Angry Cows – Hairy and Scary EP
Izdavati albume danas je poput Sizifovog posla ili borbe s vjetrenjačama. Utrošiš svo svoje vrijeme, krv, znoj i kreativnost na nešto što na koncu (gotovo) nitko ne kupuje. Pa se propituješ.... čemu sve to? Koju korist imam od toga?
Poput singlica nekoć, danas je ustaljena praksa objava singlova, spotova i EP-ova. I to je ok. Odgovara današnjem vremenu i temperamentu konzumerizma kada je sve tako dostupno i svega je nekako previše, pa se ljudi uopće ne trude nečemu posvetiti, sve nekako prelaze s jedne na drugu temu, isuviše olako, s manjkom nekadašnjeg zanosa, poleta, silne želje, iščekivanja...
Zašto sve ovo pišem u uvodu jedne recenzije? Zato jer se divim i skidam kapu svakom tko s istim žarom, velikom voljom, golemim entuzijazmom i energijom pristupa svom radu koliko got naizgled djelovao besmisleno. Jer, ruku na srce, tko od naših bendova koji nisu u mainstreemu može uopće živjeti od svog rada?
Bend Angry Cows, pristojni dečki skriveni iza bijesnog imena, svoju su karijeru započeli sada već daleke 1997 godine kao grunge – noise kvintet, u žaru renesanse glazbene scene koja je je bila zahvatila maleni podravski grad Koprivnicu i iznjedrila mnoštvo izvrsnih bendova.
Vremenom su odrastali, mijenjali stilove, svirali, zatim mijenjali postave, živjeli svoje živote, odlazili, i opet svirali, te sada gotovo punoljetnost kasnije, već neko vrijeme ustaljeni kao trio Angry Cows - u sastavu Dalibor Kos – vokal / gitara, Tomislav Sertić – bas gitara / prateći vokal i Damir Marijanović – bubnjevi / prateći vokal javljaju se novim materijalom s ništa manje energije. Naprotiv.
Novi EP naziva ’’Hairy and Scary’’, svjetlo dana ugledao je 24. studenog 2014. godine. Snimljen je i masteriran u studiju „Verglec“ tijekom mjeseca lipnja, a za zvuk je zaslužan Stipe Madunić. EP sadrži pet pjesama. Čitav lagano miriše na Pixies, Foo Fighters, Jon Spencer Blues Explosion, No Means No, New Bomb Turks, Nashville Pussy, pomalo Sonic Youth i puno na Overflow. I to je ono što mi se u biti - sviđa. Jer, iako stvari čujem po prvi put, odmah ulaze u uho i nekoliko trenutaka kasnije uhvatim se kako pjevušim neke od njih. Zgodno je kako su dečki u svom tom miksu utjecaja i stilova uspjeli stvoriti svoju dimenziju kroz svoj jedinstveni zvuk i izričaj.
Uvodna nas stvar ’’Farmers Of Joy’’ uvodi u priču tipičnim angrycowsovskim potpisom – jednostavnim brzim ritmom, brzom izmjenom riffova, odličnom podlogom u bassovima i prepoznatljivim Kosovim vokalom. Ne mogu ne primijetiti da me pjesma u nekim dijelovima neodoljivo podsjeća na kombinaciju njihove rane stvari Enough, i nekoliko stvari Overflowa ala Pussy Eater, pa čak i Through Department Store! Sviđa mi se jer zvuči onako old school.
U slijedećoj numeri fino dotjerana gitara u pravilnim ritmovima povlači za sobom bubanj i Sertićev bas u identičnom ritmu, dok nas mrvu puknuti vokal s Comon’, Comon’ doziva nebi li ušli u priču koja bi prema naslovu obično trebala stajati negdje na kraju reda ’’End of a show’’. A sve se razvija u stvar uz koju se ne može mirno stajati po strani i klimati glavom držeći piće u ruci uz provokaciju u tekstu „Boy, you’re such a girl..!“ tjera na ples, na akciju, na skakutanje.
Odjednom nam lagani povjetarac satkan od naglašenog basa, kojeg vjerno prati bubanj bas pedala, ispremiješan ujednačenim ritmom gitare u trećoj po redu pjesmi ’’Abused’’ miluje uši, da bi se zatim u trenutku pretvorio u olujni vjetar koji poput bure drma sve do srži snažnim breakovima, te se poigrava naizmjenično brzim i sporim ritmom, laganim crescendom i u veselom tempu nas vodi do samog finala ove uspješnice.
Najkraća numera ’’Mean Drunk’’, nabijena je posebnom energijom i iako naslovom sugerira na osobnost osobe koja uslijed konzumacije velike količine alkohola poludi i postane agresivna, uopće ne djeluje ni opasno, ni agresivno a ni naporno kakvi su obično „Mean drinkeri“. Više mi liči na one drinkere koji kad popiju čašicu više sve oko sebe grle, ljube i vole.
Poslijednja ’’Dance’’ je pjesma simpatičnog teksta i jedna mi je od favorita, no nije mi se svidjelo što su se radile intervencije na vokalu. Osobno mi se više sviđa čist zvuk jer Kos i bez dodanih efekata zna iznijeti čitav raspon emocija.
Iako bi netko mogao reći kako je ovako nešto već negdje čuo, meni je uvijek lijepo doživjeti stvari koje su odrađene na pravi način, a to ovaj EP doista jest: u isto vrijeme klasičan garage punk s dodatkom mirodija iz ponajbolje kuhinje koprivničke glazbene scene i svjež, stilski ujednačen s novim nijansama u zvuku benda za što je zaslužan bubnjar Marijanović.
Nestrpljivo čekam proljeće 2015. kada su dečki najavili nastavak priče. Do tada, uživajte u vedrom, veselom i živahnom zvuku
Angry Cows-a. Ipak sve to ima itekakog smisla. ’’Ljubav’’ Koliko god klišeizirano i otrcano zvučalo.
Elizabeta Milanović Glavica
Objavljeno 08.12.2014.
