S ”The Bride Screamed Murder”, Melvinsi su nam pokazali da su na kreativnom vrhuncu i da i nakon deset godina snimanja osrednjih ili tek dovoljno dobrih albuma mogu nadmašiti sami sebe i pružiti nam klasik kakav od njih i zaslužujemo.
Ono zbog čega je ovaj album tako poseban je onaj njihov trip na koji su nas navukli svojim najkreativnijim albumima u 90ima (Honkey, Stag, The Bootlicker, Eggnog, Stoner Witch, Houdini, The Maggot, Prick itd...), gdje su bili spremni igrati se svime što bi im palo na pamet, u opuštenoj atmosferi i s onim njihovim ”ništa nam nije sveto” stavom.
U rukama sigurno imamo album koji je u rangu s tim ostvarenjima i to je jasno već nakon prvog slušanja.
Na albumu svira ista postava kao i na dva predhodna (A Senile Animal (2006), Nude With Boots (2008)), gdje su kao novost uveli još jedan set bubnjeva. Uz Buzz Osbornea i Dale Crovera tu su Jared Warren i Coady Willis, dvojac koji čini band Big Bussiness.
Gledali smo oba banda u Stereo Dvorani tijekom ”A Senile Animal” turneje. Postava se do danas fantastično izgradila, kako svirački tako i kao tijelo koje zajedno savršeno funkcionira.
”The Bride Screamed Murder” od početka do kraja nema niti jednu slabu točku, pjesme brzo i lako ulaze u uho, ali daleko od toga da su muzički infantilne.
Melvinsi su ovdje savršeno pogodili omjer math-rock izbrijavanja i stoner vožnje, te stvorili pjesme koje su furiozne, zanimljive i pune odličnih rifova po čemu ih i poznajemo. Sve je to začinjeno ironičnim i besmislenim tekstovima, na što smo kod njih već odavno navikli.
Album otvara ”The Water Glass” koja započinje tipičnom Melvins grmljavinom, da bi se stvar postupno pretvorila u vojnički drill, gdje Buzz kao narednik govori tekst, koji cijeli band onda ponavlja. Pozitivno i nabrijano.
”I’ll Finish You Off” daje pomalo gotički i mračniji ugođaj s orguljama i fantastičnim dvoglasnim pjevanjima koja obilježavaju sva tri albuma u ovoj postavi. Ova stvar možda malo više baca na Big Bussiness nego na Melvins, ali ne smeta, jer se savršeno uklapa u koncepciju albuma.
”Hospital Up” započinje lagano dvoglasnim pjevanjima i postepeno raste do trenutka kada super rifovi uzimaju stvar u svoje ruke. Kad mislite da je stvar gotova započinje suluda i smiješna jazz minijatura koja traje negdje minutu i pol.
Na albumu se nalazi i jedno iznenađenje, obrada ”My Generation” od The Who u doom-stoner verziji u trajanju od skoro 8 minuta.
Za savršeno zatvaranje albuma zaslužna je ambijentalna ”P.G. x 3”. Pjesma počinje usnom harmonikom koja svira sporu i lijepu temu koju potom preuzimaju vokali, pjevajući tu istu melodiju. Melodija kao da dolazi s nekog dalekog otoka, gdje domoroci krpaju mreže, skupljaju kokosove orahe i pjevaju.
Nakon što vokali završe, istu temu preuzimaju gitare i pjesma završava jezivim odbrojavanjem (glasom djevojčice) uz laganu mikrofoniju.
Upravo po ovakvim pjesmama vidimo zašto su Melvinsi vanserijski band. Pjesma je lišena bilo kakvih šablona kojih inače čujemo kod metal i rock bandova kada pristupaju laganijim stvarima.
Na albumu se naravno nalazi i nekoliko tipičnih Melvins žestina, ali možda najboljih u zadnjih nekoliko godina: ”Evil New War God”, ”Pig House” i ”Inhumanity and Death”.
Nemam što drugo reći nego da nabavite ovaj album i slušate ga do iznemoglosti, kako die hard fanovi, tako i oni koji se sa Melvinsima tek upoznaju, jer se radi o odličnom i reprezentativnom djelu.
A ocjena ?... jedino što mi pada na pamet je 10/10
Popis pjesama: 1. ”The Water Glass” 2. ”Evil New War God” 3. ”Pig House” 4. ”I’ll Finish You Off” 5. ”Electric Flower” 6. ”Hospital Up” 7. ”Inhumanity and Death” 8. ”My Generation” Pete Townshend 9. ”P.G. x 3”
