Hal’s All Star Guitar Festival
Već petu godinu za redom jedan od najcjenjenijih i najboljih hrvatskih gitarista Damir Halilić Hal organizira u Rijeci vrhunski festival akustične gitare, na kojem svake godine publici predstavlja svjetski priznate glazbenike.
Tako smo ovaj vikend u Hrvatskom kulturnom domu na Sušaku imali priliku vidjeti i čuti Martina Taylora u suradnji s pjevačicom Alison Burns, Antonia Forcionea, Petera Fingera te, naravno, Hala. Program festivala bio je podijeljen na četiri koncerta u dvije večeri.
Prvu večer festivala, nakon kratkog uvoda, svojim nastupom otvorio je Hal. Već su prve skladbe s njegovog repertoara bile dovoljne da još jednom podsjeti njegovu publiku o kakvom se vrhunskom glazbeniku radi. Hal je u sat vremena odsvirao vrlo raznolik i zanimljiv repertoar s njegova četiri studijska albuma, ali i obradu pjesme ’’Summertime’’, u izvedbi koje mu se na pozornici pridružila pjevačica Dina, s kojom u posljednje vrijeme surađuje. Tokom čitavog nastupa Hal je odavao nevjerojatnu lakoću i zadovoljstvo sviranja, dok je na momente bilo teško vjerovati da je na pozornici samo jedan gitarist. Po završetku nastupa mnogobrojna ga je publika nagradila iskrenim i dugim pljeskom.
Nakon Hala i kraće pauze svoje mjesto na pozornici zauzeo je, po riječima legendarnog Georga Harrisona, najbolji gitarist na svijetu, škot Martin Taylor. Ovaj je višestruko nagrađivani jazz gitarist bez priče otvorio svoj nastup s dvije skladbe i odmah ostavio snažan dojam. Prilikom kratkog predstavljanja, osim da je glazbeni virtuoz, pokazao je publici da je vrlo duhovit i simpatičan. Ubrzo mu se na pozornici pridružila sunarodnjakinja Alison Burns koja je uz Taylorovu pratnju prekrasno otpjevala nekoliko autorskih skladbi, ali i par obrada, vrlo različitih glazbenika (od oca jazza Gershwina, Wondera pa sve do Sache Distela). Martin i Alison su tijekom zajedničkog nastupa zvučali kao da su upravo sišli s pozornice nekog od najboljih jazz klubova. U nastavku je Taylor nastavio sa solo nastupom te svakom sljedećom skladbom sve više oduševljavao publiku svojim majstorskim sviranjem akustične gitare, a sve je kulminiralo posljednjom skladbom, zapravo nekom vrstom glazbene predstave, koja je izazvala gromoglasni pljesak, ali i povike odobravanja iz publike. Isti je taj neprekidni pljesak vratio oboje na pozornicu koji su za tu priliku odsvirali još jednu pjesmu te na prekrasan način zatvorili prvu večer festivala.
Druga večer festivala bila je rezervirana za još dvojicu vrhunskih gitarista, vrlo različitog glazbenog stila. Prvi se na pozornicu popeo najzanimljiviji glazbenik ovog festivala Antonio Forcione, po nekima smatran Hendrixom akustične gitare. Njegova inventivnost i originalnost došla je do izražaja već u prvoj, vrlo živoj, skladbi koju je odsvirao u tapping tehnici te koristeći tijelo gitare kao udaraljku. Karizmatični je Talijan nastavio u nešto laganijem ritmu svirajući skladbe pod utjecajem španjolske i afričke glazbe te čestom i duhovitom mimikom nasmijavao, večeras nešto malobrojniju, publiku koja je svaku skladbu nagrađivala pljeskom, a pogotovo one odsvirane u već spomenutoj tehnici. Možda i najveća kvaliteta ovog koncerta bila je ta što sve skladbe imaju nešto zajedničko, a opet su različite i svaka je na svoj način vrlo zanimljiva što je omogućilo da se cijeli nastup odsluša u jednom dahu. Nakon zadnje skladbe publika je pljeskom pozvala Forcionea natrag na pozornicu, koji se odazvao i odsvirao jednu pomalo blues skladbu.
Kao posljednji na ovogodišnjem festivalu nastupio je jedan od vodećih kompozitora gitarističke glazbe, Nijemac Peter Finger, koji je za razliku od Forcionea manje sklon eksperimentiranju i svira nešto klasičniju glazbu. Njegov nastup možemo podijeliti na dva dijela. Prvi, emotivniji i sporiji u kojem do izražaja dolazi utjecaj njegova oca, bivšeg dirigenta. Tako su se u tom dijelu našle skladbe posvećene njegovoj majci i ženi, kao i druge skladbe emotivne pozadine. Drugi dio nastupa Finger je otvorio s dvije tradicionalne irske skladbe te nastavio sa življim skladbama, pritom prikazavši zavidnu vještinu i brzinu sviranja čime je u potpunosti opravdao uvodne Halove riječi, koji ga je predstavio kao nezaobilaznu osobu u svijetu akustične gitare. Publika je i nastup Fingera vrlo dobro prihvatila te i njega dugim pljeskom pozvala na bis, koji je za zadnju pjesmu festivala odabrao jednu vrlo laganu skladbu i s njom uspješno zatvorio dvodnevni događaj.
Hal je na već pomalo tradicionalnom festivalu ponovno uspio okupiti eminentne svjetske glazbenike koji su privukli i oduševili mnogobrojnu publiku, pruživši im u dva dana pregršt kvalitetne glazbe i dobre zabave.
Miran MIlić
Objavljeno 26.10.2009.
