15. dodjela Nagrade Status

15. dodjela Nagrade Status Hrvatske glazbene unije održati će se 11.04.2011. u HKD_u na Sušaku s početkom u 18:00.

Status je nagrada za vrhunsko umijeće i vještinu sviranja. Svake godine dodjeljuju se i posebne ”Zlatne plakete” zaslužnim pojedincima i ustanovama. Do sada je nagrađeno više od 60 instrumentalista, te podijeljeno više od 50 Zlatnih plaketa.

OVOGODIŠNJI DOBITNICI POSEBNIH PRIZNANJA:

LADISLAV FIDRI
U povodu 50-te obljetnice javnog umjetničkog djelovanja, za izniman doprinos hrvatskoj glazbi.

Ladislav ”Laci” Fidri Rođen je 1940. godine u Osijeku, gdje, nakon učenja violine, s jedanaest godina započinje s učenjem trube. Glazbenu naobrazbu i ozbiljnija izvođačka iskustva stekao je u Zagrebu. Godine 1960. utemeljio je vlastiti kvintet usmjeren u hard bop stil s kojim je 1961. nastupio na Bledskom jazz festivalu. Godine 1962. postao je član trubačke sekcije Plesnog orkestra Radiotelevizije Zagreb (danas Big band HRT-a) u kojemu je svirao sve do umirovljenja te s kojim i danas stalno surađuje.

Ladislav Fidri ima bogatu međunarodnu reputaciju. Bio je član međunarodnog orkestra
Clarka Terryja i Gerryja Mulligana. Umjetnički je voditelj Audi Big Banda iz Ingolstadta u Njemačkoj. Tijekom tridesetogodišnjeg sviranja jazza surađivao je s mnogim velikim jazz glazbenicima kao što su: Art Farmer, Ernie Wilkins, Duško Gojković, Kay Winding, Slide Hampton, Albert Magelsdorf, Sal Nistico, John Lewis i mnogi drugi. Dobitnik je nagrade Miroslav Sedak Benčić za autorsko stvaralaštvo u području jazza koju dodjeljuje Hrvatsko društvo skladatelja. 2001. za skladbu ”Morning Star” objavljenu na istoimenoj kompaktnoj ploči u izdanju Croatia Recordsa. Četiri je puta dobio ”Nagradu Status” kao najbolji trubač i krilničar u kategoriji jazza (2000. 2001. 2003. i 2004.).

VIŠNJA KORBAR
U povodu 50-te obljetnice javnog umjetničkog djelovanja, za izniman doprinos hrvatskoj glazbi.
Višnja Korbar rođena je u Krapini, 21. siječnja 1942.godine. Počela je pjevati još u srednjoj školi, potom u zagrebačkom Varieteu (Prvi pljesak) na kojemu je 1960. godine i pobijedila.

Svojim ugodnim altom impresivnih mogućnosti, odmah je skrenula pozornost glazbenih stručnjaka. Prve pjesme snimila je za tadašnji Radio Zagreb 1961. a prvi javni nastup ima 1962. godine u Opatiji.

Nakon toga nastupa na gotovo svim festivalima na području nekadašnje države : Split, Zagreb, Sarajevo, Skopje, MIK, Beogradsko proleće, Slavonska Požega, itd... Posebno je vezana za festival u Krapini na kojem nastupa od samog početka, kao jedan od najprepoznatljivijih ženskih vokala tog festivala. Svoje prve diskografske pothvate bilježi 1963. godine kada sa ansamblom Tomice Simovića snima Extended play ploču za tadašnji RTB
sa jazz repertoarom Gershwina, Arlena, Swana i Kerna. Snimila je bezbroj pjesama za Radio Zagreb, a njene ploče izdavali su Jugoton, PGP RTB, Diskos, RTV Ljubljana, a posljednja 2 CD-a izašla su u izdanju nakladničke kuće Orfej.

Višnja Korbar podjednako dobro pjeva šlager, šansonu, slavonsku, krapinsku, dalmatinsku pjesmu i jazz. Njene vokalne sposobnosti prepoznao je i vlasnik čuvene pariške Olympije Bruno Kokatriks koji ju je nakon 14 dnevnog angažmana htio zadržati u Parizu i od nje napraviti veliku zvijezdu, kao što je to prethodno učinio sa Edith Piaf. No, ljubav prema Zagrebu i povezanost s obitelji, vratili su je kući, gdje je usprkos tome što je propustila životnu priliku, ostvarila zavidne uspjehe na području zabavne glazbe. Tijekom karijere snimala je skladbe Alfija Kabilja, Krešimira Hercega, Ljube Kuntarića, Vilibalda Čakleca, Ivice Stamaća, Zvonka Špišića, a svakako će ostati zapamćena njena izvedba evergreena ”Zbog jedne melodije davne” autora Miljenka Prohaske izvedene na Opatiji ’70.

MARKO NOVOSEL
U povodu 60-te obljetnice javnog umjetničkog djelovanja, za izniman doprinos hrvatskoj glazbi.
Karijeru je Novosel započeo 1951. otpjevavši pjesmu ”Kraj logorske vatre”, Alfija Kabilja na Prvom pljesku u zagrebačkom Varijeteu. U to su doba osobito popularni bili latinoamerički plesni ritmovi; beguine, rumba, cha-cha-cha, a Marko Novosel bio je najvjerniji domaći izvođač tog žanra popularne glazbe.

Nakon toga je počeo nastupati na brojnim domaćim festivalima zabavne glazbe, na kojima se pojavljuje od 1950-ih godina. Prvi veći uspjeh ostvario je 1959. pjevajući skladbu Ljube Kuntarića (tekst Blanke Chudobe) - ”Autobus calypso” u duetu s Beti Jurković (2. nagrada publike te 3. nagrada stručnog žirija, Opatija ’59). Drugu izvedbu pjevali su Ivo Robić i Gabi Novak.

Nakon toga, 1960. pobjeđuje na Opatijskom festivalu pjevajući u alternaciji sa Đorđem Marjanovićem pjesmu ”Prodavač novina” (skladatelj Mario Bogliuni, tekst Igor Krimov). Nastup na Opatiji ’60 donosi mu i veliki uspjeh kod publike s pjesmom ”U nedilju, Ane (Kad si kupim mali motorin)” skladatelja Lj. Kuntarića (tekst: B. Chudoba, aranžman: Z. Černjul). Marko Novosel je osobito rado pjevao duete s tadašnjim ženskim zvijezdama zabavne glazbe: Zdenkom Vučković, Beti Jurković, Gabi Novak, Anicom Zubović iLolom Novaković. Osobito je bio uspješan njegov duet s Anicom Zubović na festivalu Split ’62, kada je osvojio 2. nagradu za pjesmu ”Maškare” (skladatelj Nikica Kalogjera, tekst I. Krimov) koju je izveo u alternaciji s Ansamblom Dalmacija. Uspješan mu je bio i nastup na Splitu ’63, kada je pjevao u duetu s Gabi Novak pjesmu ”Veslaj” (N. Kalogjera - I. Krimov); drugu izvedbu otpjevali su Zdenka Vučković i Arsen Dedić.

Na tom festivalu otpjevao je i pjesmu ”Dalmatinke male” (I. Bašić - B. Vranicki) sa Zdenkom Vučković; drugu izvedbu pjevali su Trio Tividi koja je također postala velika domaća uspješnica. Marko Novosel uspješno je nastupao i na Zagrebačkom festivalu te Krapinskom festivalu zabavne glazbe. Sedamdesetih se godina Marko Novosel oženio mariborskom pjevačicom Ervinom Štelcl. Zatim se otisnuo preko Atlantika u Sjedinjene Američke Države, gdje je pokušao napraviti karijeru. Nakon toga je njegova zvijezda na tadašnjoj jugoslavenskoj estradi počela blijediti te je pao u gotovo potpuni zaborav. Tek se nakon devedesetih ponovno počeo pojavljivati prigodom nekih prisjećanja i jubilarnih koncerata na hrvatskoj estradi.

STJEPAN ĐIMI STANIĆ
U povodu 60-te obljetnice javnog umjetničkog djelovanja, za izniman doprinos hrvatskoj glazbi.
Stjepan Đimi Stanić (29.01.1929.) započeo je profesionalno kao gitarist i pjevač, te kontrabasist 1951. ali mu je bogati bariton zarana postao glavni instrument. Ovaj zagrebački glazbeni gastarbajter (krajem pedesetih seli u Beograd; od 1960.-1964. nastupa po zapadnoeuropskim pozornicama) zavidne muzikalnosti i bogom danog glasa, začudno bliskog timbra i frazi svojih italoameričkih uzora, kao da je već prvim singlovima (78 okretaja u minuti) daleke 1955., ”country and western” dosjetkom ”Cowboy Jimmy” i ”Volim Pariz” (I Love Paris), hitom iz Cole Porterovog mjuzikla ”Can, can”, postavio konačne granice stereotipa između kojih će se kretati u svojoj diskografiji tijekom sljedećih desetljeća: od noveltyja do Tin Pan Alley popa i natrag.

Zanimljivo, nadimak ne duguje, kako bi se očekivalo, po svom prvom velikom hitu, već obrnuto: zahvaljujući njegovoj familijarnosti u glazbenim krugovima, odabran je da snimi ovaj pseudio C&W (njemačkog izvornika!) kojim je sredinom pedesetih vladao radijskim eterom. Dakako, posebno mjesto u Đimijevoj diskografiji zauzimaju tri domaća evergreena: ”Zamagljen prozor” (tema iz filma ”Pukotina raja”), Ljube Kuntarića i Blanke Chudobe, ”Prolazi sve”, sa ”Zagreba 65” (na glazbu Ive Koerblera, autor je stihova) i ”Jutro će promijeniti sve”, opatijsku uspješnicu Petka Kantardžijeva - Mlinca i Ivice Krajača (koju su, inače, izveli i Indexi). U očima njegove koncertne publike, pa i šire javnosti, uživa i status nenadmašnog vicmahera i originalnog zabavljača. Autor: Siniša Škarica.


DAVOR LORKOVIĆ
Za sveukupni doprinos jazz glazbi, u povodu 75-te godine života. Glazbenik - pijanist, harmonikaš, voditelj orkestra, skladatelj i aranžer - jazz usmjerenja, rođen u Pakracu 10.05.1936. godine Davor Lorković, jedan je od osnivača (uz Željka Rikera) i dugogodišnji voditelj BIG BANDA PULA koji djeluje u sastavu udruge Puhački orkestar grada Pule.

Njegova se maštovitost, kreativnost, spretnost i veliko znanje ogleda u svakoj autorskoj skladbi i aranžmanu, a najviše u samom sviranju, u harmonijama koje odabire, u zadivljujućim solističkim improvizacijama. Svirajući cijeli život, nije se umorio, a sam za sebe (u osmom desetljeću života) kaže da ne samo da još uvijek svira, nego je i dalje sve bolji.

Kao član HGU-a, 2002. godine dobitnik je ”Nagrade Status”, Hrvatske glazbene unije za najboljeg instrumentalista, kao jazz harmonikaš, u kategoriji Udaraljke i ostali raznorodni instrumenti. Pod njegovim umjetničkim vodstvom, Big Band Pula repertoarski je usmjeren jazz standardima, najviše iz razdoblja swinga, te latin jazzu. Neizostavne su i Lorkovićeve autorske kompozicije, kao što su: ”Day Of, Edens Monotony”, ”Cafe Cream”, ”Winter In My Room” i druge. Pulski Big Band bilježi brojne koncerte po cijeloj Istri, gostovanja u Dalmaciji, imao je više radijskih snimanja te prijenos koncerta uživo na 1. programu Hrvatskog radija.

Uz orkestar su nastupali brojni renomirani hrvatski, pa i inozemni vokalni i instrumentalni solisti. Neki od njih su: Zdenka Kovačiček, Damir Dičić, Davor Križić, Josip Grah, Saša Nestorović, Aresn Ereš, Peter Soave, itd... U okviru ovog ansambla djeluju i manji sastavi, kao što su jazz kvintet, jazz nonet, kvatret flauta Swinging Flutes, a u zadnje tri godine i Evergrin kvartet. Za sve je ove sastave aranžmane pisao upravo Davor Lorković. Tu su i suradnici pulskog Big Banda - uspješni vokalni kvartet Misty - koji se također mogu pohvaliti da je Lorković pisao i za njih.

Lorkovićeve skladbe i aranžmane s radošću je izvodio i pulski Salonski orkestar, kao i Revijski orkestar Pula. Revijski orkestar nastao je združivanjem Big Banda Pula i gudača Salonskog orkestra, i dok je djelovao imao je niz zapaženih koncerata i gostovanja. Kako čitamo u Jazz enciklopediji, proslavljeni Boško Petrović karijeru je započeo u Kvartetu Davora Lorkovića. Lorkovića je njegov beskompromislni glazbeni put vodio od Zagreba i Sarajeva, preko Njemačke, do Pule i Istre. Aranžirao je i snimao skladbe za radio postaje, svirao s brojnim poznatim solistima, održao nebrojene nastupe u zemlji i inozemstvu. Potpuno posvećen glazbi, nekonvencionalan i neukalupljen, o svemu navedenom nema sačuvanih snimaka.

Do 1996. godina i razdoblja Big Banda Pula pod njegovim vodstvom, kada postaje očita fascinacija mladih pulskih glazbenika - članova Puhačkog orkestra grada Pule - Davorom Lorkovićem i njegovom glazbom, jazzom. Upravo uz Lorkovića i/ili u pulskom Big Bandu prve su korake u svijetu jazza učinili brojni pulski jazzeri srednje i mlađe generacije, od kojih je više njih svoje znanje nastavilo obogaćivati na sveučilištima diljem Europe. Među njima i sadašnji voditelj, trubač Branko Sterpin - koji je jazz akademiju završio u Grazu, a također je poput Lorkovića dobitnik ”Nagrade Status”. Tu su i Nenad Mirt (kontrabas), Igor Mihovilović - Mile (gitara), Miron Hauser (trombon), Petar Bazdanović (kontrabas), Adriano Bernobić , Marco Quaranttoto, Dušan Kranjc (bubnjevi). Ne zaboravimo vokalne soliste: Ivonu Fabris, Snježanu Demarin, Jenny Brković, Kristinu Klarić, Mateja Ocvirka, Valtera Ilića.

HRVATSKI RADIO - RADIO PULA
U povodu 50 godina djelovanja i sveukupnog doprinosa hrvatskoj glazbi. Radio Pula danas je samostalni odjel u sklopu Hrvatske radiotelevizije (pored ostalih regionalnih radijskih postaja - Radija Sljeme, Osijeka, Rijeke, Zadra, Splita, Knina i Dubrovnika). Osnovana je 1960. godine i prvo je javljanje u eter ostvarila 31. prosinca iste godine. Tako je na Staru godinu 2010. Radio Pula ušla u svoju 50. godinu rada. Prvotni je njezin program bio koncipiran po uzoru na Radio Zagreb, s naglaskom na informativni program.

Postupno su uvođene i druge govorne emisije iz svih bitnih područja ljudskog djelovanja. Osim govornih, u svojoj je polustoljetnoj prošlosti Radio Pula imala i veliki broj glazbenih emisija. Jedna od trenutno najpopularnijih glazbenih emisija je ”Bez anestezije”. Zahvaljujući višekanalnoj režiji za glazbenu proizvodnju, Studio 3, izgrađen 1984. godine, koristimo i za scenske nastupe. Upravo u ovoj emisiji tijekom 2003. i 2004. godine ugostili su poznate izvođače, kao što su Nola, Livio Morosin Band, Gustafi, Bon Voyage, Neno Belan & Fiumens, Belfast Food, En Face, Dado Topić, Double Dose, Heavy Trash... Od 2009. godine nastavljaju s njezinim emitiranjem, u početku pod nazivom ”Studio 3”, a potom ponovno vraćaju originalni naziv ”Bez anestezije”. Emisija se emitira petkom od 20 do 22 sata, a osim prijenosa uživo u eteru Radio Pule, određeni broj slušatelja Radio Pule uz prethodnu najavu ima priliku doći u njihovu postaju te poslušati i pogledati koncerte u intimnom ugođaju koji pruža prostor Studija 3.

Osim javnih nastupa, mnogobrojne produkcije izišle su upravo iz Radio Pule - Studija 3 - s glazbene scene to su: Oliver Dragojević, Elvis Stanić, Tamara Obrovac, Bruno Krajcar, Alen Vitasović, Gustafi, Livio Morosin, Bobby Solo, itd...

Organizator: Hgu, Hgu Podružnica 3 Rijeka i Htv
Scenarij: Ivan Šarar i Enver Krivac
Scenografija: Damir Martinović Mrle
Režija: K.LJ.B. (Klub ljubitelja buke)
Voditelji: Ivanka Mazurkijević i Robert Ferlin

NASTUPAJU:

Frangeš - Grašić - Mavrin Trio
LET 3
INDIVIA feat. Stjepan Večković
Sunnysiders
Denis Razz quartet
Borna Šercar’s JAZZIANA CROATICA
Kristian Terzić quartet feat. Marko Ramljak
Vorih Blues Band
The Bastardz
Kutchni Band
Olja’zz Kids

Objavljeno 09.04.2011.