Nouvelle Vague odlučili ponoviti. Rezultat : skoro milijun prodanih nosača zvuka.
Na drugom albumu Bande A Part (2006, Peacefrog) – među ostalim – možemo uživati u verzijama ‘Ever Fallen in Love’ (Buzzcocks), ”Blue Monday” (New Order), ”The Killing Moon” (Echo & the Bunnymen) i ”Heart of Glass” (Blondie).
Vođe projekta Marc Collin in Olivier Libaux su na trećem albumu, jednostavno naslovljenim ‘3’ (2009, Peacefrog) odlučili nadograditi koncept uz pomoć nekih slavnih imena tog razdoblja. Odabir je bio logičan, jer su mnogi originalni autori izrazili naklonost izvedbama francuske grupe. Tako je prvi singl s tog albuma veliki hit Depeche Mode ‘Master and Servant’ iz 1984 godine, u izvedbi Melanie Pain, dok je autor pjesme Martin Gore pjevao pomoćne vokale. Osim njega na ploči gostuju i Ian McCulloch (Echo&the Bunnymen), Terry Hall (Specials/Fun Boy Three), Barry Adamson (Magazine) i druge legende iz osamdesetih.
Zadnjim su se albumom 3 Nouvelle Vague pomalo odmakli od aranžmana u bossa nova stilu te ih zamjenili country-em i bluegrassom (‘Road To Nowhere’, u originalu Talking Heads) te bluesom (Gary Numanova pjesma ‘Metal’). Collin i Ribaux su nadopunili repertoar simpatičnim verzijama ‘pop evergreena’ The Police, Soft Cell, Psychedlic Furs i drugih.
Nouvelle Vague je igra riječi. Na francuskom Nouvelle Vague znači ‘novi val’ te se odnosi na francuski filmski pokret iz šestdesetih, kao i na glazbenu struju iz osemdesetih, koja je osnova njihovog repertoara. Filmu i filmskoj glazbi je Marc Collin posvetio samostalni projekt Hollywood Mon Amour, u kojem s gostujućim pjevačicama (uključujući Juliette Lewis!) reinterpretira naslovne teme iz velikih filmskih uspješnica osamdesetih (‘Flashdance’, ‘Američki žigolo’, ‘Rocky III’, ‘Purple rain’, ‘Sretan božić, g.Lawrence’‘Footloose’…).
