Steve Harris - Britsh Lion (Emi / Universal Music Enterprises US,2012.)
Na sveopće iznenađenje svih, Steve Harris basist, lider i glavni autor pjesama u Heavy Metal legendama Iron Maiden objavio je svoj prvi solo projekt nazvan ‘British Lion’. Projekt je veoma ozbiljno držan u tajnosti da čak i članovi Iron Maiden nisu znali za album dok se nije pojavio u prodaji što je i sam Harris potvrdio u promotivnim intervjuima.
Bend sačinjavaju britanski glazbenici: Richard Taylor na vokalima, David Hawkins gitara i klavijature, Graham Leslie gitara, Simon Dawson bubnjevi.
Naziv ‘British Lion’ je zapravo ime benda iz doba kada se bend obratio Harrisu da im bude menadžer. Čak i neke od pjesama su stare skoro deset godina koliko dugo Steve Harris surađuje s ovim ljudima ali zbog intenzivnih turneja s matičnim bendom nije imao vremena da se posveti ovom projektu.
Album otvara pjesma ‘This Is My God’ koja je i prvi singl. Pjesma podsjeća na Black Sabbath razdoblje s pjevačem Tony Martinom (u Black Sabbath od 1987-1995). U pitanju je klasičan hard rock na granici s heavy metalom. Bez pretjeranih solaža i bez isticanja i jednog od članova, vrlo kompaktno urađena pjesma.
‘Lost Worlds’ je druga pjesma na albumu koju ‘vuku’ malo teži gitarski rifovi, mračnija nego prethodna, iz žestoke hard rock himne na samom kraju prelazi u akustičnu baladu.
‘Karma Killer’ je prva u kojoj je bas gitara u prvom planu. Jedna je od najboljih pjesama na ‘British Lion’ albumu koja varira između jakog refrena i usporenih rifova.
Drugi singl s albuma je četvrta pjesma ‘Us Against The World’. Klavijature za koje je bio zadužen David Hawkins dominiraju pjesmom koja nudi najbolji refren na čitavom albumu. Gitarski rif odvlači ovu pjesmu ka heavy metalu, pa malo podsjeća na Iron Maiden razdoblje albuma ’Somewhere In Time’, ali samo podsjeća. Iron Maiden i British Lion nemaju ništa zajednčke u glazbenom smislu. Steve Harris je ovim albumom dokazao da može i drugačije skladati.
Čak je i njegov prepoznatljivi stil sviranja bas gitare ovdje stavljen na stranu. Bas gitara se zaslugom produkcije čuje iznad ostalih instrumenata ali ovdje ona nije u službi ritam sekcije nego je instrument za sebe. S odličnim dionicama Steve Harris upotpunjava zvuk benda i od običnog hard rock zvuka pravi nešto jedinstveno.
‘The Chosen Ones’ je prava rock stvar iz osamdesetih, nešto što biste prije očekivali od benda Journey ili Survivor, ne od Steve Harrisa. Najduža na albumu ‘A World Without Heaven’ također podsjeća na osamdesete i na rani Whitesnake i Rainbow Ritchie Blackmorea.
Heavy metal je uvijek crpio inspiraciju iz Biblije a sljedeća pjesma ‘Judas’ to dokazuje dok se I ovdje osjeća Black Sabbatha.
Ponovni izlet u soft rock vode s ‘Eyes Of The World’. Deveta pjesma ‘These Are The Hands’ vraća mračnije rifove i podiže samu razinu albuma na stepenicu više ali posljednja deseta pjesma ‘The Lesson’, akustična heavy metal balada, kroz koju se prepliću klavir i violine čini ovaj album kompletnim.
Ono što može smetati je vokal Richarda Taylora, koji ima odličan stil pjevanja ali mu nedostaje snaga u glasu. Sam album je omaž glazbi uz koju je Harris rastao, Wishbone Ash, Thin Lizzy, Black Sabbath, Deep Purple, klasičan rock zvuk.
Mikica Stanković
Objavljeno 17.12.2012.
