Top singlovi

  1. Foo Fighters - The Sky Is A Neighborhood
  2. Thirty Seconds To Mars - Walk On Water in the Live Lounge
  3. Sting – I Can't Stop Thinking About You
  4. Radiohead - Lift
  5. David Bowie - I Can't Give Everything Away
  6. Prophets Of Rage – Living On The 110
  7. Nine Inch Nails – Less Than
  8. Queens Of The Stone Age – The Way You Used To Do
  9. U2 - You’re The Best Thing About Me
  10. Starsailor - All This Life

Top album

Neil Young - Hitchhiker

dvd preporuka

David Gilmour – Live At Pompeii

Najava koncerata

Ključne riječi

Sve ključne riječi

CTRL ALT DEL - Kako je bilo u Palachu nekad?

CTRL ALT DEL - Kako je bilo u Palachu nekad?Jedan od posjetioca nekadašnjem Ri-rock foruma se dobrano raspisao o nekadašnjem (po mnogima jedinom pravom) Palachu, a mi jednostavno nismo mogli izdržati da ne objavimo ovaj post u formi članka na Ri-rock.comu.

U tekstu nedostaju kvačice, ima pokoji tipfeler i psovka, no originalnosti i iskrenosti nimalo. Dosta smo dvojili o objavljivanju obzirom da su neki ljudi malčice ”oprani” u tekstu, no isti je ionako već na forumu - dakle, sasvim osobni dobronamjerno-eduktivni pogled na Palach bez dlake na jeziku...info za mlađe, tekst bi mogao nositi oznaku Parental advisory, a potpisuje ga Ctrlaltdel.

”Posto sam malo starija konjina pokusati cu opisati Palach kako je izgledao kad sam ja tamo odrastao (kraj 80ih prva polovica 90ih).

Prostor je bio podjeljen vec na samom ulazu izmedju Palacha i nekakvog socijalnog bircuza sa onim ludim crvenim stolicama i odjeljen nekakvim staklom. Drugi dio u kojem su se odrzavali koncerti bio je otvoren i po danu, a radio je samo mali sank u prvom djelu. Tamo je bilo cak i par flipera. Unutra su bili nekakvi niski stolici, dio za stage i back stage i nekakve plave kvazi fotelje - ne znam kako to opisati. A preko puta Palacha bila je atraktivna Penzija. Cesto smo tamo rjesavali cugu i pili u Kruznoj.
Palach je radio ako se dobro sjecam od 09:00 (ili 10:00) do 15:00 i u tom jutarnjem periodu cesta pojava je bila slusaonica nekog benda. Jos cesca pojava gomila ljudi bez kinte i niko vas nije *ebao da morate izaci van ako nis ne narucite, a rijetki od nas mulaca su nesto narucivali.

Navecer se otvarao u 21:00 i upad se placao svaki dan (vrijednost cca. kutija Yorka). Na upadu su radili Pape (taj nam je stvarno bio super) Aco (super ako si s njim bio O.K. a to nije bilo problem) i Marinko (taj je bio vjecno nad*kan i volio samarati bez nekog velikog razloga). Program su vodili Mrle i Prlja, a klub Culum i Tibljas stariji. Srijedom ili cetvrtkom su bili partiji za studente i stvarno je bilo *ebeno uci nama srednjoskolcima, a bilo je i sexy veceri, dalmatinske feste, bosanske feste, halloween party, hrvanje golih muskaraca u blatu, u biti stalno se neki qrac desavao. Nikada nikog nisam cuo da je rekao u to vrijeme da mu je dosadno, uvijek je bio neki qrac.

Zanimljivo je da je petkom klub bio krcat, a subotom nisi mogao skupiti 20 ljudi ako ne bi bila neka svirka or something. Neko vrijeme je bila i Top Lista tj. jedna kutija u koju bi cijeli tjedan ubacivali svoje glasove a petkom bi vrtili izmedju ostalog i tu top listu. Metalci su bili pre*ebeni imam osjecaj da Ministry - Isus built my hotroad nije silazio s prvog mjesta bar 5 mjeseci. Najcesce je Prlja vrtio muziku i to sa ploca, kaseta, a mogli ste mu dati i svoju kasetu ili plocu, cesto je ispunjavao zelje. Sorola isto tako.

Ponekad nisi bio siguran da li je vise ljudi unutra ili u Kruznoj. Ljudi su bili sasvim o.k. Rijetko da netko tada nije svirao negdje bar nesto bezveze. *ebote imam osjecaj da su svi svirali. Srediti svirku u Palachu malim bendima je vec bilo malo *ebenije jer je onom debelom kretenu na razglasu (zaboravio sam kako se frajer zove) trebalo dat lovu, a lova je uvijek problem. A sto je najbolje kreten na tonskim nije *ebao 5% sto ste trazili. Npr. digni bas on odgovara digni mi qrac. Tip mi je stvarno isao na jetra.

Uvijek je bila neka fama da je manjim bendovima islo samo ako bi ih netko od starih konja (citaj Let3 i ekipa oko njega) pogurao. I nije to ni bilo tako daleko od istine. Ali stvarno je mogao svirati bilo tko. Koncerti su bili cesta pojava i bilo je stvarno svega.

...I jednog dana usli smo u klub, a na prolazu u drugi dio osvanula su ona famozna resetkasta zeljezna vrata, konobar nam je rekao da ne mozemo sjediti ako ne narucimo nista i to je zapravo bio pocetak kraja kluba...”

Ctrlaltdel

Objavljeno 23.05.2005.

Vremeplov

Danas svi pričaju kako su nekada rockeri htjeli rušiti ne znam što, a zapravo smo svi bili mladi i ludi i bilo je normalno biti protiv svega. Nije li to zadaća mladosti?
Igor Modrić, riječki redatelj