Top singlovi

  1. Foo Fighters - The Sky Is A Neighborhood
  2. Thirty Seconds To Mars - Walk On Water in the Live Lounge
  3. Sting – I Can't Stop Thinking About You
  4. Radiohead - Lift
  5. David Bowie - I Can't Give Everything Away
  6. Prophets Of Rage – Living On The 110
  7. Nine Inch Nails – Less Than
  8. Queens Of The Stone Age – The Way You Used To Do
  9. U2 - You’re The Best Thing About Me
  10. Starsailor - All This Life

Top album

Neil Young - Hitchhiker

dvd preporuka

David Gilmour – Live At Pompeii

Najava koncerata

Ključne riječi

Sve ključne riječi

ADAPTERI - Brutal mental disco

ADAPTERI - Brutal mental discoADAPTERI su multimedijalni projekt nastao iz projekta LES FLEURS DU MAL koji je zvanično osnovan 1995. kao band, no članovi na spontanim glazbeno-likovno-dramsko-literarnim sessionima (uglavnom uz dobru kapljicu) stvaraju svoj koncept umjetnosti i antiumjetnosti još od 1991., od samih početaka srednjoškolskog druženja (članovi projekta pohađali su isti razred, prirodoslovno matematički smjer Prve hrvatske sušačke Gimnazije).

Kreativnost se množila u interakciji, sve je rađeno u trenu, bez retrospekcije, posve spontano kroz jednu vrstu ekscentrične zabave, posebno skečevi ili večeri (anti)poezije. L.F.D.M. su održali svega nekoliko koncerata na području Rijeke (svaki je koncert ujedno i scenski performance) i na Riječkoj demo sceni nisu ostavili dubljeg traga, ali njihovo djelovanje predstavlja korijen stvaralaštva i, općenito, svjetonazora članova. Utjecaj umjetnosti LES FLEURS DU MAL vidljiv je u daljnjem individualnom i skupnom umjetničkom radu članova.

Nakon nekog vremena, L.F.D.M. polako zamire, ali članovi se i dalje povremeno nalaze i u druženju s raznim ljudima spontano pokreću nove (uglavnom kratkovjeke) projekte. Iz te su tradicije nastali ADAPTERI, projekt u kojem sudjeluje većina članova L.F.D.M. i brojni drugi. Zamisao ADAPTERA u početku je bila neformalan, otvoren projekt ljudi koji zalaze u stan Davora Dundare i u psihodeličnom ozračju stana, ili pak u ambijentima raznih neobičnih, inspirativnih eksterijera ili interijera, kao što su plaža, napušteno skladište, ulica, šuma, unutrašnjost autobusa i slično, stvaraju spontanu eksperimentalnu muziku koju snimaju na diktafon, da bi kasnije krenuli s javnim nastupima; spontanim i organiziranim performansima na javnim i manje javnim mjestima i svirkama po koncertnim prostorima. U tome uglavnom sudjeluju svi slučajno prisutni, broj članova varira, a pojedini članovi i samostalno snimaju muziku, te izvode performance. Performance je spontana interakcija likova, često popraćena hipnotičkom, psihodeličnom muzikom uz apsurdnu kostimografiju (ortopedske proteze za invalide, gumeni nosevi i uši, make up...) i scenografiju (lutke, umjetničke instalacije). Muzika slijedi kolektivni tok svijesti i podsvijesti proizvodeći razne ugođaje i ambijente popraćene bizarnim tekstovima.

Na sessionima ADAPTERA često se igra i Brutalni čovječe ne ljuti se (još od 1999. god.), igra koju su izmislili ADAPTERI, a igra se pomoću kockica, figurica i table na kojoj staza vijuga i račva se na više mijesta u petlju. Figurice idu od polja do polja, bez nekih nada da će stići na cilj, jer polja sadrže razne moguće zlobe kao što su: prisilno pranje nogu, stajanje bez majice na vjetru, brijanje pazuha, pijenje sluzi, disanje ispušnog otvora usisavača, držanje glave u torbi, prisilno pišanje, slušanje BLOP-a, najbrutalnijeg ikad snimljenog albuma ADAPTERA u mraku zahoda, i slično.

ADAPTERI aktivno djeluju od kraja 1999. godine, i nakon brojnih personalnih promjena napokon ustaljuju svoju postavu. Projekt teži multimedijalnosti, spontanom umjetničkom momentu, automatizmu, estetici bizarnog i ekscentričnog. Članovi projekta aktivni su u raznim područjima umjetnosti (likovna, glazbena, književna, scenska, foto...). Koncept ADAPTERA je jedinstven pa ipak posve prilagodljiv raznim situacijama, od izbora instrumentarija i kostima za nastup do okolnosti pod kojima nastupaju (primjerice, nastup na bračkoj rivi usred turističke sezone pretvorio se u suludi zabavni program za gledaoce svih dobi; na koncertu je bilo nazočno mnogo djece, lokalnih staraca, turista s raznih strana, te ljudi svih kategorija).

ADAPTERI eksperimentiraju sa zvukom koristeći njegove različite izvore kao što su kućanski aparati, home made instrumenti, razni limovi i predmeti po kojima se može lupati i proizvoditi zvuk, voda, zvukovi prirode, snimke spontanih razgovora i prepirki, smetnje sa radija, zvukovi televizije i gramofona, životinja, strojeva, dječjih sintisajzera iz osamdesetih, igračaka, te klasičnih instrumenata poput gitare, harmonike, basa, bubnja, ritam mašine, frule, violine, klavira, klavijature, kazua i slično; ukratko, ADAPTERI koriste sve moguće dostupne izvore zvuka u stvaranju sebi svojstvene muzike, eksperimentalne i inovativne, koja ne poznaje barijere, a svaka izvedba će uvijek drugačije zvučati nego prethodna, ovisno o inspiracijaciji i raspoloženju. Nastupi su ponekad veseli, ponekad mračni, ponekad manični, a uvijek kaotični, te često nalikuju na poremećeni cirkus ili psihijatrijski disco.

Pinky

Objavljeno 02.09.2005.

Vremeplov

Kada pričamo o tome tko je najviše utjecao na moj glazbeni ukus moram ti reći da su to... pa, moji roditelji. Oni su razgovarali pjevajući. Stvarno. Stalno su pjevali... ujutro, navečer, stalno. Pogotovo moj otac. On je Irac, znaš? Nakon par pinti piva samo bi pjevao na sav glas. U takvoj atmosferi sam odrasla do 14-te godine mada se tada uopće nisam planirala baviti pjevanjem...
Roisin Murphy, intervju za RiRock.com