Intervju: Cyberfit - Rijeka zvuka na amsterdamski način

Odlaskom većine članova u Amsterdam 1991. godine s radom prestaje riječka pop-rock grupa Fit negdje pred kraj priprema za njihov, nikad objavljeni, treći studijski album. Mnogi ljudi s ovih prostora su se na razne načine snašli u Amsterdamu, da li kao najamni radnici, poslovnjaci, umjetnici, mali obrtnici ili nešto treće. Davor Lukas Bajo, pjevač Fita, danas je, nakon ”amsterdamske avanture” ugostitelj u Rijeci, Siniša Banović je bubnjar u Amsterdamu dok je Dean Benzia liječnik u New Yorku, USA. Zorko Opačić i Miro Tešević i dalje žive u Amsterdamu gdje su netom nakon dolaska u Nizozemsku pokrenuli projekt Cyberfit koji par godina kasnije biva uvršten na najpoznatiju svjetsku chill-out kompilaciju ”Cafe del Mar - Vol 5.” sa skladbom ”Pojo pojo”.

Oni se uspješno bave elektronskom i chill-out glazbom proširujući djelokrug s Nizozemske na cijeli ”Stari kontinent” - pojavljuju se na ”Cafe del Mar” best of albumu, u društvu s Mobyjem, Lamb i drugima, a producentski surađuju i potpisuju albume Bastardza, Lukasa, Ramba Amadusa i drugih glazbenika. Zajedničkim snagama su otvorili glazbeni studio pod imenom ”Master Factory”, a par godina kasnije i klub ”Time Code” u kojem su okupljali mlade DJ-e, poznatije face, ekipu iz showbizza, glazbenike, te nekadašnje sugrađane i ljude koji su nakon turbulentnih ’90-tih ostali živjeti u Amsterdamu.

Cyberfit bilježe sudjelovanje u realizaciji jednog od najznačajnijih glazbenih projekata u zemljama Beneluksa. Riječ je o albumu pod nazivom ”Night & Day” koji uključuje pjevača Frisa Kuperusa, zatim čuvenog DJ-a i začetnika nizozemske i europske house scene Eddyja de Clercqa, resident DJ-a u legendarnom klubu Roxy u 80-ima, te aranžera i dirigenta Jacka Milliona i njegov Big Band. Na CD-u se nalazi 11 pjesama, od kojih su dvije originalne pjesme, dok se ostatak materijala bazira na kombinaciji Big band sounda, bossa nove, Franka Sinatre i modernih grooveova.

Da ne duljim previše, pročitajte što o Cyberfitu, Amsterdamu i drugim temama imaju za reći glavni kreativni dvojac - Zorko Opačić i Miro Tešević. Potonji je odvojio dosta vremena za njihov prvi veliki intervju na ovim prostorima nakon dužeg niza godina.

RI-ROCK.COM: Čini se da se u gradu na Rječini u zadnje vrijeme priča oko mjuze i rocka te svih njegovih mogućih derivata poprilično probudila iz višegodišnje letargije. Noviji bandovi sve češće objavljuju albume koji nisu nužno usko vezani za bazični zvuk ”Ri rocka”, a i ”starci” su aktivni... čak se i Marina Perazić ponovno reaktivirala. Kako vi, iz Amsterdama, gledate na Rijeku danas? Imate li kakvih informacija i zanima li vas uopće stanje stvari ovdje?

CYBERFIT - Miro: Situacija u Rijeci 80-tih bila je stvarno posebna, specifična za ex-Yu iz puno razloga. Gaža bendovi koji su svirali na terasama opatijskih i riječkih hotela bili su anti-uzor mladim bendovima, primjer dosadne i prožvakane glazbe, nešto što autorski potencijalni krug mladih ljudi nije htio prihvatiti kao jedini način bavljenja glazbom. Tražili smo nešto drugo. Prostorije, kako smo onda zvali garaže i ostale rupe za probe, bilo kakvo pojačalo i bubnjevi, jedan mikrofon, bili su dovoljni za napravit bend i počet svirati.

Prva postava Fita je bila: Zorko gitara, Davor vokal, ja na basu i Nikola Zgaljić (frend iz razreda) na bubnju. Kasnije se na bubnjevima redaju Renato Debeuc, Dean Benzia i Siniša Banović. Ja sam svirao bas na staroj akustičnoj gitari, a Nikola je stvarno svirao na padelama od Zorkove stare. Metalni lančić u padeli oponašao je sound fuša (hi-heta). Jedino je Zorko bio šminker sa crnom, pravom Eko električnom gitarom jer je u to vrijeme svirao u lokalnoj mjesnoj zajednici na Kantridi, u bendu imena Epitaf. Zorko na gitari, Dado iz Ogledala na basu, Raul iz Parafa na synthu su me oduševili svirkom kad sam, na Zorkov poziv, posjetio jednu od takvih subotnjih zabava davne 1980-te. Tadašnji sistem usmjerenog obrazovanja usmjerio je Davora, Zorka i mene u Opatijsku srednju školu, smjer ”Matematika-informatika”. Jednog dana pod satom dobih papirić od Davora iz klupe ispred mene ”Hoćes svirat u bendu?”. I tu je nastao Fit. Zorko je koristio gel za kosu koji se zvao Fit i to je bila inspiracija za ime benda.

Fit je postao nešto više od škole, staraca, maturalca, nešto što nas je spojilo i povezalo našu kreativnost u (početku) punkoidne pop napjeve. Za nas trojicu Fit je bio jedini način života u gradu na Rječini. Rijeka je bila sve, ali samo ne uspavana. Umjetnici Ulice, Idejni Nemiri i mi izašli smo na stage u isto vrijeme i svojim pjesmama, izgledom i furkom pokrenuli, svako svoju publiku, ali jedna stvar je bila zajednička - mi smo bili iz Rijeke. To je bilo važnije od bilo čega. Dobili smo podršku starijih muzičkih ”znalaca” - Goran Lisica Fox, Koraljko Pasarić, ekipa iz Vala, Radio Rijeka i radio emisija ”Bura” bili su značajna podrška u to doba za našu afirmaciju.

Smatrali smo da to što sviramo, izlazi iz nas nije umjetno i namješteno. Mislim da je tu ta esencija, srž toga sto se sad naziva ”Ri-rock”. Vjera da si dobar i poseban - da si iz Rijeke. Kad već spominješ ”starce”, kao Marinu Perazić, u to vrijeme ona je bila simpatična, jako talentirana cura sa građevinskog faxa koja je u duetu sa Davorom Toljom izbacila iz sebe stvarno fresh, snažni elektropop i digla riječku scenu hitovima na radio valovima širom bivše zemlje. Za mlade, ako možda ne znaju, u to vrijeme biti pušten na radiju ili televiziji značilo je jako puno. Mislim da povratak Marine ponovo na stage je samo dobar znak reafirmacije riječke scene. Evo i ovaj intervju možda oformi neki novi bend (smijeh - op.ur.).

RI-ROCK.COM: Često čujem da je Fit mnogim ljudima ”najdraži riječki bend” bez obzira što su vas neki krajem osamdesetih prozivali da ste pop, a ne rock. Nekako mi se čini da unatoč svakojakim klasifikacijama ”na kraju balade” ostanu pjesme - dobre ili loše. U vašem slučaju vrijedi ono prvo. Na jubilarnom koncertu ”25. Ri-rock” u riječkoj Dvorani mladosti pred nekih 6 000 ljudi Bajo je imao odličnu podršku okupljene publike - neki od njih vas nisu nikada imali prilike čuti uživo kao Fit...

CYBERFIT - Miro: Nisam vidio taj koncert. Vjerujem da je publika dobro reagirala. Bilo mi je malo krivo kad sam čuo za svirku jer pjesme su Zorkove i moje, bend je bio nas tri, a Davor nas nije niti pozvao na taj koncert. Kada budemo radili Fit koncert mi ćemo ga vjerojatno zvati... Istina je to što kažeš. Dobre pjesme ostaju i samo to je bitno.

RI-ROCK.COM: Vaša glazbena stvarnost je danas posve drukčija. Od nekadašnjeg, uvjetno rečeno, post-new vave gitarističkog benda koji je ”žario” Jugom postali ste Cyberfit. Iz prve ruke - što je Cyberfit? Producentski dvojac ili nešto više...

CYBERFIT - Miro: Cyberfit nastaje u mraku Amsterdamskog studija ”Master Factory”. Sampler, mašina koja je obojila muziku 90-tih dolazi u naše ruke. Prvo Ensonic a onda Akai S1000. Tu je nastao ”Pojo Pojo” i Cyberfit. Puno dima i halucinogeni ritmovi, loopovi postaju elektronska baza ritma i tepih za odsvirati bas. Ja sam ponovo rođen. Svaki novi loop, ritam i bas postaje potencijalna pjesma ili ”tune” kako počinjemo zvati pjesme. Ne treba nam bubnjar da bi svirali. Fit je uvijek vapio za kreativnim bubnjarem. 1994. godine čitam Wired. Spajam modem na svoj Pentium 90. Program se zvao Active Worlds. Nešto kao 3D brija, avatari i chat. Prepoznajem cyber eru. Fit postaje Cyberfit.

Kroz studio prolaze razne face i stilovi muzike. Neki muzičari izdaju ploče sa različitim imenima i postaje moderno skrivati identitet, posebno u dance izdanjima. Radimo za Outlland records. Tu upoznajemo Eddy de Clercqa koji svu svoju produkciju radi kod nas u studiju. Koji put odsviram sve na ploči, a na izdanju nisi ni spomenut... To sve skupa nema veze sa Kontom, Rijekom, rockom. Cyberfit postaje Zorkova i moja etiketa za nešto što mi mislimo da je stvarno iskreno i novo. Jose Padilla prepoznaje taj feeling u ”Pojo Pojo” i stavlja je na kompilaciju koja prodaje 1 000 000 primjeraka.

RI-ROCK.COM: Koja brojka! Čak i za ”Cafe Del Mar” zvuči više nego odlično. Nastupate li uživo? U kojem sastavu?

CYBERFIT - Miro: Da. Zorko,Tina Vila i ja.

RI-ROCK.COM: Bilo je nekih naznaka nakon pojavljivanja na kompilaciji ”Cafe del Mar - Vol 5.” sa skladbom ”Pojo pojo” da ćete objaviti album za svjetski diskografski koncern Warner Brothers?

CYBERFIT - Miro: Warner je kasnije objavio kompilaciju pod imenom ”La Casa”, za koju su od nas tražili novi remix pjesme ”Pojo Pojo”. U to vrijeme nismo razmišljali o albumu. Meni je bila puna kapa studija i htjelo mi se van. Imao sam samo jednu želju. Otvoriti klub u Amsterdamu i napravit nešto kao našu, profiliranu scenu DJ-a i muzičara. To je bilo ludilo. Nisam bio spreman za to. Amsterdam je grad sexa, droge i dekadencije. U to vrijeme mi se rodio sin - a tata brije svake noći sa stotinjak potpuno nabrijanih ljudi, čudesan mix nacija i rasa, 150 m od ulaza u Red Light district u srcu grada... Mislim da mi je ”Time Code” klub povećao biološku starost za jedno 15-tak godina.

Poslije tri godine ludila u klubu skoro svi stanari ulice St. Jacobs nas tuže zbog buke i nereda, ostajemo bez kluba i ja se ponovo vraćam studiju. Jedne noći u klubu upoznao sam curu iz Osijeka i pitam je da li hoće pjevat u bendu. Tako nastaje naš drugi band koji se zove prezimenom te cure - ”Vila”. Tina nikad do tada nije pjevala. Volim vokale amatere. Bend radi u studiju tri godine i radi nekoliko svirki u velikim amsterdamskim klubovima (Panama, Boom Chicago). Tina se u međuvremenu udaje za jednog Engleza i odlazi u Argentinu. Zorko i ja završavamo stvari i ovih dana ih mislimo dignuti na MySpace.com.

RI-ROCK.COM: Ok, javi nam. Mislim da i u Hrvatskoj postoji interes, pogotovo sada kada je Myspace postao toliko popularan internet servis. Koliko imate svojih skladbi?

CYBERFIT - Miro: Mislim oko četrdesetak.

RI-ROCK.COM: Na koji način radite kada ste u studiju - još uvijek vam je princip ”akustaru u ruke pa dalje” ili ste više orijentirani na semplove, loopove i elektroniku?

CYBERFIT - Miro: Da. Akustična i loopovi. Bas i opet bas. Sve može.

RI-ROCK.COM: Još malo o vašem studiju ”Master Factory”. U njemu su gostovali neki riječki glazbenici, radili ste i solo album nekadašnjeg pjevača pod imenom ”Lucas”, Bastardze i Ramba Amadeusa. Čuo sam da ste ugostili i autore koji dolaze iz Velike Britanije, SAD-a, Njemačke, Francuske, Austrije, a ponekad da vam u ruke stigne i veći projekti čija se naklada kreće u preko 100 tisuća primjeraka. Kako je danas stanje stvari?

CYBERFIT - Miro: Pa nekad smo imali otvoren komercijalni studio koji platiš pa radiš. Ja trenutno gradim svoj Dolby surround studio i furam se radit mjuzu za film i DVD.

RI-ROCK.COM: Koju opremu koristite?

CYBERFIT - Miro: Mac, Logic pro, Rme, TC electronic, JBL...

RI-ROCK.COM: S kime vam je bilo najbolje surađivati?

CYBERFIT - Miro: Volim rapere kad ulete u studio sa praznim bijelim papirom, čuju beat, napisu text i odrepaju to 20 minuta kasnije. Naravno uz fat joint skunka.

RI-ROCK.COM: Na koje izdanje s potpisom Cyberfita ste najponosniji?

CYBERFIT: ”Colours of the Planet Earth” – Cyberfit objavljen za Croatia Records (rani drum and bass).

RI-ROCK.COM: Planovi u glazbenim vodama...

CYBERFIT: Novi album ”Pyramide of the Sun”, možda promocija u Bosni, kraj piramida u Visokom.

RI-ROCK.COM: Želite li ponovno otvoriti ”Time Code” u Amsterdamu?

CYBERFIT - Miro: Ne, ali volio bih ga ponovo otvoriti u Rijeci.

RI-ROCK.COM: Život u Amsterdamu je vjerojatno kompleksniji negoli ga predstavljaju turistički vodiči prilikom trodnevnih obilazaka ”znamenitosti grada”. Vi ste ipak tamo preko 15 godina. Čini mi se sasvim dovoljno da se smatrate građanima Amsterdama.

CYBERFIT - Miro: Da, meni se ne čini da je toliko prošlo. Puno ljudi prolazi kroz grad. Nemaš osjećaj da si negdje otišao. Više da sam na pravom mjestu.

RI-ROCK.COM: Kakav je odnos domaćih ljudi prema strancima. Multikultura ili...

CYBERFIT - Miro: Nekad je bilo super. Sad im je pun k.... stranaca.

RI-ROCK.COM: Glazbena scena u gradu - čuo sam iz prve ruke priče o nevjerojatnim klubovima i jam sessionima, čak ih i sam spominješ. Pratite li događanja?

CYBERFIT - Miro: Da. Svašta se dešava. Ako je nešto stvarno ”in” onda moraš odmah kupiti kartu ili si ostao na cesti. Upoznali smo gomilu ljudi kad smo imali ”Time Code” otvoren tako da smo dosta na guest listama DJ-a ili vlasnika klubova.

RI-ROCK.COM: Jeste li u kontaktu s drugim Riječanima u Nizozemskoj? Čujete li se sa ostalim fitovcima?

CYBERFIT - Miro: Siniša Banović, naš zadnji bubnjar živi u gradu. Oženjen je sa Suzy Kožić ex-Cacadou Look i njih često vidimo. Deana Benziu sam vidio u Rijeci prije dvije godine i dobro nam je bilo. Davora isto (Lukas, pjevač Fita - op.ur.).

RI-ROCK.COM: A ljudi u Rijeci?

CYBERFIT - Miro: Starci, sestra i pokoji SMS frendovima. Ri-rock.com naravno.

RI-ROCK.COM: Ponekad zaboravim da smo i mi ”cyber”. Nama se svako toliko dogodi kontakt s ljudima ”vani”. To mi je jedna od dražih stvari otkad smo pokrenuli Ri rock na internetu. Planirate li navratiti u Hrvatsku? Nedostaje li vam Rijeka?

CYBERFIT - Miro: Prošlog ljeta nisam bio ali sam obično ljeti na Kvarneru. Da. Rijeka je ipak naš grad. Kad mi sin bude imao 12, a to je za 4 godine, vjerojatno se vraćam ”dole”.

RI-ROCK.COM: Stvarno smo se napričali. Nadam se da smo ovim razgovorom sa Mirom Teševićem na relaciji Rijeka - Amsterdam uspjeli približiti Cyberfit riječkoj i hrvatskoj publici, jer radi se o kvaliteti koja je već odavno prešla okvire ovdašnje glazbene stvarnosti.

Nadam se da se čitatelji slažu da je vaš put od punka u riječkim garažama, preko dva albuma i uspjeha u bivšoj Jugi te albuma ”Colours of the Planet Earth”, do Amsterdama, ”Master Faxtory” studija, ”Time Codea” i ”Cafe del Mara” koji se do sada prodao u preko 1 000 000 primjeraka u najmanju ruku - interesantan. Uostalom slijedi i novi album ”Pyramide of the Sun”. Poruka za čitatelje Ri-rock.coma internet magazina?

CYBERFIT - Miro: Radite muziku i djecu. To jedino ostaje. Kliknite Myspace.com/cyberfit i uživajte u sevdah loungeu amsterdamsko-riječke kvalitete.

Robert Paulić

Objavljeno 21.06.2006.