Top singlovi

  1. Foo Fighters - The Sky Is A Neighborhood
  2. Thirty Seconds To Mars - Walk On Water in the Live Lounge
  3. Sting – I Can't Stop Thinking About You
  4. Radiohead - Lift
  5. David Bowie - I Can't Give Everything Away
  6. Prophets Of Rage – Living On The 110
  7. Nine Inch Nails – Less Than
  8. Queens Of The Stone Age – The Way You Used To Do
  9. U2 - You’re The Best Thing About Me
  10. Starsailor - All This Life

Top album

Neil Young - Hitchhiker

dvd preporuka

David Gilmour – Live At Pompeii

Najava koncerata

Ključne riječi

Sve ključne riječi

Ekskluzivno: Sanjači električnih gitara!

Ekskluzivno: Sanjači električnih gitara!Dragi čitatelji RiRock.com glazbenog internet magazina, ekskluzivno vam donosimo skraćenu verziju teksta o pojavi prvih električnih instrumenata za rock u Rijeci, na samom početku šezdesetih, kada su dečki ručno pravili gitare, pojačala i zvučnike, autora Velida Đekića. Tekst će u cijelosti biti objavljen u novom izdanju Sušačke revije. (foto: A. Škrobonja)

Zvuk električne gitare. Premda to današnjim 20-godišnjacima zvuči krajnje neobično, ako ne i nevjerojatno, postojalo je vrijeme u kojem je imati ga bilo u mislima tako lako, a doći do njega tako teško.

S tom će se konstatacijom složiti bez okolišanja svi akteri iz vremena prvih proplamsaja riječke rock-scene, onih što su se javili u osvit šezdesetih. Električnih gitara i srodnih glazbenih alatki u gradu nije bilo moguće kupiti, a jedina je radionica za izradu instrumenata, na Piramidi, nudila - harmonike.

Prvi su instrumenti, dakako, imali oblik akustičnih gitara, u pravilu slovenske tvornice Melodija iz Mengeša, zvuka osnaženog pridodanim češkim pick upovima, koji su se mogli kupiti u gradu. Sljedeći korak vodio je prema vratima pojedinih gradskih stolara, s novinskom fotografijom ove ili one strane glazbene ekipe čiji su članovi držali u rukama električne gitare, da bi se stolaru što zornije objasnilo kakav instrument treba izraditi. Gdjekad bi majstor dlijeta bolje shvaćao tajne glazbala od samih golobradih „glazbenika“, pa je, uz dužno poštovanje prema naručiteljima, instrument u konačnici oblikovao po svom.

U kojih se sve stolara izrađivalo prve gitare, informacija je zagubljena u vremenu. Tako, nažalost, nije upamćeno ime stolara u Amaterskom kazalištu Car Emin, koji je izradio bas gitaru Sinovima mora. Ipak, zna se kako je prvi, time i jedan od najdragocjenijih potpornja sceni u njenim formativnim koracima bio Josip Zec Jole, koji je kruh svagdanji zarađivao u stolarskom poduzeću Jasen na Trsatu, a gitare ambicioznim junošama tesao u slobodno vrijeme, na svojoj kućnoj adresi. Iz iste proizvodne radionice izašle su prve solo i bas-gitare za Uragane, Jadran, Henric III, Sonore (potonjima je za premijerne nastupe izradio i ritam gitaru). Prema memoriji Davora Pleškovića te su gitare nazivali peštarijol (čakavski izraz za kuhinjsku dasku).

Gitarske žice Zec je nabavljao u radionici Božinović, koja se nalazila kraj Pošte na Korzu. Vlasnik radionice ih je izrađivao ručnim namatanjem oko osnovne žice, što je znalo potrajati, ali je davalo više nego dobre rezultate. Pick upove za Joletove električne gitare izrađivao je Marian-Ernest Vidulić, elektroničar s Kozale. Dakako, ne računajući one što su bili kupljeni u Melodijinoj prodavaonici u Ulici Sokol kula. Naoružanim školskim znanjima, radioamaterskom literaturom, te uputama za izradu uređaja korištenjem recikliranog materijala, Vidulić bi se zaputio na odlagalište ratnog otpada. Tu nema čega nije bilo, a favorit su mu bili stari kalemi iz automobila (bobine), s kojih je odmotavao žicu i vadio magnete, te ih kompasom iznova polarizirao. Tako načinjene pick upove prodavao je Zecu.

Dečkima su također bila neophodna pojačala, što ih je iznova vodilo na Vidulićeva vrata. Bili su to uređaji s elektronskim cijevima („lampaši“) i transformatorima na koje su žice namatane ručno, snage od 6 do „zvjerskih“ 36 W. Ne računajući brojne popravke, Vidulić je u svojoj maloj kućnoj radionici napravio preko 30 pojačala. Krštene kao šparhet, još jednim humornim žargonskim izrazom, upotrebljavali su ih VIS-ovi Jadran, Sinovi mora, Sonori, Uragani etc. „Na lampe“ je bio i prvi mikser za ozvučenje, iz radionice istog majstora, nastao godine 1964. ili 1965. godine. Slijedeći dobitnu formulu, članovi prvih gradskih rock-družina koristili su također Vidulićeve zvučnike, prerađene polovne, stavljene u kutije koje je stanoviti Mirković s Banderova izrađivao od mesinganog lima, vjerojatno nabavljenog na istom odlagalištu. Da i konkurencija ne ostane zakinuta, pojačala su ujedno izrađivali majstori s prezimenima Podobnik i Ginter.

Uveliko na tragu imena kojim je javnost krstila ovdašnje rock-pionire – „električari“ - ne iznenađuje što je bilo i glazbenika kojima nije manjkalo tehničke odvažnosti. Članovi Sinova mora prvih su godina na Melodijine gitare instalirali pick upove što su ih osobno pravili, a za vokalne potrebe koristili pojačala Rudi Čajavec, Iskra i Kraljevo, kojima su sami poboljšavali tehničke performanse. Gitarist Sergio Banov iz Signala upijao je okom kako gitare radi stolar Zec, pa je osokoljen viđenim 1965. napravio gitaru sebi i basistu benda.

No, to je već sredina šezdesetih, kada je prvi udar elektrikom poduprtog zvuka već bio iza leđa protagonista scene, time i prvi, ručno rađeni instrumenti tonuli u prošlost. Neumoljiva logika vremena okretala je nove stranice, među kojima je npr. bila i ona iz sredine svibnja 1964, kada je niška Elektroindustrija otvorila u Končarevoj ulici prodavaonicu u kojoj se prvi put moglo kupiti uređaje poput tranzistorskog magnetofona Akord, radiogramofona Briljant („s uređajem za stereozvuk“), radiogramofona Smaragd i magnetofona Orfej. Jedina prodavaonica instrumenata u gradu, ona u Sokol kuli, dobit će kolovoza 1965. društvo, zahvaljujući ljubljanskoj Jugotehnici koja će otvoriti veliku prodavaonicu glazbala u Ulici 43. divizije. Pored instrumenata slovenske Melodije, tu će se moći kupiti glazbala iz Čehoslovačke i DR Njemačke.

Tko je u Rijeci kupio prve tvornički načinjene električne gitare? Čini se kako odgovor valja tražiti unutar trokuta Ottaviani - Habčić - Kopajtić. Usporedno s njima stigli su tvornički proizvedeni pojačala i zvučnici. Prijelomna je godina u tomu bila 1965, kada je državna granica sa Zapadom postala poroznija - u riječkom slučaju to se ponajprije odnosi na granicu s Italijom, što je tršćanske prodavaonice glazbala učinilo gotovo domaćim – pa su lokalni meštri rabljenih magneta i premotavanih žica izgubili tržište. U Rijeku tada stižu prva pojačala talijanske marke Meazza (šifra: Henric III) i njemački Binson (Sinovi mora), također njemački zvučni mikseri Dynacord (Uragani). Godine 1968. stići će i prvi Marshalli, zahvaljujući prekogranično agilnim momcima iz Henrica III.


Velid Đekić

Objavljeno 26.03.2010.

Vremeplov

Uzmimo punk muziku. Sa glazbenog aspekta lako je reći da je to ... mm... sranje. Ali, to je također sociološki fenomen po svojim sociološkim implikacijama. Mladi ljudi, kao ljudska bića, odgovaraju okolini koja je manje više neprijateljska ili puna nasilja.

John Mclaughlin