“Ući u balon i zaploviti svemirom, nije li u tome sve?”, otprilike je to tako rekao Kamov. Pronaći album koji će vas kao slušača pokupiti iz grada i stvoriti zaštitnu ovojnicu od crno-sive buke i smoga. “Sunovratiti se u nebo – padati – gore.” Bubbles upravo prikazuje stvarnost kakva bi ona izgledala da padnemo – gore.
Sve što Lado ima, nestaje na petom pragu na gitari, i zato toliko vrijednosti imaš TI, njegova ljubav od balona, koja mu neprestano izmiče i zadirkuje ga pitajući ’da li još imaš me?’, dok on jako želi taj balon natrag i govori mu: ’moram te nekako imati, moram te nekako vratiti u moj svijet!’ A u tom svijetu svi samo nekamo prolaze sa snijegom u ruci, spuštaju se kao padobran, plivaju po nečijoj glavi... Svi slave kreaciju svijeta kao kreaciju djeteta koje gradi pa opet razbacuje kule od pijeska.
’’gledaj kako se ruše kule od pijeska...gledaj kako pjeni se more i šumeći tako tjera nas u san’’
Lado Bartoniček, vokal i sveinstrumentalist, glazba je i lirika Atmospherica. Raspoloženje koje donosi idealno je za nedjeljno kišno popodne i laganu šetnju uz kamione koji vam sve manje smetaju dok vam Atmospheric sve tiše nešto šapuće na uši. Prilika je to za triphopistično lagano hlađenje od vanjskog svijeta. Inspiracija je još jednom zasigurno Rijeka, grad u kojem je balon neophodan za svakog stanovnika, gdje nam se Kamov neprestano podsmjehuje naslanjajući se na ogradu mosta dok gleda kako nam je dosadno. Zato nije čudno da se u njemu stvara i dobra chill out, lagano elektronska, nenapadna muzika, eksplozija bubblesa i utišanje buntovništva.
Vani je “sunce-zima” a bezbroj efekata koji se kratko pojave pa nestanu na svakoj traci Atmospherica, opet poput balona, pokušavaju vam dočarati važnost samo jednog trenutka, trenutka kada vam netko “rukama uzme lice,” oslanjajući se i ovaj put jedino na Arsenova djela kao “nešto što vrijeme neće potrošiti do danas” i pjesma koja ovaj put “poprima sasvim novi zvuk i ne može se zagrebati iglom kao nekada,” ovoga puta nije “Sve ono što znaš o meni” nego “Ne daj se, Ines”. Ženske vokalistice i ovaj put prelijepo odrađuju svoj dio posla; Martina Majerle i Natalija Brusić, svaka ”Sa druge strane ekrana”, a onda se pred sam kraj spušta mala instrumentalna zavjesa, ’Saxato’, prije nastavka priče, Atmospheric postaju mistična šetnja kroz šumu i time zaokružuju prvi dio albuma.
Ostatak je lakši u glazbi, a teži u lirici, svojevrstan izlazak iz balona, “Zaljubi se u mene” rasprsnuće. Ali ne padamo na tvrdo tlo, slijećemo za sam kraj u nekakvo “Žuto more” a nebo je još uvijek tu da o njemu sanjarimo. A cijeli album je kao plišani medvjedić s plavom mašnicom koji je nacrtan na samom cedeu, kojega ćemo zagrliti prije svakog ponovnog ulaska u balon.
1. Bubbles 2. Peti prag na gitari 3. Kao padobran 4. Ne daj se, Ines 5. Kule od pijeska 6. Vani je zima 7. Pođimo na jug 8. Rukama 9. Sa druge strane ekrana 10. Saxato 11. Vraćaš se meni 12. Nebo je tu 13. Ljubav boje pijeska 14. Zaljubi se u mene 15. Žuto more
”Ljudi se ne bi trebali oslanjati na intervjue s glazbenicima kao da su stvarni. Većina njih je osakaćena, izmišljaju stvari u njima. To je, reklo bi se, izmišljena priča pisca ili izdavača. Frank Black (The Pixies)
