Soundgarden – ‘King Animal’ (Seven Four Entertainment / Republic, 2012.)

Soundgarden albumom ‘King Animal’ pokušavaju vratiti zasluženo poštovanje obožavatelja koji ih godinama nestrpljivo čekaju…

Album otvara prvi singl simboličnog naziva ‘Been Away Too Long’, pjesma koja baš i ne reprezentira sam pravac kojim se ovaj bend kretao u svojoj glazbenoj karijeri.

‘Non-State Actor’ dosta podsjeća na mračni ‘Superunknown’ album iz 1994 godine koji je i poslužio kao osnova cijelog ‘King Animal’. Treća pjesma ‘By Crooked Steps’, dosta orginalnije od prve dvije je u Pearl Jam maniru što je možda i zasluga bubnjara Matt Camerona koji je poslije raspada Soundgarden prešao i dalje svira s Pearl Jam.

‘Bones Of Birds’ djeluje kao potencijalni singl, pomalo podsjeća na legendarni ‘Black Hole Sun’, a čak je dodan i klavir čitavoj atmosferi.

‘Black Saturday’ se izdvaja s albuma kao možda koncertni hit zbog pjevnog refrena, a tu je i akustična gitara i puhačka sekcija u pozadini. Ova pjesma se izdvaja kao najinteresantnija na albumu.

Izlet u pop vode koje nisu nepoznate pjevaču Chriss Cornellu se jako osjećaju u ‘Halfway There’ koja možda i služi kao protuteža ostalim teškim gitarskim numerama.

Vrhunac ovog albuma je ‘Worse Dreams’, s kratkim refrenom koji se provlači više puta, bez pretenciozne gitarske solaže i odličnim kaotičnim završetkom, definitivno pjesma koja najviše podsjeća na stari Soundgarden.

Soundgarden nikada nisu dostigli popularnost kao neki bendovi Seattle scene, Nirvana, Pearl Jam i Alice in Chains koji i dan danas imaju kultni status kao tri vodeća benda te glazbene revolucije nazvane grunge. Ali Soundgarden su se mijenjali s albuma na album pokušavavši privući veći dio publike na svoju stranu. Ipak ta mješavina Black Sabbath teškog metal zvuka, punk atmosfera sa izuzetnim vokalnim dionicama jednog od najboljih pjevača tog perioda jednostavno nije bila dovoljno komercijalna za široke mase.

Najkomercijalniji uspjeh su doživjeli sa singlom ‘Black Hole Sun’. Apokaliptični tekst i uvrnuti video spot pridonijeli su da je i danas ta pjesma neizbježan repertoar na skoro svim rock radio i tv postajama u svijetu.

Generalno zvuk ‘King Animal’ se ne razlikuje previše od prethodnih albuma Soundgarden. Dominiraju inspirativni ritmovi Matt Camerona, Kim Thayil i dalje njeguje mračne i teške rifove i predvidljive netipične gitarske solaže. Ben Sheppard na basu se nikada nije isticao što je i dalje slučaj. Njegov bas je u ”pozadini” kao dio ritam sekcije.

Sam album ne pruža previše nekome tko je odrastao uz Soundgarden. Ima tu svega što smo voljeli u njihovoj glazbi ali ništa više. Nema tu ničega novog. Glazba je napredovala od 1996. Godine kada su oni prestali s radom.

Hoće li vas ovaj album vratiti u vrijeme kada ste voljeli ovaj bend, iskreno sumnjam. Hoće li vaši klinci otkriti Soundgarden i slušati ‘King Animal’ iznova kao što smo mi slušali njihov album ‘Badmotorfinger’ 1992. godine, također sumnjam. 13 pjesama preko 50 minuta glazbe i ostaje pitanje - je li moglo bolje?

Za produkciju albuma bio je zadužen Adam Kasper koji je radio s Pearl Jam, Foo Fighters i Queens Of The Stone Age.

Mikica Stanković

Objavljeno 14.11.2012.