The Orange strips – ’’Deadlines’’

Već neko vrijeme nosim ovaj album na USB sticku nakon što mi je Goran Nalić, bubnjar ustupio link na kojem se nalazi novi materijal, pa da mu usput kažem što mislim...

Nisam ni sanjao da ću na kraju, stjecajem okolnosti pisati službenu recenziju istog. Bio je to divan poklon, a putovanje upravo započinje pjesmom ”Gift” koju preporučam za dobro jutro. Sreća što je baš danas bio sunčan dan pa su ova sjajna gitarska rješenja, konkretna i upečatljiva bas linija upotpunila uvod u ovo lirsko putovanje.

Ozbiljan bubnjarski upad na ”Long cold year” će nas natjerati da se zamislimo, ali opet je tu durski refren - nema straha od depresije!

Ovaj album nas želi držati u konstantnom dobrom raspoloženju. Već je opaki blues na gitari skoro zamračio sobu na ”History of you” ali eto refrena u stilu Coldplay na pjesmi ”Yellow”. Ništa od depre. ’’Echoes’’ nije ukradena Pink Floydu, definitivno, ali poslužit će na tulumu za baladu - sentiš u pravi čas. Tada se lomi priča na ”Welcome to the woods” koja nije ništa drugo no experimentalni harmonijski uvod u 6.pjesmu ”No time to be cool” - obratite pažnju na sredinu pjesme, ima i harmonijske ljestvice, a i lijepe gitarske ideje.

Kako svaki dobar pop band mora eksperimentirati i s harmonikom na ”Lights out” odlučili su to učiniti i opet ostati veseli i pozitivni.

Ima li nečeg lošeg u ovome svemu, pitat će se čitatelj. Nema. Ima li nečeg novog u svemu ovome, pitat će se čitatelj. Nema.

To su Orange strips za koje se već zna da će nam trebati neko vrijeme da skužimo da je to hrvatski band.

Možda je to i moja jedina prava zamjerka ...osjećao bih se bliži tim dečkima da mi se obrate na materinjem jeziku - naravno da se brit pop lakše piše na britu.

Da netko smisli scenario za dobar ljubavni film i nazove ga ”Ugušeni u ljubavi” imao bi u ovom - opet ću to reći - lirskom albumu riješene teme i atmosfere za cijeli film. I naslovnu temu ”Suffocate in love” Deadlines.

Sve je puno romantičnih klavijatura iz osamdesetih, akustičnih gitara, ljubavi u tekstovima, Greendayevske pozitive i jednostavnih hitoidnih rješenja.

Sve pjesme mogu popuniti večer na akustičnoj gitari uz logorsku vatricu, nisu nas gnjavili sa 15 prijelaza i 25 akorada.

Tako brzo je prošla i ”Banks abroad” s lijepim zvončićima na refrenu.

Na kraju krasna ”Space between the Cities’’, za koju sam se stvarno nadao da je posljednja pjesma na albumu jer je tako ambijentalna i posebna , tekst koji će vam ući u uho je ”Money makes you move untill you gone”. Tužno i istinito, a takve stvari vas uvijek pogode i tako bi ja zavrsio priču da me netko pita.

Ali me ne pita nitko ništa jer tu je još i ”Slow down”, a to je himnoidna poruka svim multitasking ubrzanim produktima ovog modernog doba - ljudi usporite se. Lijepi groove i naravno jednostavno rješenje - lirsko.

Poslušajte i sami, što da vam kažem...albumi se slušaju a ne čitaju.

Sandi Bratonja

Objavljeno 17.02.2014.