Top singlovi

  1. Foo Fighters - The Sky Is A Neighborhood
  2. Thirty Seconds To Mars - Walk On Water in the Live Lounge
  3. Sting – I Can't Stop Thinking About You
  4. Radiohead - Lift
  5. David Bowie - I Can't Give Everything Away
  6. Prophets Of Rage – Living On The 110
  7. Nine Inch Nails – Less Than
  8. Queens Of The Stone Age – The Way You Used To Do
  9. U2 - You’re The Best Thing About Me
  10. Starsailor - All This Life

Top album

Neil Young - Hitchhiker

dvd preporuka

David Gilmour – Live At Pompeii

Najava koncerata

Ključne riječi

Sve ključne riječi

Čije je vlasništvo ”Ri Rock”?

Čije je vlasništvo ”Ri Rock”?U izdanju Jutarnjeg lista dana 18. listopada nalazi se tekst autora Luke Benčića pod naslovom ”Demo bendovi izbacili Dejhallu iz organizacije riječkog rock festivala” gdje se govori o nezadovoljstvu dijela riječkih demo bendova s radom dotičnog promotora. Kao sugovornik se pojavljuje riječanin Damir Radović, jedan od osnivača buduće udruge demo bendova i organizator manjih klupskih koncerata poput ”Rado ližem” i dijela festivala FONA 05.

Radović u razgovoru obrazlaže zašto i kako je kulminiralo nezadovoljstvo upitnim radom Dejhalle, poput organiziranja ”spektakla” Hartera festival, 25-Ri rock festivala, privatiziranja kluba Točka nakon akcije ”Hoćemo novi klub - Točka na Ri” koja je dobila potporu javnosti upravo zbog mogućnosti da demo bendovi napokon dobiju prostor za svirke itd. Nadalje proziva Dejhallu da na račun riječkih demo bendova i uz financijsku pomoć Grada Rijeke (mada je riječ o komercijalnim programima - kaže Radović) zarađuje velik novac bez da skrbi za riječke bendove jer, kako tvrdi u razgovoru, ”Simona nije briga kako dalje razvijati demo scenu”. Radović kaže da on, za razliku od Dejhalle, za koncerte koje organizira ne dobija pomoć Grada, ali smatra da bi trebao jer ”ako Grad Rijeka podrži programe, vjeruje da će ostvariti svoje ciljeve...”. I dobro je da kaže što želi za sebe i buduću udrugu demo bendova, jer je barem od početka transparentan u zahtjevima koje u ime demo bendova želi ostvariti. Samo, nakon toliko godina izrazito dobrih i katastrofalno loših iskustava (ne zaboravimo, Ri rock festival se organizira od 1979. godine) kako olako povjerovati nečijim riječima?

Upućenima u stanje na riječkoj rock sceni tekst je sigurno zanimljiv jer se nadovezuje na ”preuzimanje” organizacije ovogodišnjeg Ri rock festivala, iznosi na vidjelo neke propuste i moguće zakulisne igre. Oduvijek su se u Rijeci lomila koplja oko Ri rocka, oko podjele na stare i mlade bendove, oko raspodjele sredstava sufinanciranja, oko pitanja tko ”zaslužuje” imati album i tako redom. Žestoke debate, sukob stavova i ideja je u konačnici uz ipak i iznad svega najbitniju glazbu, rezultirao, kako nekada, tako i danas, aktivnom scenom koja zasluženo nosi epitet jedinstvenog kulturnog fenomena na ovim prostorima. Ako je netko u cijelom tom procesu radio za vlastitu računicu nauštb drugih, slijedi mu neizbježno posipanje pepelom po glavi - prije ili kasnije, zvao se on Simon Dejhalla, ili nekako drugačije. I zato je dobro da se o riječkoj rock sceni govori, piše i debatira. To znači da je ljudima u gradu stalo do riječkog ”kulturnog branda”.

Upravo u posljednjoj rečenici krije se ključ ovog teksta. Naime, Damir Radović u članku iznosi dvije teze koje niti u kojem slučaju ”ne drže vodu” i upućuju da ne barata nekim osnovnim pojmovima vezanima uz Ri rock. O čemu se radi?

1. Pokrenuto je ad hoc osnivanje udruge građana, za sada radnog naziva RiRock, čiji članovi mogu biti samo riječki demo bendovi

2. Novoosnovana udruga će, prema riječima samog Radovića, jednog od osnivača (koji je već proklamiran kao mogući budući predsjednik iste) zaštiti brand ”Ri rock”.

Tu dolazimo do osnovnog problema Radovićeve izjave i mogućeg budućeg rada udruge riječkih demo bendova, osim već postavljenog pitanja zašto bi vjerovali Radoviću da on neće postati upravo ono što sada napada - vrijeme će pokazati. Dakle...

1. Obzirom da će nova udruga okupljati riječke demo bendove (logikom stvari ne SVE demo bendove, već dio njih. Ri rock su još 80-tih godina vrle socijalističke birokrate neuspjelo pokušali staviti ”pod jednu kapu”) ona nema pravo zvati SE ”Ri rock” jer predstavlja jedan dio Ri rocka, a nikako ne cijeli. Ako se ne slažete s navedenom tezom pogledajte rubrike Povijest i Izvođači na stranicama Ri-rock.coma. Ri rock je postojao prije Pasa i Školjki, grupa koje Radović ističe kao nosioce novog Ri rocka, i koliko god oni i ostali demo bendovi bili dobri, oni sami po sebi nisu Ri rock, već njegov dio. Bitan, nov i svjež, ali ipak dio.

2. Glupost koju Radović iznio u članku ”zaštiti ćemo brand Ri rock, jer se tim terminom danas koriste svi kako im to u određenom trenutku odgovara” je opasna, upravo za iste one koje bi udruga trebala okupljati kao i za sve koji su na bilo koji način svojim djelovanjem (u bilo kojem vremenskom periodu) sudjelovali i doprinijeli izgradnji istog tog branda ”Ri rock” kojeg bi sada jedna udruga posvojila SAMO ZA SEBE i zaštitila. Zaštitila? Od koga to? Možda od Parafa, Termita, Grča, Mrtvog kanala, Kaosa, Grada, Ogledala, Idejnih nemira, Protesta, Leta3, Transmisije, 7 Nedvojbenih, VEPM, Regoča ili bilo kojeg drugog benda koji nije član Radovićeve udruge jer više ne sviraju ili ne žele biti učlanjeni u neku organizaciju? Možda i od Duška Rapoteca - Utea koji je 1979.godine i dao ime ”Ri rock” koncertu u trsatskoj Dvorani mladosti od kojeg je sve i krenulo?

Damir Radović možda ima časne namjere pomoći riječkim demo bendovima ili dijelu demo bendova i tu mu se nema što prigovoriti. No puno toga je nelogično i dvojbeno oko gore navedenih stvari. RI ROCK NIJE VLASNIŠTVO SIMONA DEJHALLE, DAMIRA RADOVIĆA, DAMIRA ČARGONJE, HRVATSKE GLAZBENE UNIJE, RI-ROCK.COMA, RI.ROCK.NETA, TOČKE, PALACHA, NITI IČIJE! RI ROCK JE KULTURNO DOBRO RIJEKE U KOJEMU GODINAMA SUDJELUJU ILI SU SUDJELOVALI BROJNI NJENI GRAĐANI I TAKAV TREBA OSTATI.

Ako želite pomoći riječkoj rock sceni, bendovima i ”brandu” Ri rocka onda pišete o tome, organizirate koncerte (pa i udruge u krajnjoj liniji), snimate filmove ili pomažete bendovima da objavljuju albume ili pjesme, dajete im donacije i slično, a ne svojatate nešto što nije vaše. Niti ičije u potpunosti. Da pojasnimo do kraja. Radović se u članku poslužio povlačenjem paralele s nogometašima ja ću povući jednu ”ekološku”. Prirodu čuvamo tako što je ne zagađujemo, tako što osvješćujemo javnost, tako što demonstriramo protiv njenih neprijatelja, a ne tako što je uzimamo u vlasništvo. Sjetimo se Indijanaca u američkim rezervatima...

P.S.

Za razliku od nekolicine Rirock.netovih ”forumaša” i autora tekstova na istom sajtu svi članci na Ri-rock.comu su potpisani imenom i prezimenom, a ne nickom iza kojeg se krije tko-zna-tko. Pa čak ako i nismo u pravu, barem se zna čija su mišljenja ili stavovi iznešeni na ovim stranicama. I nismo ničiji ljudi, niti HGU-ovi, niti servis ”odabranih”, dovoljno je malo više prosurfati ovim stranicama, da bi shvatili koji je cilj Ri-rock.coma.

Robert Paulić - Ri-rock.com, listopad 2005.

Reakcija Damira Radovića na članak

Moram reagirati na vaš tekst “ČIJE JE VLASNIŠTVO ”RI ROCK”? koji je napisan kao reakcija na tekst ”Demo bendovi izbacili Dejhallu iz organizacije riječkog rock festivala” novinara “Jutarnjeg lista” Luke Benčića. Budući da je tekst u “Jutarnjem listu” napisan kao kombinacija stavova i komentara samog novinara koje je donio nakon razgovora samnom, njegove novinarske procjene cijele situacije te mojih rečenica ukomponiranih u sam tekst, donio je popriličnu zbrku u javnost.

Vezano za tu zbrku iznio bih samo nekoliko činjenica koje su prethodile objavljivanju teksta u “Jutarnjem listu” koje želim da javnost zna jer prema vašem tekstu vidim da se i dalje potencira zbrka.

Nakon sastanka u Palachu, poslije kojeg je Simon organizaciju ovogodišnjeg Ri Rocka prepustio ljudima sa “scene”, nazvao me novinar “Jutarnjeg lista” i zatražio razgovor samnom budući da on osobno nije mogao prisustvovati tom skupu.

U razgovoru s novinarom pokušao sam mu ukratko ponoviti što je sve izrečeno na sastanku i nakon sastanka u Palachu. Jedino važno za cijelu tu priču je da sam ja s novinarom Lukom Benčićem razgovarao kao pojedinac, nisam se predstavio kao ničiji predstavnik ni glasnogovornik.

Budući da je novinar dobro upućen u probleme “scene” pitao me moje osobno mišljenje i komentare tih problema koje sam mu ja dao ne predstavljajući pritom ni udrugu ni bendove.

Nakon sastanka se raspravljalo o osnivanju udruge koja bi štitila intrese bendova i za cilj imala očuvanje tradicije manifestacije(koncerta) Ri Rock i kako zaštititi brand manifestacije(koncerta) Ri Rock od zlouptrebe, što sam ja prenio novinaru.

Za dobrobit nastavka cijele te priče nemojte još I vi (rirock.com) doprinositi rasipanju energije i polarizaciji (mladi – stari, dobri – loši) scene.

Ako vam je već do informiranja javnosti i pomoći samoj sceni napišite na vašim stranicama da na stranicama rirock.net ima forum na kojem je već dosta rečeno na ovu temu i da je na tom forumu otvoren podforum koji će se ticati rada Udruge i organizacije ovogodišnjeg Ri Rocka.

Damir Radović (jedna malo starija gospođa)

Molim vas da zbog informiranja javnosti ovaj članak objavite u cijelosti.

Objavljeno 18.10.2005.

Vremeplov

Da... pjevam. Ali ne vidim sebe kao pjevača.
Graham Coxon