Lidija Nikolić: „Osećanja. O. Sećanja”
’Ekatarina Velika ili EKV bila je jedna od najpoznatijih i najuspješnijih rock grupa u SFRJ. Grupa je nastala 1982. godine u Beogradu, kada su pjevač i gitarist grupe Šarlo akrobata, koja se malo prije toga raspala, Milan Mladenović i gitarist Dragomir Mihajlović Gagi osnovali bend ”Katarina II”. Tijekom 1982. pridružuju im se Margita Stefanović Magi (klavijature) i Bojan Pečar (bas gitara), a zatim i bubnjar Šarla Akrobate Ivan Vdović Vd. Početkom 1984. godine grupa je izdala svoj prvi album, Katarina II. Album je bio hvaljen od strane kritike, ali nije postigao veliki komercijalni uspjeh zbog svog kompleksnog, umjetničkog i introvertnog stila. Ubrzo nakon izlaska ovog albuma dolazi do promjene sastava grupe: Vd napušta grupu, a Gagi odlazi u vojsku. Na mjesto bubnjara dolazi Ivan Fece Firči, a Milan ostaje jedini gitarista. U ovom sastavu grupa započinje prvu jugoslavensku turneju. Početkom 1985., odmah po povratku iz vojske, Gagi napušta grupu. Kako je on imao licencu na ime ”Katarina II”, grupa je promijenila naziv u ”Ekatarina Velika” (kasnije obično skraćivano na ”EKV”).’...
’Magi je kćer poznatog redatelja Slavoljuba Stefanovića Ravasija. Skaladala je muziku za kazališne predstave, te je kao diplomirana arhitektica, radila projekte za arhitekturu i dizajn, glumila je i u filmu ”Tajvanska kanasta”.’...
Prethodni odlomaci preuzeti su s interneta iz svima dostupne svjetske knjižnice wikipedije i nude površnom čitatelju tek faktografske podatke o skupini koja je obilježila jedno razdoblje, skupini u čijim su se pjesmama mnogi pronašli i čije pjesme i danas nose jednako snažne poruke i zvuče svježe kao i tih godina kada su nastajale.
Članovi skupine EKV jedan za drugim brzo su nas napustili ostavivši ono najbolje upravo u svojim pjesmama. Njihova sudbina podsjeća na glazbenike koji su iscjedili ono najbolje iz sebe u svoju glazbu i onda nestali.
O Mladenoviču, Magi, Pečaru, Gagiju, Firčiju i Vdu znamo ono što su nam mediji prenosili tijekom njihove glazbene karijere, a naravno da im se kao pojedincima više pažnje počelo pridavati kada je grupa prestala egzistirati.
O njima su napisane i neke knjige Rigonat, Flavio Ur.: ’Dečak iz vode: Milan Mladenović’ (Beograd: L. O. M., 1997.), Žikić, Aleksandar: ’Mesto u mećavi’ (Beograd: Matica srpska, 1999.), ’Magi, zvezda koja večno traje’ (Beograd, 2002), koje svaka na svoj način progovaraju o autorima jednih o najvećih hitova nekadašnje Jugoslavije kao što su ’Krug’, ’Par godina za nas’, ’Kao da je bilo nekad’, ’Nisam mislio na to’....
A sada je tu pred nama nešto potpuno drugačije... Knjiga satkana od sječanja i osječaja, satkana od riječi koje bole koje viču i tješe, koje nam daju mogučnost da zavirimo u samu esenciju Magi Stefanovič kroz oči osobe koja je s njom dijelila životni put 40 godina u dobru i zlu. Priča ispričana kroz sječanja autorice Lidije Nikolić ali i Magine zapise.
Ovo kompleksno djelo svjedočanstvo je jednog prijateljstva, trag koji ostaje iza jedne osebujne duše koja je živjela, voljela i stvarala, priča je o svima nama. O našim usponima i padovima, strahovima i čežnjama, dostignućima i pogreškama, o našim definicijama ljubavi i prijateljstva, uspješnosti, iskrenosti i istine, moći ...
Čitajući knjigu čitavo sam se vrijeme dvoumila između osječaja koliko je priča ispričana o Magi jaka i koliko može biti poučna no možda nepotrebno napisana jer oni koji su je razumjeli njima ne treba njena raščlamba a oni koji je nisu razumijevali neće niti sada, ako ljudima moraš objašnjavati znači da riječi šalješ na krivu adresu, te osječaja da je možda dobro da je tu kao jedno svjedočanstvo, koliko god subjektivno ipak vjerodostojno, kao poticaj mnogima da u svome životu primjete zaškoljice koje im prijete, kao vrata onima koji su postavili prava pitanja ali ne nalaze odgovore.
Kako god bilo knjiga je tu, puna do sad neobjavljenih Maginih zapisa, misli i poruka, puna anegdota o njenom djetinjstvu i životu. Čitajući knjigu upoznajemo Magi kao malu djevojčicu kakvom ju je doživljavala njena susjeda i prijateljica, autorica ove knjige, te pratimo njen životni put, razne dogodovštine, školovanje, odabir karijere, uspjehe i neuspjehe, ljubavi i prijateljstva, posvečenost glazbi do samog kraja, poneke krive odabire...
Ono što autorica Lidija Nikolić nudi osim vlastitih sječanja su i vrijedne uspomene dugo čuvane u kutijama, uspomene u vidu do sada neobjavljenih fotografija, intervjua, dnevničkih zapisa, privatnih pisama, službenih dokumenata i crteža kroz koje nam o sebi priča sama Margita. Na trenutke teško čitljivo djelo, puno iskrenih osječaja, dubokih i ponekad zapletenih misli svjedočanstvo je kolmpleksnosti i šarolikosti jednoga života.
PS. Knjiga „Osećanja. O. Sećanja” se za sada može kupiti samo u
Srbiji no nadamo se da će uskoro postati dostupna i hrvatskim čitateljima...
AS Paulić
Objavljeno 15.05.2012.
