Saxon ”Into the Labyrinth”- hedonistički nastrojen album
Novi album Saxona ”Into the Labyrinth” se jako naslanja na zvuk osamdesetih. Mnogo klavijatura, bubnjevi na reverbu, što je pogotovo očito u drugoj pjesmi Live to rock sa stereotipnim riječima, ”Mogo sam bit učitelj, mog’ sam da bidnem doktor, al ja živim za rock”.
Ipak album počinje malo pompoznije, čak na granici power metala epskom ”Battalions of Steel”, no grozan zvuk osamdesetih kljava tu epiku pretvara u izvedbu pijanog slijepog guslara, umjesto u nekakav muzički pandan Gospodara prstenova.
Onda opet imamo ulazak u fantasy vode s demonskom tematikom, brzim duplim kasama reskim rifovima, pravi old school heavy ili NWOBM!
I tako nastavljamo na idućoj ”Valley of the Kings”, to je mjesto gdje su pokapali egipatske faraone nakon što su vanzemaljci otišli nazad na Sirijus i pripremali Nikolu Teslu za misiju na zemlji, pa nisu više Egipćanima radili piramide. Druga teorija koja isključuje vanzemaljski entitet kaže da se samim Egipćanima nije dalo više graditi piramide jer su skužili da su faraoni drkadžije.
Vjerujem da će ta stvar biti pravi hit na metalskom tulumu, ja znam da bi je ja puštao, ali da sam deset godina mlađi.
Da, čini mi se kao da je album namjerno rađen za mlađu populaciju odgojenu na filmovima Gospodar prstenova, Narnijske kronike i Role playing dungeons and dragons igricama.
Eh da sam ja to imao za vrijeme moje srednje škole umjesto Tuđmanove lente na TV-u i spektakloo...opaki treš filmova Antuna Vrdoljaka i Jakova Sedlara. (Ajde bila je serija Narnija i crtić LOTR, ali nije učinio toliki kulturološki utjecaj kao Jacksonova ekranizacija Tolkienova remek djela).
Slijedi povratak u hard and heavy vode, onako kulerska hardrockerica srednjeg tempa imena ”Slow lane blues”. Takva struktura je primjetna i u idućoj pjesmi ”Crime of Passion” s onim vibriranjem žica koja zvuče kao konjski rzaji. Znate ono Ozzy, ZZ top i to, aaa pa znate, kako ne.
Nakon nje stiže kratki instrumentalni intermezzo na kojeg se lijepi ljiga polulaganica ”Voice”. Primjerak loše ostavštine metala osamdesetih. Definitivno najgora stvar na albumu.
”Protect yourselfe” komad Groove metala pristojna je stvar kao križanac između Pantere i Metallice iz ”Load” faze i spada među bolje strane albuma.
”Hellcat” je brzi bugi metal riffić. Dobra hedonistička pjesma za pražnjenje frižidera i pritom ne mislim na hranu.
”Come Rock of Ages” me opet previše asocira na hair metal bendove osamdesetih, pa palac dolje.
I za kraj ugodno inenađenje, lijepa akustična pjesma na slide gitari ”Coming Home”. Pustinja, indijanci, meksikanci Tequila, Selma Hayek, Vampiri hehehe, a ne tamo neki Sedlari, lente i Vrdoljaci.
Eto ovako, album ima dobrih i groznih strana. Ja ću biti milostiv i udjelit mu minus tri jer je album , a vi sad to interpretirajte kako želite i po omiljenoj vrsti zabave, tako eto to.
Za one koji se žele uvjeriti kako Saxon zvuče u živo tu je i podatak da 21. veljače sviraju u Zagrebu u klubu Boogaloo, a karte po cijeni od 200 kuna možete u Rijeci kupiti u CD trgovini Aquarius.
Marin Tomić
Objavljeno 04.02.2009.
