RiRock albumi: Grad - ”Planet majmuna 1999.” (Dallas, 1998.)

…zima savija grane, ja sam skuhao čaj u slavu nas
vjetar raznosi smeće, gradom lutaju psi, bezimeni
jutros mi je sve u redu, sve je tako cool…

Pjesme za Gradov ”povratnički” album ”Planet majmuna 1999” snimane su u ljubljanskom studiju Metro pod snimateljskom i producentskom palicom čestog Ri-rock producenta Janeza Križaja, a sam CD biva objavljen za slovensku diskografsku etiketu Dallas records. Njen je vlasnik Goran Lisica Fox (vrsni poznavatelj riječke rock scene osamdesetih godina i potpisnik opširne geneze Ri-rocka objavljene u kultnom gradskom časopisu Val) bio, pa sama logika kaže, pokroviteljski naklonjen prema svojim nekadašnjim sugrađanima kao jednom od autohtonih riječkih glazbenih ”produkata”.

Ta ”riječko-ljubljanska linija” trebala je dečkima osigurati ”teritorijano širenje” jer, do prelaska u Dallas, Grad u diskografskom smislu nije nikada uspješno kapitalizirao navedenu izvornost unatoč realizaciji dvaju kvalitetnih ploča (”Ljudi” i ”Amerika”). Nažalost, to se uopće nije dogodilo.

Prije pronalaženja eventualnog odgovora na neveseo usud albuma ”Planet majmuna 1999” treba još istaknuti i to da je isti s 11 novih pjesama i uz pridodan bonus od šest ranijih skladbi, označio nastavak njihove glazbene karijere, točnije ponovni početak ”iz nule”, nakon petogodišnje stanke u kojoj je Grad, recimo to pojednostavljeno, ”hibernirao” zbog različitih životnih okolnosti (odlazak pjevača Deana Škaljca u Kanadu, na primjer). Spomenute bonus teme - radi se o demo verzijama iz prve faze rada benda koje mnogi smatraju boljim od kasnijih ispeglanih verzija objavljenih za riječkog nakladnika Nema problema - općenito se smatraju glavnim zgoditkom na albumu. Međutim, to niti izdaleka nije sve...

Vratimo se zato ”istraživačkom” dijelu ove recenzije. U vrijeme objavljivanja ”Planete” štovateljima ’’građana’’ vjerojatno je bilo zanimljivije nakon višegodišnje kreativne i sviračke pauze ponovo gledati i slušati koncertno raspoloženi Grad (primjerice dupke pun klub Točka na riječkoj promociji albuma 1999. godine) i ’’razvaljivati’’ se uz ’’Ljude’’, ’’Ima li nešto’’, ’’Riječi’’ i druge znane hitove, negoli u sjeni ’’comebacka’’ i kultnog bonusa (godinama su snimke kružile Rijekom, Zagrebom i Ljubljanom na kasetama upitne kvalitete) prepoznati malu brigadu velikih ’’običnih’’ pjesama. ’’Biti normalan’’, ’’U balonu’’, ’’Do kraja’’ samo su neke od skrivenih, čini se iz današnje perspektive da će tako i nepovratno ostati, urbanih himni malog čovjeka što ’’kroči velik pod zvijezdama’’ cyber svijeta Balkana, New Yorka, Londona ili, zašto ne, Tokyija. Povijest moderne glazbe puna je sličnih primjera ’’preskočenih’’ pjesama i albuma zbog ovog ili onog razloga, bilo marketinškog nesnalaženja promotora ili trenutnih okolnosti u radu umjetnika, izdavača, scene i bilo kojeg drugog elementa u mozaiku tog, priznajmo, kaotičnog i bezobzirnog svijeta što se nazova glazbenom industrijom. Grad bi definitivno mogao poslužiti kao ogledni primjer.

Dala bi se dodatno raščlaniti sveukupna faktografija i okolnosti koje su dovele do postojeće pozicije Grada unutar domaće glazbene svakodnevice te pomno preispitati zašto je ispalo ”baš tako” - ali priznajmo istinu - prilično je deplasirano uopće kretati se tom stranputicom koju čak i oni sami najradije zaobilaze. Bend se promijenio, evoluirao s drugim ljudima koji su došli na upražnjena mjesta bivših članova, te su vjerojatno i oni sami prepustili ’’Planet’’ njegovoj neveseloj diskografskoj sudbini.

Na kraju, neka priča o diskografskom ”usudu” Grada ipak ostane ’’zavučena’’ u ovih par poprilično tmurnih i, priznajem, nemušto složenih redaka. Ta, nije baš laka zadaća pisati imalo suvislo o nečem ustvari tako subjektivnom - potpisnik teksta svagdje i u svakoj prilici sklon je priznati koliko mu je ”Planet majmuna 1999” u najmanju ruku bitan adut u glazbenom sazrijevanju. Osnovna svrha ove recenzije je ustvari samo da vas podsjeti na jedan zelenkasti album s majmunskom glavom što krvari na naslovnici (kao da pita: Jeste li pročitali knjigu ’’Ishmail’’ Daniela Quinna?) i koji ćete, uz malo vremena i snalažljivosti, pronaći u CD shopovima na (ne)popularnom stalnom sniženju od nekih cca 50-tak, ili čak i manje, kuna. Zaista zamenariva svota novaca ako volite (i živite) svoj grad. Ili ovaj Grad.

Svirali i pjevali:
Dean Škaljac - vokal
Igor Stevanović - gitara
Orijen Modrušan - gitara
Zoran Žmirić - bas
Dejan Adamović - bubnjevi.

Pjesme:

1. Cyber love
2. Bubanj i bas
3. Biti normalan
4. U balonu
5. Subotari
6. Do kraja
7. Radnička
8. .Balada o mješancu
9. Jutarnja
10. Quasimodo
11. Filmska
12. Riječi (bonus)
13. Krug (bonus)
14. Grad (bonus)
15. Ima li nešto (bonus)
16. Govor tijela (bonus)
17. Vodi me (bonus)

Robert Paulić

Objavljeno 03.10.2006.