Crooks & Straights - ”So Little Left To Say”
Crooks & Straights dolaze iz Rijeke i sviraju country & western mjuzu za što su već pobrali nekolicinu žanrovskih nagrada u USA i na Starom kontinentu. Odabirom oduvijek sumnjivog ”seljačkog” glazbenog iskaza C&S će vrlo vjerovatno biti olako prezreni i podcijenjeni od strane kritike, no zato prihvaćeni od publike koja nije isuviše artistički napucana, pogotovo što se tiče clubbing veselica uz potoke piva (i whiskeya u ovom slučaju).
Zrelo ukrštanje autorskih pjesama glavnog skladatelja i pijanista grupe Damira Matkovića (”I Wish I Knew”, ”Hue Of Dying Ember”, ”All I Need Is One More For The Road” i ”Movin On”) s klasicima countryja (”Singing The Blues” i ”In The Jailhouse Now”) govori o nadahnutom iščitavanju karakteristične glazbene građe. U sviračkom i izvođačkom dijelu C&S-ima se nema što prigovoriti, osim ziheraškog uplivavanja u sigurne vode modernijeg countryja bližeg popularnom, mada ispuhanom Garthu Brooksu, negoli čarobnim i krhkim cosmic american music putevima Grama Parsonsa ili Willija Nelsona. Johnny Cash je nedodirljivi Bog, pa ga u ovoj recenziji elegantno zaobiđimo u širokom luku.
Meni osobno se čini da je album C&S značajan po tome što znatno proširuje poimanje stvaralaštva Kvarnera i Rijeke u dosad neistražena područja dijametralno suprotna od Ri rock trademarkova poput punka, altera i rocka, vozeći uskotračnom prugom kojom niz godina kotrljaju nešto mlađi, no daleko iskusniji Belfast food s neizbježnom dozom irskog glazbenog naslijeđa (koje je, kao što znamo, prethodilo nastanku countyja u nekadašnjim prerijama američkog Zapada).
Objesimo revolvere o klin... C&S su izgradili svoju prugu prema Zapadu, lokomotiva je pustila paru i lagano krenula njihovom nepreglednom imaginarnom prerijom. Na usputnim stanicama dugog putovanja neki gringosi će ući, neki izaći, možda će ih zadesiti pokoja pljačka vlaka, nerapoloženi Indijanci i sigurno neprijateljska užarena pustinja. Čini se da im u svom njihovom glazbenom umijeću treba nekoliko ovakvih zgoda te pokoji ožiljak upravo zato da ”prodišu” izvan pozicija vještih štovatelja country western izričaja i osjete bolnu melankoliju Zapada opisanu u odličnim romanima Sama Sheparda, da bismo im povjerovali kako je put koji su odabrali jedini Pravi. Do tada ne bi bilo naodmet uvjeriti se kako C&S zvuče uživo pred publikom gladnom pive, whiskeya i dobre zabave bez puno filozofiranja. Yeah!
Robert Paulić
Objavljeno 03.08.2005.
