Top singlovi

  1. Foo Fighters - The Sky Is A Neighborhood
  2. Thirty Seconds To Mars - Walk On Water in the Live Lounge
  3. Sting – I Can't Stop Thinking About You
  4. Radiohead - Lift
  5. David Bowie - I Can't Give Everything Away
  6. Prophets Of Rage – Living On The 110
  7. Nine Inch Nails – Less Than
  8. Queens Of The Stone Age – The Way You Used To Do
  9. U2 - You’re The Best Thing About Me
  10. Starsailor - All This Life

Top album

Neil Young - Hitchhiker

dvd preporuka

David Gilmour – Live At Pompeii

Najava koncerata

Ključne riječi

Sve ključne riječi

Koja je najbolja pjesma riječkog rocka?

Koja je najbolja pjesma riječkog rocka?Iako je mislio da će trideset »himni« biti dovoljno, »arheološka ispitivanja« dovela su Žmirića do njih čak pedesetak, a svakoj će biti posvećeno jedno poglavlje.

Iako ima svoju omiljenu »riječku rock himnu«, bilo bi je, smije se Žmirić, iz pozicije autora, nekorektno izdvojiti. Izdvojiti pak zanimljivost na koju je u tijeku »seciranja pjesama« naišao također je gotovo nemoguće iz jednostavnog razloga što su one doista brojne.

Tako, primjerice, dvije od pjesama govore apsolutno o ničemu – tekst jedne od pjesama nastao je nasumičnim okretanjem stranica knjige, tako da je tekst besmislen, jedna od pjesama je skoro pa identična svjetski poznatom hitu Marilyna Mansona, s tim da je ova riječka nastala puno prije Mansonove, rif jedne riječke pjesme u cijelosti je pokrao jedan kanadski bend, jedna od pjesama snimljena je na raštimanoj gitari, čak dvije pjesme govore o samozadovoljavanju – jedna o muškom, jedna o ženskom, jedna od pjesama napisana je na WC školjki u roku od nekoliko minuta, jedna od najljepših ljubavnih pjesama zamišljena je kao oda alkoholizmu, jedna od pjesama nastala je izvrtanjem stihova Tina Ujevića, jedan od bendova dobio je ime po natpisu na školskoj gumici, jedan po natpisu na najlonskoj vrećici, a ime jednog benda koje je na engleskom, gramatički je nepravilno i uopće ne postoji u engleskom pravopisu.

Nakon što je riječka glazbena kultura »ukoričena« u više no dobro kod publike i kritike prihvaćenim filmskim, glazbenim i književnim izdanjima – »Ritam rock plemena« Bernardina Modrića, box set »Riječki novi val«, »91. Decibel« Velida Đekića – u 2010. svi štovatelji intrigantne, inovativne i radikalne riječke glazbene scene moći će guštati i u knjizi radnog naslova »Riječke rock himne« autora Zorana Žmirića.

Iako je priprema, odnosno pisanje završnog dijela bogatog, a istovremeno iznimno specifičnog i zanimljivog »rock pregleda« još uvijek u tijeku, a njegovo izdavanje planirano je za rujan, autor, poznati i priznati riječki »univerzalac« – pisac, fotograf, kolumnist, glazbenik, ekspert za računalne igrice – otkrio nam je što možemo očekivati od »Riječkih rock himni«.

– Pretresanje tema o riječkoj glazbenoj sceni s Velidom Đekićem i Robijem Paulićem, koji nažalost više nije s nama, već godinama je najdraži, ali i vrlo inspirativan način provođenja slobodnog vremena. Valja naglasiti da je za ovakav projekt iznimno važna ljubav prema gradu i sceni, jer napraviti oko 350 intervjua s brojnim protagonistima i autorima pjesama, gotovo da graniči s ludošću. Ali, ja zaista jesam zaljubljenik u Rijeku i njenu scenu, objašnjava Žmirić i dodaje kako je zapravo inicijalnu ideju potaknula jedna online anketa (na RiRock.com op.u.)s pitanjem »Koja je najbolja pjesma riječkog rocka?« a na kojoj je premoćno vodila »Budi moja voda«. Obzirom da je upravo Žmirić bio dio Lauferove postave kada je nastala, kao »insideru« učinilo mu se kako rezultat nije fer.

– Pjesma »Budi moja voda« zapravo je »maznuta« od »Scorpionsa«, nastala je kao poluzajebancija, a kod publike je zahvaljujući izvrsnom Urbanu super prošla. U tom smislu, u čovjeku koji aktivno i već dugi niz godina prati scenu jednostavno se javio poriv da pokrene priču o pjesmama, raščlani te zanimljive priče iza priča i upita autore »Čuj stari, što je tebi bilo u glavi kad si pisao tu i tu stvar?«, objašnjava Žmirić koji je ideju prvotno htio pretočiti tek u članak, no više no zanimljivi uzorci pretvorili su se u dvogodišnje »rudarenje«.

– Toliko smijeha, toliko podsjetnika na neka davna vremena, neke genijalne ljude, neke proživljene događaje koji su zauvijek ostavili traga. Polazišna točka bila mi je 1979. kao godina prvog Ri Rocka, a završio sam s 2009. Mislio sam da će biti dovoljno da se u trideset godina zadržimo na trideset himni, no uz zahtjevna »arheološka ispitivanja« zaustavio sam se na njih čak pedesetak. Iščeprkati pjesme koje su zaslužile biti ispričane prilično je težak posao, no pritom moram naglasiti kako sam se odmaknuo od svojih omiljenih mračnih rock afiniteta, te uvrstio kultne stvari, i pop rock, i metal, i hip hop, i mainstream, i razne druge žanrove. Više od pola pjesama u knjizi nisu samo riječke priče, one spadaju u sam vrh glazbene kvalitete daleko nadilazeći naš grad. I to tvrdim krajnje objektivno, bez mahanja lokalnom zastavom, kazuje naš sugovornik.

Knjiga koju Žmirić naziva i svojevrsnom »osobnom pričom«, bit će tako podijeljena na pedesetak poglavlja, svako će počinjati vrlo opsežnom biografijom izvođača i autora, svako će kulminirati pričom autora o jednoj pjesmi koja se kao finale čitateljima »nudi« i u tekstualnoj formi, te će svako najzad imati i glazbenu preporuku.

– Najteži posao ostavio sam za kraj, a to su kontakti i intervjui s autorima koji već neko vrijeme ne žive u Hrvatskoj, zaključuje Žmirić.

Dea Demić / Novi list

Objavljeno 13.01.2010.

Vremeplov

Da sam kojim slučajem bio jedan od The Beatlesa volio bih biti George Harrison.
Noel Gallagher (Oasis)