In memoriam: Miodrag Đuza Stojiljković - Sound of silence
Danas, 19. travnja 2006. u 15 sati otpraćen je u luku svog vječnog mira naš dragi prijatelj Đuza. Ako ”gore na nebu” postoji Bog i pravica Đuzi su zasigurno odškrinuli nebeska vrata uz zvukove ”Stairway to Heaven”. Poznavajući Đuzino bezgranično obožavanje rock ’n’ rolla ne bi me začudilo da su upravo ta vrata otvorile neke legende koje su ga gore dočekale.
Dragi je to bio prijatelj koji je svojim likom i djelom zadužio nas mnoge. Neki su strašno ponosni što su surađivali s njim, neki su ponosni što su se družili s njim, a mi ostali smo ponosni s time da je naš Đuza svojim istančanim glazbenim ukusom uveseljavao ili pak raznježio svojim glazbenim izborom. No, jedna stvar je neupitna - Đuza je svojim glazbenim ukusom, svjesno ili ne, sačuvao i naš glazbeni ukus.
Svojom nesebičnom predanošću prema poslu, Đuza je mnoge stvari postavio i odaslao u naše mikrosvijetove. Nije bitno da li se to odnosi na ”Ča-val” ili pak na riječku alternativnu, pop i rock scenu. Vjerovatno mnogi riječki glazbenici koji danas pale i žare hrvatskom glazbenom scenom ne bi bili tu gdje jesu da ih Đuza nije ubacio u program i počeo ih vrtiti na radiju. On je bio taj koji je uvijek znao razlučiti dobro od lošeg a da nimalo ne zakida bilo koji glazbeni žanr. Pretpostavka je da bi i ”Ča-val” (onaj pravi) bio još jedan lokalni fenomen da dobri duh Radija Rijeke nije odaslao prvu Šajetu, Bonacu ili pak ”Ki će nan ča” u eter. No sama ta spoznaja da je dijelom i on zaslužan da nešto što je lokalno postane globalno, a šta je najbitnije da to nešto lokalno ne ostane samo na fenomenu. Te činjenice stavljaju ga rame uz rame s ostalim legendama i velikanima našeg Grada.
Još od Đuzine mladosti (naravno one na Pećinama) krenuo je glas o ”hodajućoj rock enciklopediji”, koji se kasnije pretvorio u onaj o ”hodajućoj legendi” grada na Rječini. Bilo, kako bilo, jedna svijeća je dogorjela, a s njom je otišao i jedan život. Fizički naravno. Svaki put kad budem okrenuo gumb na Radio Rijeku sjetit ću se Đuze - glazbu koja svira sigurno je Đuza unio u kompjuter. Njegov duh je tu negdje. Možda baš u toj pjesmi.
Tko zna, možda, dok ovo pišem Đuza sjedi za stolom s Hendrixom ili Janis Joplin, mota svoju cigaru i sprema se za novu šihtu negdje ”gore” - sad će oni ”gore” slušati glazbu po njegovom izboru...
Nikola Cvjetović
Miodrag Đuza Stojiljković je otišao baš onako kako je oduvijek htio - bez puno govorancije i uz pjesmu omiljenih Rolling Stonesa ”You can’t always get what you want”, koju su odsvirali riječki rokeri, Damir Urban, Vlado Simčić Vava i Sandro Bastiančić Jegi. Legendarni Đuza je sahranjen na riječkom groblju Drenova. Na posljednjem ispraćaju dragog pokojnika je, uz obitelj, prisustvovalo oko 3.000 prijatelja, poznanika, suradnika, kolega i građana Rijeke.Objavljeno 19.04.2006.
