Top singlovi

  1. Foo Fighters - The Sky Is A Neighborhood
  2. Thirty Seconds To Mars - Walk On Water in the Live Lounge
  3. Sting – I Can't Stop Thinking About You
  4. Radiohead - Lift
  5. David Bowie - I Can't Give Everything Away
  6. Prophets Of Rage – Living On The 110
  7. Nine Inch Nails – Less Than
  8. Queens Of The Stone Age – The Way You Used To Do
  9. U2 - You’re The Best Thing About Me
  10. Starsailor - All This Life

Top album

Neil Young - Hitchhiker

dvd preporuka

David Gilmour – Live At Pompeii

Najava koncerata

Ključne riječi

Sve ključne riječi

Laufer vs. KLJB - Obostrano razočaranje

Laufer vs. KLJB - Obostrano razočaranjeJe li Laufer otjeran s Harterine pozornice, ili je zapravo sve išlo po planu? Razgovarali smo s Urbanom, Vavom i organizatorom Ivanom Šararom.

Ovogodišnja Hartera prošla je uspješno, no neki događaji ostavili su pomalo gorak okus u ustima samo za ovu priliku okupljenog Laufera. Ni direktor festivala, Ivan Šarar, nije oduševljen. Budući da je Lauferov nastup trajao vrlo kratko, a time i dio publike ostao razočaran (Laufer još i više!) Šarar tvrdi kako je Laufer dobio dogovorenu minutažu, te da cijeli slučaj ne zaslužuje toliku medijsku popraćenost.

Ono što se iz redova publike moglo vidjeti bio je bend koji se tijekom cijelog nastupa došaptavao i tako odavao dojam da nešto nije u redu, a nakon većeg dijela svirke Damir Urban objavio je da su prisiljeni povući se s pozornice, jer Dub Pistols moraju što prije nastupiti. Na prvi pogled sve se činilo neprofesionalno odrađeno, a odlazak povećeg broja posjetitelja nakon nastupa Laufera dokazao je da su baš oni trebali zauzeti mjesto headlinera. U planu je bilo i snimanje koncertnog DVD-a ili barem live albuma, no sadašnja situacija nema dobru perspektivu na tom polju.

S namjerom da se karte ”bace na stol” i da publika sazna zbog čega je Laufer otišao, kako se oni osjećaju i što o svemu kaže organizator razgovarali smo s ”mozgovima” Laufera - Vladom Simčićem Vavom i Damirom Urbanom. Drugu stranu priče iznio je Ivan Šarar, direktor festivala.

Vavu i Urbana zatekli smo baš u trenutku kada su zajedno sjeli na kavu i počeli dogovarati budućnost Laufera. Vava je poprilično razočaran razvojem cijele situacije.

Kakva je bila atmosfera na pozornici?

Vava: Ovaj put smo bili stvarno u izvrsnom stanju, bila je stvarno super prilika da se u takvom okruženju isfuramo onako kako nam je bilo 90-ih. Nismo se ovako dobro osjećali na posljednja dva okupljanja – tada je još bilo trzavica i međusobnog neslaganja, a ovo je potpuno druga priča. S novom pjesmom smo postigli to neko emocionalno poslagivanje.

Možete li komentirati kraćenje vašeg koncerta?

Vava: Poludjeli smo svi, bili smo baš jako ljuti, onako dječački, pa me je sada već u jednu ruku sram mojih ispada, malo mi je bed zbog svega, nismo to očekivali. Dogodilo mi se prije 20 godina da su me izbacili s bine zato jer smo prekardašili tri minute, ali to je tada bilo OK, dok nakon ovoliko godina karijere ne očekuješ to od ozbiljnog organizatora. Mi smo već tijekom koncerta shvatili da je pritisak prevelik, skratili su nam nastup za tri pjesme.

Što će na kraju biti s DVD-om?

Vava: Ma sumnjam, kako je situacija krenula još prije nego smo se popeli na binu, već je počeo pritisak. Na koncertu pokušavamo zaista postići jedan umjetničko – tehnički nivo i u tom smislu ti jako smeta kada te netko baš zagnjavi sa skraćivanjem, pogotovo kada se to događa usred svirke i usred pjesme. Čisto sumnjam da ćemo išta moći iskoristiti, jer to više nije bio onaj osjećaj s kojim smo počeli. Zatvorili smo oči i rekli da ćemo odsvirati kao da ništa nije bilo, međutim, oni nam nisu dali mira.

To znači da vaš odnos s organizatorom i izdavačem baš i nije bajan?

Vava: To je stvarno paradoksalno, zvali su da im odsviramo na Harteri, a i tu je bio taj mamac sa snimanjem ploče. Mi smo ozbiljno razmišljali o tome i shvatili da to ne bi bilo loše, no na kraju je ispalo da ništa od toga nije bilo bitno. Ništa od toga.

Poslije Vave razgovoru se pridružio i očito razljućeni Damir Urban, kojega je cijela situacija više emotivno pogodila.

Kakav je vaš osobni dojam, je li vas pogodio prerani odlazak s pozornice?

Urban: Ne bih htio zvučati prepotentno, stvarno se trudim biti normalan u životu, ne znam koliko mi to uspijeva, uglavnom trudim se ne pizdit ako ne treba, ali kada si doma samim time očekuješ bolji pristup i odnos prema tebi, nego kada si negdje drugdje. Ali u ovom slučaju, pristup je bio gori prema nama nego prema svima ostalima. Trudili smo se maksimalno izaći u susret i organizatoru i svima. S druge strane, vjerojatno zbog neočekivane gužve se dogodilo da u garderobi nismo imali ni čaša, ni vode, ni ičega što bi nam trebalo, niti se tko sjetio pitati da li nam nešto treba. Na kraju je čak Idis (Idis Turato, arhitekt i član Kluba ljubitelja buke; op.a.) išao kupovati vodu za nas. Za njega imamo samo riječi pohvale. Uglavnom, sve to i nije toliko bitno, nego to da su nam nekoliko minuta prije nastupa organizatori dolazili u svlačionicu i dogovarali promjene koncepta, tj. kraćenje. Onda se ispostavilo da zapravo možemo svirati koliko smo dogovorili i da je sve u redu, ali već nakon treće pjesme je počelo zivkanje po pozornici od strane organizatora, koji su vikali da završimo i da nam to bude zadnja pjesma.

Ali, Ivan Šarar je za Novi list izjavio da zapravo niste bili ’’skraćeni’’?

Urban: Ma još prije nastupa su oni predložili taj live album, no valjda je svakome jasno da od toga nije trebalo biti ništa, to je bio samo mamac za publiku da se proda koja karta više. I pod tim dojmom trebali smo dobiti sve mogućnosti, jer kod snimanja nema popravnog ispita, to mi je suludo. Popis pjesama su već dobili dva dana prije i sve je bilo dogovoreno, a mi nismo ništa mijenjali. Da smo ranije znali da će se stvari tako razvijati, žrtvovali bismo neke druge pjesme, a ovako je super što smo uopće uspjeli odsvirati ’’Svijet za nas’’, moglo se desiti da i nju izbacimo.

Kakva je sada budućnost Laufera?

Urban: Iskreno, mi svi imamo neke zasebne projekte, ali evo baš sada sjedimo u bircu i razmišljamo što ćemo, jer na kraju svega nama je neugodno. I moram reći da razmišljamo o tome kako ćemo se odužiti publici, kako napraviti neki besplatan nastup kao vraćanje duga ljudima koji uopće nisu krivi za to, a mislim da se osjeti u zraku da je barem djelomična krivnja na nama. Mjesec dana smo radili probe za taj koncert, mogli smo odsvirati gotovo sve pjesme, ali eto šteta. Okupili smo se samo za tu priliku i bili smo spremni za vrhunac večeri, tako da mi izjednačavanje sa ostalima i još prikraćivanje ne ide u glavu. Idis Turato, kao član organizacije nas je nazvao i rekao da mu je žao, što se njega tiče nema problema. No, kao i u svakoj firmi ili bendu nije samo jedan čovjek odgovoran za sve, možda i oni nisu bili tako složni u nekim odlukama, organizacija koncerta nije jednostavna, siguran sam da su i oni bili u škripcu i u gužvi, ali neke stvari se jednostavno ne rade, bez obzira na gužva, bar ne domaćim ljudima na domaćem terenu.

Urban: ”Nismo htjeli ispasti pičke!”
S jedne strane smo htjeli odsvirati kako treba i ne ispasti pičke pred publikom, a s druge strane smo se bojali da nam ne iskopčaju razglas. Na kraju smo mislili izbaciti tih nekoliko stvari, pa ih sačuvati za bis na koji smo računali. Ipak, bubnjar mi je samo mahnuo da mogu izaći s pozornice, jer su mu još prije kraja nastupa odnijeli dio opreme, pa nismo mogli nastaviti. Nakon koncerta smo čekali hoće li nam se netko od organizatora obratiti ili ispričati, reći bilo što, no na kraju nam se nitko nije javio, ni u pozitivnom ni u negativnom smislu.

Šarar: ”Propust ne zaslužuje toliko galame”
Ja sam spreman ispričati se ljudima koji su htjeli da Laufer dulje svira i žao nam je što nam je raspored pobjegao za 40 minuta, to je naš propust, ali osobno ne smatram da je propust tako velik da zaslužuje toliko galame.

Na kraju smo razmijenili i nekoliko rečenica s Ivanom Šararom, direktorom festivala, koji tvrdi da je sve u biti prenapuhano i da je Laufer svirao po dogovoru.

Možete li dati komentar na cijelo kraćenje Lauferovog nastupa i odnos prema bendu?

Šarar: Prvo, nije točno da je nastup skraćen. Svirali su točno 50 minuta, dokaz tome je trajanje snimke od točno 50 minuta, tako da je to dokazivo i ne moramo tražiti očevice. Drugo, svi izvođači su zamoljeni da sviraju od 40 do 50 minuta, objašnjeno im je da je to festival, da je line up zgusnut, i da je to jednostavno stav organizatora. Još jednom napominjem da je ovo festival, a ne nečije igralište taštine. Nije fer od Laufera, naših dugogodišnjih suradnika, koji su i više od toga. Istina je da su svi izvođači osim Morsa (koji su dobili 20 minuta) svirali od 40 do 50 minuta. Mi smo prije molili Laufer, tj. Vavu, da sviraju zadnji, no oni su to odbili. Objasnio sam im da Dub Pistolsi lete, da će im biti problem ako se raspored pomakne i za pola sata, no oni su ipak odbili. Cijelo vrijeme su imali neki polurezervni stav.

Nakon Lauferove svirke puno publike je otišlo, tako da su oni i ispali nekakva središnja atrakcija, koja je možda trebala dobiti više vremena.

Šarar: Mi smo Laufer molili da sviraju kasnije, zadnji, no oni to nisu htjeli. Mislim da je cijela priča previše napuhana.

Što mislite, hoće li na kraju biti nešto od spominjanog DVD-a ili live albuma?

Šarar: Osobno mislim da neće. Htio bih komentirati i osvrte koji kažu da smo mi Laufer ometali tijekom cijelog koncerta, što nije točno. Prvi puta sam ih zamolio da završe dvije pjesme prije dogovorenog kraja, oni su rekli da neće, pa sam ih opet zamolio da završe, i onda su pristali. Moram ponoviti da su svirali 50 minuta, što je i format tog live albuma o kojem smo pričali, a i dogovor prije koncerta je glasio da će svirati maksimalno 45 minuta, na što su pristali.

Dvije podosta oprečne priče, stava, ali i pristupa. Nadajmo se da će dečki pronaći zajednički jezik jer jednostavno... riječka scena to zaslužuje.

Zita Pronj

Objavljeno 10.06.2007.

Povezani članci

Vremeplov

Mi sviramo puno alternativniju muziku gledajući i na scenu vani, a kamoli ovdje gdje su mediji spremni zadnji mainstream proglasiti alternativom...
Hrvoje Karabajić (Hesus Attor), intervju za RiRock.com