Top singlovi

  1. Foo Fighters - The Sky Is A Neighborhood
  2. Thirty Seconds To Mars - Walk On Water in the Live Lounge
  3. Sting – I Can't Stop Thinking About You
  4. Radiohead - Lift
  5. David Bowie - I Can't Give Everything Away
  6. Prophets Of Rage – Living On The 110
  7. Nine Inch Nails – Less Than
  8. Queens Of The Stone Age – The Way You Used To Do
  9. U2 - You’re The Best Thing About Me
  10. Starsailor - All This Life

Top album

Neil Young - Hitchhiker

dvd preporuka

David Gilmour – Live At Pompeii

Najava koncerata

Ključne riječi

Sve ključne riječi

Jazz Time 2006. - 15. Međunarodni riječki festival jazz glazbe

Jazz Time 2006. - 15. Međunarodni riječki festival jazz glazbeOvogodišnji Jazz Time je posvećen legendarnom jazz trubaču Lesteru Bowieu. Lokacija je Hrvatski kulturni dom na Sušaku (Strossmayerova 1), Rijeka.

Potpuna radost muziciranja pronašla se u izobilju u zvukovima koje je kreirao trubač, krilničar i udaraljkaš Lester Bowie, osnivač legendarnog sastava Art Ensemble of Chicago i lider vlastitog desetočlanog ansambla Brass Fantasy, te seksteta poznatog kao New York Organ Ensemble. Rođen je 11. listopada 1941. godine u gradiću Frederick u SAD-u, a rastao je u Little Rock-u i St. Louisu. Svirati započinje s pet godina, da bi već sa šesnaest vodio mali srednjoškolski sastav. Nakon povratka sa služenja vojnog roka svira u r&b grupama i pomaže tadašnjoj supruzi Fontella-i Bass. Također svira u «backup» sastavima za r&b «sessione» za diskografsku kuću «Chess», a nalazimo ga i u formaciji Black Artists Group iz St. Louisa prije nego što se preselio u Chicago 1966. godine.
U Chicagu Bowie je angažiran u AACM (Association for the Advancement of Creative Musicians) i surađuje s Roscoe Mitchellom u sastavu koji je dolaskom Joseph Jarman-a i Malachi Favors-a postao Art Ensemble of Chicago, prevratnički sastav i prava institucija u svijetu jazz glazbe. Od 1969-1970 kada je boravio u Parizu s Art Ensemble of Chicago, Bowie snima s mnogim avantgardnim jazz glazbenicima, a pored rada u Art Ensemble of Chicago svira i u značajnom sastavu New Directions bubnjara i pijaniste Jack DeJohnette-a. Njegova je karijera 80-tih i 90-tih krenula u raznim smjerovima, ali njegov oštar zvuk, komični elementi, «growl», tonovi van registra i osjećaj za blues, te nepresušna invencija nikad ga nisu napustili. Najznačajnije snimke izvan opusa Art Ensemble of Chicago su: The Fifth Power (Black Saint) and My Way (DIW). Umro je 8. studenog 1999. godine.

Subota, 20.05.2006.

DINO SALUZZI TRIO (Argentina)
Dino Saluzzi-bandoneon
Jose Saluzzi-gitara
Matias Saluzzi-elek. bas, kontrabas

”Dino Saluzzi (www.saluzzimusic.com) oslobodio je tango njegove krute strukture,” riječi su radio novinara Geseko v. Lüpke-a. Zamjetio je to portretiravši argentinskog bandoneon majstora. ”Njegovi prsti lete virtuoznošću jednog John Coltrane-a, nestabilan metar, “blue” note i jazz fraziranje. Oslobodio je tango ne negirajući ga. On je purist zvuka, ali ne i stila. Dino Saluzzi-jev tango koncentrirana je emocija: čežnja, pobuna, oduševljenje.”
Timoteo ”Dino” Saluzzi rođen je1935. godine u mjestu Campo Santa, Argentina, u porodici folk muzičara. Uprkos kasnoj klasičnoj naobrazbi, shvatio je avantgardnu kompoziciju i postao članom komornog sastava Musica Creativa. Dino je uvijek čuvao svoje folklorne glazbene korijene kao najbitniji element svog glazbenog izraza. Na albumu Mojotoro, najekstrovertnijem CD-u za prestižnu diskografsku kuću ECM u literarnom smislu doslovno se vratio kući i svojim korijenima. To je bilo prvi puta da je jedno Europsko izdanje snimljeno u Argentini, a sastav su činili članovi njegove familije i prijatelji. Njegova braća Celso i Felix svirali su bandoneon i puhaće instrumente, a njegov mlađi sin Josè Maria bio je sjajan na gitari i basu. Ovaj projekt nostalgična je refleksija i pogled unatrag pod nazivom ”Tango a mi Padre” i odraz je Saluzzijevog ranog stvaralaštva. ”Moj otac je radio u jednoj šećerani i jedva je uzdržavao porodicu”, rekao je Dino Saluzzi za Jazz Forum Krystiana Brodacki-og. ”Nismo imali radio, ploče, električnu struju; ali smo živjeli u skladu s prirodom, folklorom, primitivnom glazbom Indijanaca, netaknutom od bilo kakvog utjecaja bijelaca. Moj je otac svirao gitaru i mandolinu, a tek kasnije se uhvatio bandoneona (popularan Njemački uvozni instrument, dijatonska verzija harmonike koju je osmislio Heinrich Band). Svirao je narodnu glazbu s promotivnih notnih zapisa koji su dolazili iz glavnog grada koji je bio udaljen više od tisuću milja. On je bio taj koji je mene i moju braću uveo u svijet narodne glazbe. Bandoneon sam počeo svirati kada mi je bilo sedam godina”.
U budućnosti ”vjerujem da ćemo biti sposobni razvijati našu južnoameričku vrstu glazbe… mada se to već zbiva. Nova vrsta latinoameričke ekspresije postoji i otvorena je za neke nove ideje.” Abum Mojotoro ocrtava puni raspon južnoameričke glazbe: tango, folk, candina glazbu, candombe, milonga muziku iz provincije La Pampa ... Candombe je posbno vitalan element u ovoj “kulturnoj simbiozi”. Ritam candombe potječe iz Afrike i donijet je u Južnu Ameriku u kolonijalno vrijeme, nastavljajući prodor prema Urugvaju. Za njegovo ponovno otkrivanje zaslužni su ”tango nuevo” glazbenici koji su podupirali neke nove slobode u glazbenom izražavanju, a njihovi posuđeni ”otvoreni” ritmovi stvaraju strahoviti polet. Sam tango vrlo je često u rukama europskih pompoznih, interpreta, pa Saluzzi kaže: ”tango je mnogo složeniji od jazz glazbe. U pravom umjetničkom izvođenju tanga, koji je neka vrsta gubljenja forme i pristanka na slobodnu interpretaciju, nije dovoljno znati tehnički dio, harmonije, skale, itd…, nego to zahtjeva totalno drugačiju ekspresiju, manje agresivnu, i puno više artističku. Tango je nešto mnogo čišće i kompliciranije”. Saluzzi-jev raniji solo ECM album the Kultrum i Andina (ECM 1251 and 1375) i snimka u kvartetu Once upon a Time...Far Away in the South (ECM 1309) je sve u svemu, na različitim stupnjevima, čeznutljiva refleksija Argentine s određene distance. Mojotoro, Dinov porodični album, okrenut je korijenima iz kojih cvjeta njegova inspiracija.
Dino Saluzzi profesionalno svira već za vrijeme studija u Buenos Aires-u te ubrzo postaje članom simfonijskog orkestra “Orquesta Estable at Radio El Mundo”, Argentinske prve radio stanice. U Buenos Aires-u sreo je i Astor Piazolla-u, te je pojam ”tango nuevo” mogao biti lansiran. Piazolla i Saluzzi uvijek su se međusobno respektirali. Ranih 70-tih kratko surađuje s poznatim saksofonistom Gato Barbieri-jem, pomažući mu da ponovno otkrije svoje korijene, a također je pisao aranžmane i gostovao kao solist u sastavu “Enrique Mario Francini’s Sinfonica de Tango” s kojim je nastupio u Japanu 1977. godine. Dvije godine kasnije oformio je svoj prvi kvartet, koji je u tim ranim europskim pojavljivanjima punio naslovnice. Također je suosnivač eksperimentalnog komornog ansambla Música Creativa. Saluzzi-jeva ECM diskografija započela je solo albumom Kultrum, koji je nastao spontano u studiju i odličan je primjer Saluzzi-jeve umjetnosti glazbene “priče”. Nakon drugog solo albuma Andina, kritika je počela pisati kako je Dino Saluzzi vjerojatno najveći živući svirač bandoneon-a”, zaključivši kako je snimak ”veličanstven portret sjajnog glazbenog talanta”.
Od početka 80-tih do danas Saluzzi surađuje s brojnim europskim i američkim glazbenicima kao što su: Charlie Haden, Palle Mikkelborg, Pierre Favre, Enrico Rava. Iz tog razdoblja kasnije su se razvili sastavi Haden’s Liberation Music Orchestra I Rava-Saluzzi Quintet. Saluzzi je također svirao s Louis Sclavis-om, Edward Vesala-om, Charlie Mariano-m, Al DiMeola-om, David Friedman-om, Anthony Cox-om i mnogi drugim glazbenicima.

DISCOGRAPHY
Selected Signs ECM 1650
Music for bandoneon and string quartet / Dino Saluzzi/Rosamunde Quartett ECM 1638
Cité de la Musique / Dino Saluzzi ECM 1616
Nouvelle Vague Jean-Luc Godard ECM 1600
Mojotoro /Dino Saluzzi Group ECM 1447
Andina / Dino Saluzzi ECM 1775
Volver /Enrico Rava/Dino Saluzzi Quintet ECM 1343
Once Upon A Time Far Away In The South / Dino Saluzzi ECM 1309
Theatre / George Gruntz Concert Jazz Band ECM 1265
Kultrum Dino Saluzzi ECM 1251

Nedjelja, 21.05.2006. – 20 h

NGUYÊN LÊ & HUONG THANH MANGUSTAO (Vietnam/Francuska )
Nguên Lê-elek. gitara, bas, synthesizer
Huong Thanh-glas
Hao Nhiên Pham-flauta, lutnja
Francois Verly-udaraljke, tabla, synthesizer
Michel Alibo-elek. bas
Dominique Borker-keyboard

NGUYEN LE - gitare & bas, gitarski synthesizer, programiranje, skladanje & aranžmani (www.nguyen-le.com)
” Duboko misleći glazbenik, prožet misterijom, čije sviranje nikada nije beznačajno ” (Télérama ) Nguyên Lê je vrsni, inventivan glazbenik koji je uspio kultivirati sasvim jedinstventon zvuk i izraz na svom instrumentu, spada uz rame najvećih kao što su Bill Frisell, John Scofield, Mike Stern i Allan Holdsworth u post-Hendrixovoj eri svijeta jazz gitare. Bill Milkowski, Jazztimes (USA)
Nguyên Lê rođen je u Parizu 1. travnja 1959. godine. Njegovi su roditelji iz Vijetnama. Započeo je svirati bubnjeve u dobi od 15 godina, da bi kasnije prešao na gitaru i bas gitaru. Nakon što je završio studij vizualne umjetnosti diplomirao je i filozofiju, a potom se posvetio glazbi stvorivši multietnički sastav Ultramarine (1983), čiji je Cd DÊ bio proglašen najboljim World Music albumom1989. godine. Nguyên Lê je samouki glazbenik sa širokim poljem glazbenog interesa od rock-a i funk-a (Jim Cuomo, Madagascar turneja 1984), jazz standarda i suvremenog jazza (kao basist s Marc Ducret-om, Yves Robert-om, guitarist s Eric Barret-om), pjevačima (Claude Nougaro, Ray Charles), suvremene glazbe (Marius Constant, Mauricio Kagel), etno glazbe: Afrička i Karipska sa sastavom Ultramarine, Alžirska sa Safy Boutella-om, Indijske sa sastavom Kakoli, Vijetnamska sa svojim Dan Bau (tradicionalnim jodnožičanim glazbalom) i s učiteljem Truong Tang-om.
U rujnu 1987. godine umjetnički ravnatelj Antoine Harvé odabrao ga je za suradnika O.N.J. (Francuski nacionalni orkestar). S ovim Big Bandom svirao je s glazbenicima kao što su: Johnny Griffin, Louis Sclavis, Didier Lockwood, Carla Bley, Steve Swallow, Randy Brecker, Toots Thielemans, Courtney Pine, Steve Lacy, Dee Dee Bridgewater, Gil Evans, Quincy Jones.
Rad Nguyên Lê-a ne svodi se samo na sviranje već i na programiranje synthesizer-a, različitih efekata I kompjutera, a također piše i orkestralnu glazbu. Njegova skladba ”Processor” za koju je napisao i aranžman snimljena je na CD-u ”O.N.J. 87”, a temu ”Lunik II” čiji aranžman supotpisuje Dominique Borker izveo je orkestar O.N.J. 1989. godine.
U rujnu 1989 snima Ultramarin-ov drugi album DÊ, a u svibju 1990. godine, svoj prvi uradak Miracles kao vođa sastava snima u SAD-u s glazbenicima Art Lande-om, Marc Johnson-om i Peter Erskine-om. U to vrijeme surađivao je s mnogim drugim glazbenicima kao što su: Michel Portal, Miroslav Vitous, Trilok Gurtu, J.F. Jenny Clarke, Aldo Romano, Daniel Humair, Dewey Redman, Andy Emler, Jon Christensen, Nana Vasconcelos, Glenn Ferris, Christof Lauer, Paolo Fresu... U svibnju 1992. godine, s Paul McCandless-om (puhači instrumenti), Art Lande-om (glasovir), Dean Johnson-om (bas) i Joël Allouch-om (bubnjevi), snima svoj drugi samostalni album Zanzibar. U siječnju 1993. slijedi CD Init, u triu s André Ceccarelli-jem, François Moutin-om i gostom saksofonistom Bob Berg-om. To je doba kada osniva novi sastav koji obrađuje glazbenu zaostavštinu Jimi Hendrix-a, a pomogli su mu: Corin Curschellas (glas), Steve Argüelles (bubnjevi), Richard Bona (bas).
Od početka 1993. godine bio je čest gost solist Köln-skog WDR Big Band-a, naročitito dok je umjetnički ravnatelj i skladatelj bio Vince Mendoza. Nguyên Lê svira na njegova tri projekta: Jazzpaña, Sketches s Dave Liebman-om, Charlie Mariano-m, Peter Erskine-om, i Downtown, s Russell Ferrante-om. 1994. godine pozvan je kao solist za izvedbu svite ”The New Yorker”, koju je skladao i izvedbom ravnao sjajni Bob Brookmeyer. S basistom Dieter Ilg-om i bubnjarem Danny Gottlieb-om koji su također sudjelovali u realizaciji Brookmeyer-ove svite osniva novi trio i snima novi material CD, Million Waves u prosincu 1994. O ovom djelu Michel Contat, za časopis Télérama napisao je: ”Ovaj trio donosi glazbu koju ne možete niti zamisliti iI koja je čista poezija”. U međuvremenu Nguyên Lê svira u triu s Michel Benita-om (bas) i Peter Erskine-om (bubnjevi), snima dionice na Michel Portal-ovom albumu s Ralph Towner-om (gitara), I surađuje s Ornette Coleman-om na suvremenoj glazbenoj skladbi ”Freedom Statue”. U lipnju 1995. pozvan je kao suradnik na projekt ”Azure Moon” WDR Big Band-a uz Yellowjackets-e i Vince Mendoza-u. Srpnja iste godine svira na festivalu u Stuttgart-u kao jedan od gitarista koji slavi ”glazbeni svemir Jimi Hendrix-a”, uz glazbenike kao što su: Trilok Gurtu, Terry Bozzio, Cassandra Wilson, Jack Bruce, Vernon Reid, David Torn, Victor Bailey, Pharoah Sanders... Nedavno je svirao s John McLaughlin-om, Markus Stockhausen-om i Michel Petrucciani-jem.
Nguyên Lê-ovo najznačajnije djelo je Tales from Viêt-Nam, projekt prerađene vijetnamske glazbe, s osmočlanim sastavom u kojem su pomiješani jazz i tradicionalni glazbenici. Ovom CD-u pripale su nagrade ”Diapason d’Or” i ”Choc de Jazzman”. Travnja 1996. na Pariškom Balieues Bleues festivalu Nguyên Lê postavio je ”Of the Moon & the Wind”, globalni show koji intergrira tradicionalne i suvremene vijetnamske plesače u glazbeni sastav.

DISCOGRAPHY
Programme Jungle - Ultramarine, (1985) Bloomdido BL0001
DÊ - Ultramarine, (1989) Musidisc 500052
Esimala - Ultramarine, (1991) Musidisc 500242
Pierre Louis Garcia - (1988) KPP 26
Wait - I.L.L.O.U.Z., (1988) Flat & Sharp 192422
Make Up - Sylvin Marc, (1990) JMS 052-2
Eurasie - Bruno Heuze, (1993) K Vox KVR 1006
Khora - Thierry David, (1994) K Vox KVR 1009
Strong Love Affair - Ray Charles, (1996) Qwest
Chansongs - Claude Nougaro, (1993) Phonogram 5211172
O.N.J. 88/89 - Orchestre National de Jazz, (1987) Label Bleu LBL 6511
African Dream - Orchestra National de Jazz, (1989) Label Bleu LBL 6521
Megaoctet - Andy Emler, (1990) Label Bleu LBL 6533
Headgames - Andy Emler, (1992) Label Bleu LBL 6553
Mejnoun - Safy Boutella, (1991) Indigo LBLC 2501
Anyway - Michel Portal, (1993) Label Bleu LBLC 6544
Cinemas - Michel Portal, (1995) Label Bleu LBLC 6574
Init - Ceccarelli/N. Lê/Moutin, (1993) Polygram 518265-2
Sketches - Vince Mendoza, (1994) WDR/ACT 892152
Miracles - Nguyên Lê, (1989) Musidisc 500102
Zanzibar - Nguyên Lê, (1992) Musidisc 500352
Million Waves - Nguyên Lê, (1995) ACT 9221-1
Tales from Viet-Nam - Nguyên Lê, (1996) ACT 9225-2

Huong Thanh rođena je u Saigonu, Vijetnam.
Dolazi iz porodice slavnih tradicionalnih glazbenika. Njen otac Huu Phuoc ( † 1997) bio je jedan od najpoznatijih pjevača Cai Luong-a, glasovitog vijetnamskog kazališta, jedne vrste opere u kojoj su pomiješani tradicionalni napjevi ples i gluma. Cai Luong was nastao je 1916. godine na inicijativu grupe glazbenih zaljubljenika s juga, ali s naslijeđem tradicionalnih teatarskih stilova Hat Boi i Hat Cheo sjevernog dijela zemlje, južnjačke komorne glazbe i uvodom koji donosi elemente francuske glazbe. Cai Luong popularan je još od 30-tih godina 20 stoljeća, ali na nesreću, mlađe generacije vijetnamaca izgubile su interes za ovu vrstu umjetničkog izražavanja. Huong Lan, sestra Huong Thanh koja živi i radi u SAD-u također je poznata pjevačica tradicionalne i moderne glazbe.
U Vijetnamskom pjevanom kazalištu postoji vrlo jaka relacija između riječi i melodije. Postoji šest lingvističkih tonova, a isti slog može imati različito značenje ovisno o naglašenoj visini tona. Poetski tekst ima svoju unutrašnju melodiju u koju pjevač mora unijeti osjećaje. Huong Thanh utjelovljuje osobitost Vijetnamskog tradicionalnog pjevanja, punog detalja, modulacija, ornamenata, finoće i razigrane promjene ekspresije i timbra. U dobi od deset godina Huong Thanh započinje učiti Cai Luong i tradicionalno pjevanje u obiteljskom okruženju. Kuća njenih roditelja uvijek je bila puna pjevača i glazbenika koji su je podučavali. S trinaeset godina već je usavršila vještinu studirajući intenzivno u školi za glazbu i tetar u Saigonu, da bi sa šesnaest godina po prvi put i nastupila pred publikom.
Otkad se preselila u Pariz 1977. godine, sudjeluje u nekoliko izvedbi Cai Luong teatra s prestižnim umjetnicima uključujući i njezina oca. To su bili uglavnom nastupi za vijetnamsku zajednicu u Europi (Francuska, Njemačka, Švicarska i Belgija). Također je povremeno snimala i u svojoj domovini. 1995. godine susreće se s Nguyęn Lę-om koji je uvodi u svijet jazz glazbe, koju nikada prije nije izvodila. Pustolovina nazvana «Tales from Vięt-Nam» započinje. Sastav je svoju glazbu predstavio na najznačajnijim festivalima Francuske, Italije, Njemačke Portugala, Velike Britanije, Švicarske, a album je doživio velike pohvale internacionalne kritike.
1996. godine na Banlieues Bleues festivalu u Parizu, Huong Thanh je bila dio velikog projekta kada su tradicionalne i suvremene vijetnamske plesače integrirali u «Tales from Vięt-Nam» orkestar. Osim što je pjevala Huong Thanh se predstavila i u ulozi plesačice (tradicionalni ples Trung Trac Trung Nhi, gdje dvije sestre heroine treniraju za borbu). Iste godine Huong Thanh pozvana je u UNESCO na proslavu godišnjice ljudskih prava. 1997. snima u Los Angeles-u, SAD, sa svojom sestrom Huong Lan, a 1998. sudjeluje na albumu Nguyęn Lę-a Maghreb & Friends (ACT 9261-2), na CD-u Louanges, alžirskog gtlazbenika Karim Ziad. Nakon što je prevela tekst s arapskog na vijetnamski odpjevala je repliku sjevernoafričkog načina pjevanja.
Moon and Wind, njezin je prvi samostalni CD za diskopgrafsku kuću ACT, skladatelj, snimatelj i producent bio je Nguyęn Lę, a album govori o različitim aspektima ljubavi.

DISCOGRAPHY
Traditional music
Chuyęn Ba Nguňi 1995
Chuyęn Phim Buôn 1996
Duyęn Ta Nhu Mây 1996
To Duyęn 1996
Suo Em No Vôi Lây Chông 1998
World Jazz
TALES FROM VIET NAM Nguyęn Lę (1996) ACT 9225-2
MAGHREB & FRIENDS Nguyęn Lę (1998) ACT 9261-2
MORE MAGIC IN A NOISY WORLD (1997) ACT 9250-2 compilation 1999
Moon And Wind
Huong Thanh - New Sounds from Vięt-Nam created by Nguyęn Lę

Umjetnički direktor i voditelj: Vladimir Gašparović
Organizator: Koncertna agencija GIS uz potporu Odjela gradske uprave za kulturu
Pretprodaja ulaznica: Dallas Music Shop, Splitska 2a, Tel: 051 332 524.

Robert Paulić / Artist info

Objavljeno 13.05.2006.

Vremeplov

Pišem pjesme o stvarnim stvarima. Tema diktira raspoloženje i sve kreće od toga.
John Mayall