ENPE - Nade riječkog post-punk vala

Imaju tek dvije godine a već su im bili zabranili nastupanje u Točki. Radi se, naime, o riječkom punk bendu Enpe koji je nastao pod jednim velikim odmorom u Školi za primijenjenu (čitaj: neprimjerenu) umjetnost.
Smatraju da ne znaju svirati i da su pušiona, a koliko je to istina provjerite na nekom od njihovih nastupa. Zasad se zadovoljite ovim turbulentnim razgovorom. Razgovarala sam sa gitaristom Bekijem i basistom Bubom, a primijetit ćete i povremene upade bubnjara Adama zvanog Gugić.

RI-ROCK: Šta, gdje vam je „lider“ benda? Mislim na vokal...
BEKI: Ah... on je mortus. Oliver je ostao kući spavati. Inače dolazi i pijan na probe, mogao je i danas.

RI-ROCK: Koji je bio vaš plasman na posljednjem RiRock-u?
BEKI: Prvu večer smo bili 6. Mi smo uvijek negdje u sredini.

RI-ROCK: Ajde usporedi posljednja 3 RiRock-a na kojima ste nastupali (i jedina). Osjećaš li neki napredak od vašeg prvog pa sve do ovog zadnjeg RiRocka? Jeste li sazrijeli? Istrulili?
BEKI: Na našem prvom RiRocku smo još svirali sa Denisom Pintačem, ondašnjim drugim gitaristom. Nekoliko nastupa nakon toga smo ga izbacili.
Na drugom smo već malo bili napredovali, ali je Oli bio pijan, srušili su ga sa stagea a mi smo izgubili (razbili op.A.J.) deset posto opreme. Na trećem RiRocku smo se pokazali stvarno u najboljem svijetlu. I bili smo najbolji (smijeh). Svi su bili sranje, a mi smo bili najbolji. Ne, zezam se... To je bio nama najbolji koncert: sve smo dobro i točno odsvirali. Oliver nije bio pijan i znao je sav tekst. Naša uspješnost je proporcionalna Oliverovom alkoholiziranošću. smijeh

RI-ROCK: Zašto ste izbacili Denisa?
BEKI: Šta moram ja? A jebiga.. Ah, nije pasao, nije mu se sviđalo, ono... Mi smo ga svi nominirali i glasanjem smo odlučili da bi bilo vrijeme da izađe iz naše kuće. Glasali smo za njega SMS porukom.

RI-ROCK: Znači, kao što ste rekli, najbolja svirka do sada vam je bila u Točki, 5.11.2004.?
BEKI: Pa..da.
BUBA: Najbolje smo odsvirali do sad.
GUGIĆ: Meni je atmosfera bila odlična.

RI-ROCK: Ne znam ako ste primijetili, ali publika vam više nije profilirana. Želim reći da to više nije isključivo likovna škola, nego curice i ostali ljudi koji inače uopće ne slušaju punk. Kako komentiraš to heterogenizaciju publike?
BEKI: Veliki pomak u našoj karijeri je bio kad sam ja otišao na plastičnu operaciju lica u Los Angeles, a to su onda napravili i ostali članovi benda osim Olivera i tako smo pridobili publiku (u pozadini se Gugić i Buba guše od smijeha op A.J.). Mislim da nas ipak ljudi slušaju zato što dobro sviramo. Znaju neke pjesme koje nismo nikad ni snimili: na koncertu su ljudi pjevali.. ili su ipak možda zijevali.

RI-ROCK: Imate li nekakve glazbene uzore? Bilo kakve uzore?
BEKI: Šajeta.
BUBA: Daj ne seri (smijeh)
BEKI: Ozbiljno! Šajeta mi je uzor.
GUGIĆ: Meni je moj tata glazbeni uzor.

RI-ROCK: Što mislite o glazbi kao mediju? Medij kroz koji možete reći publici ono što želite. Želite li vi uopće nešto reći svojoj publici, osim toga da volite fažol?
BUBA: A ono... Oli više želi dati neku poruku kroz svoje tekstove. Većina tekstova je njegova (da... lako je prebaciti teret na nekog koga nema op.A.J.)
BEKI: Mi se samo zajebavamo.

RI-ROCK: Kad smo već kod tekstova, osvrnut ću se na „Nešto Prvo“. Na demu imate dosta podijeljene tekstove, napr. „Treba i to“ i „Fažol“ koji su kao neki školski sastavci iz 3. osnovne i imate društveno angažirane tekstove poput „Prodaj se“ i „Sad il nikad“. Što, vaša angažiranost ovisi o tekstopiscu ili...?
BEKI: Da. (smijeh) „Treba i to“ sam ja napisao. „Fažol“ je bila jedina Olijeva zajebancija, a svi ostali tekstovi s tog albuma su njegovi.

RI-ROCK: Slažeš li se s konstatacijom da su Pasi najbolji punk bend u Hrvatskoj? Kako komentitate usporedbu sa KUD Idijotima?
BEKI: Slažem se. Čuo sam novi album i odlični su. Osobno ne slušam KUD Idijote, ali znam da nisu baš ista vrsta muzike da bi ih se usporedilo.
GUGIĆ: Pasi su skate-punk ali sviraju full dobro. Ne znam.. meni su najbolji hrvatski punk bend KUD Idijoti.
BEKI: Ma da... ali su oni stari..

RI-ROCK: Kakve to veze ima?
BEKI: (glasno podrigivanje, smijeh) Ali... nakon što sam pročitao taj intervju, malo sam se zamislio oko tih diskografskih kuća. Mi smo isto neko vrijeme htjeli napraviti nešto „jače“. Ovako nas nitko ne jebe, a onako bi još manje. Tko bi kupio taj album? Ne isplati se. Pasi su pametno napravili.
GUGIĆ: Daj, idite van. Ja bi svirao.

RI-ROCK: Nego... nego, gdje najviše volite svirati?
BEKI: Pa u Točki smo imali najbolju nastup, ali baš i ne volimo tamo svirati.
BUBA: Točka je... Mah, treba srušiti stupove. smijeh
BEKI: Mi volimo svirke u malim klubovima, poput Spirita naprimjer. Bolji je zvuk. U Točku dolaze ljudi koji nas ne slušaju. Da, lijepo je imati raznovrsnu publiku, naglašavam IMATI, ali ima i onih koji samo stoje i pljuju poslije.
BUBA: Imamo svoju publiku, oni koji nas ne žele slušati jednostavno odu van.

RI-ROCK: Da, ali mislim da Točka nikad nije bila napola prazna kad ste vi svirali.
BEKI: A šta ja znam... valjda nas vole. smijeh

RI-ROCK: Idemo na konkretne stvari: novi album. Šuška se da bi ste ga trebali snimiti ovaj mjesec.
BUBA: Moramo skupit pare prvo. Treba nam oko 3.000 kn.

RI-ROCK: Daj, opišite ga malo: kakvi će biti tekstovi, muzika...
BEKI: Tekstovi će biti puno bolji. Angažiraniji. Ima možda dvije parodije koje sam napisao: Mesojed i Mlijekoovisnik. Mlijekoovisnik jasno izražava novi pravac: neoidiotizam. Ta pjesma u biti govori o drogi, samo smo mi to zamaskirali. Nadalje, bit će ih 14: „To“, „Ljudi“, „Prijatelji“, „Ti si tko?“. Neću reći sve pjesme, neka bude interesantnije.
BUBA: A, da, imat ćemo i jednu stvar na engleskom! Pjesma je brza i baš je dobra. Možda ima komercijalnih svojstava, ali nama se sviđa. Zove se „I lost my...“.
BEKI: Pjesma „Prijatelji“ je možda najbolja s novog dema. Jest da je angažirana, ali je to više Oliverov osobni osvrt. Na nas. Album će biti distorziraniji, jači... Žešći. Ali i to ovisi gdje budemo snimali.

RI-ROCK: Gdje ćete snimati demo? Opet kod Marija ili?
BUBA: Ne znamo. Možda opet tu, a možda u GIS-u.
BEKI: Ma daj! Nećemo u GIS-u.
GUGIĆ: (izlazi iz studija dok se Buba, Beki i ja smrzavamo vani op. A.J.) Ej, nemoj se ljutit zbog onog, nisam vas mislio izbaciti, ja sam samo htio malo svirati, sorry.

RI-ROCK: Na vašem novom albumu ćemo moći čuti pjesmu „Klekni Đubre“. Ne bi li Jakša iz nekadašnjeg „Scum“-a trebao imati autorska prava na tu stvar?
BEKI: Ne, zašto?
GUGIĆ: Jakša je to „dao“ Oliveru da to napravi s Enpe-om.
BEKI: Šta da? Ma... Ime i refren su Jakšini. Melodija uopće nije ista.

RI-ROCK: Imam dojam da ste onaj prošli cover napravili preko kurca. Planirate li za novi demo nešto bolje?
BEKI: Sad ćemo ga uskoro staviti na stranicu, www.enpe.tk, a bit će i trailer za novi album, video snimka sa RiRock-a. Taj naš novi cover sam našao na netu, neka zajebancija, u biti stranica se zove „najgori coveri svih vremena“. Uglavnom, radi se o 3 farmera i jednoj ženi a iza njih je farma. Ja sam samo namjestio naše face na njihove.

RI-ROCK: Znači, ne samo da ste ukrali pjesmu Jakši, nego ste i kopirali tuđi omot?
BEKI: Da. Ali tko će to znat? Mi smo ionako pušiona bend, mali i za kojih svijet nikad neće znat, pa tako ni za taj cover. smijeh

RI-ROCK: Po vašem mišljenju, što je bolje: svirati uživo, ili snimati?
BUBA i GUGIĆ: Uživo, normalno.
BEKI: Čekaj, pa kad snimamo album, to je svojevrsni gušt, jer smo dali pare za to i radili smo na tome, ali još je veći gušt svirati te pjesme uživo.

RI-ROCK: Kakav je feeling kad si na stage-u i vidiš da netko pjeva tvoju pjesmu, pjesmu koju si ti napisao (ili vi)?
BEKI: A fora je. Pogotovo mi je drago kad ljudi znaju pjesme koje nismo ni snimili, dakle, ove novije, kojima su možda pročitali lyrics na site-u ali melodiju nikad čuli. I odmah su uklopili to sve i naučili pjevati. Čudom.

RI-ROCK: Zašto više ne svirate „Prodaj se“?
BEKI: Jer smo se prodali (smijeh). Ma sviramo... ali samo kad imamo vlastite koncerte sa još 2-3 benda, znači kad imamo dosta vremena za sebe. Na RiRock-u, koji je ograničen na 20 minuta, ju naprimjer nismo svirali jer smo htjeli predstavit nove stvari, a ne bi imali vremena da smo svirali „Prodaj se“.
BUBA: To nam je najduža pjesma. Traje 4 i pol minute. To je jedna od naših boljih stvari.

RI-ROCK: Što namjeravate dalje?
BEKI: Mi samo želimo zasada snimiti taj demo, pa onda skupit pare i ić’ svirat u Njemačku, u Stuttgard... Naglasio bih da želimo nešto više od naše muzike, od „tog“ punka. To više nije ni punk. Svaka stvar ide svojim putem.
BUBA: Želi reći da se razvijamo. smijeh
BEKI: Da. Nama je bitnija melodija, a ne toliko tekst.

Razgovarala: Ana Jurčić ožujak 2005.

P.S. U periodu između razgovora s bendom i objavljivanja članka na Ri-rock.comu ENPE su snimili i sami izdali D.I.Y. album ”Nakon Prvog”. Više (informacije + download pjesama) saznajte na Enpe

Objavljeno 25.02.2005.