Top singlovi

  1. Foo Fighters - The Sky Is A Neighborhood
  2. Thirty Seconds To Mars - Walk On Water in the Live Lounge
  3. Sting – I Can't Stop Thinking About You
  4. Radiohead - Lift
  5. David Bowie - I Can't Give Everything Away
  6. Prophets Of Rage – Living On The 110
  7. Nine Inch Nails – Less Than
  8. Queens Of The Stone Age – The Way You Used To Do
  9. U2 - You’re The Best Thing About Me
  10. Starsailor - All This Life

Top album

Neil Young - Hitchhiker

dvd preporuka

David Gilmour – Live At Pompeii

Najava koncerata

Ključne riječi

Sve ključne riječi

Lole.kee.bolek - Projekcije clubbing čine ljepšim

Lole.kee.bolek - Projekcije clubbing čine ljepšimNova forma pokretne vizualne umjetnosti tridesetak je godina integralni dio kvalitetnih klupskih večeri u svijetu. VJ-ing, odnosno disciplina koja je usko vezana uz kreativnost i poznavanje novih tehnologija, zahvaljujući vizualnom timu Lole.kee.bolek, zadnjih nekoliko godina i u Rijeci postaje dio klupskog dekora.

Riječka audio-vizualna grupacija, koju čine Aleks Katunar Aki, Igor Crnković Crni i Goran Butorac Frenki, proizašla je iz njihove dugogodišnje suradnje na projektima live performinga, VJ-inga, DJ-inga, audio-video produkcije, grafičkog dizajna, fotografije i web tehnologije, a miksanje, manipulacija videom te live-montaža bile su, kažu, samo logičan slijed njihovih interesa.

– U Rijeci još uvijek ne postoji prava kultura clubbinga, pa nije čudno što VJ-inga uopće nije bilo dok mi nismo počeli konkretno raditi. Iako nam to nije bila nikakva novost, jer smo se oduvijek bavili glazbom, grafikom i medijima, znali smo da se upuštamo u novu umjetnost za koju još uvijek nije dovoljno razvijen senzibilitet publike, priča Crnković koji je, prije ovog projekta, bio član ”Diskotika”, prvog riječkog benda u kojemu se eksperimentiralo s VJ-ingom.

Ovaj kreativan trojac koji pod zajedničkim, crtanim filmom inspiriranim imenom Lole.kee.bolek djeluje od 2005. godine iza sebe ima brojne nastupe, a s najviše ponosa govori o vizualnom identitetu skupine Masa:kru koji publici na popularnim drum’n’bass partyjima sve više privlači pozornost.
– Ljudi su polako počeli kužiti naš rad i uživati u toj slikovnoj dekoraciji koja stvara drugačiji osjećaj na koncertu, partyju ili festivalu. Velika je razlika između plesa u mraku i onog kada se oko tebe po zidovima, videowallu ili platnima igraju bijela i crvena boja, cvjetići, avioni ili čovječuljci, kaže Katunar i dodaje kako slike u spoju s glazbom svaki puta izazivaju posebne emocije i nude sasvim novu dimenziju.
– U ovom je poslu izrazito bitan osjećaj za ritam, jer dobro VJ-irati znači pratiti zvuk benda ili DJ-a, pratiti slaganje samplova ili seta te se na to konstrukcijski vezati. Dakle, radiš prema inputima izvana, pratiš atmosferu i slušaš glazbu prema kojoj puštaš slike, mijenjaš boje, ”lupiš” svijetlo ili pak procijeniš da je vrijeme za potpuni mrak, objašnjavaju dečki koji, za razliku od kolega u inozemstvu koji po nastupu dobiju po nekoliko tisuća eura, iz ovog posla izvlače samo golemo zadovoljstvo, a u želji za što kvalitetnijim sadržajem, svu svoju opremu sami financiraju.

– Hrvatska VJ scena postoji samo u tragovima, no to nije nimalo čudno jer u svijetu ima tek oko šest tisuća VJ-a. Velike razlike ipak su najočitije u kvaliteti opreme i njezinoj dostupnosti. Naime, zbog visokih cijena snalazimo se svakako, svatko radi neku svoju improvizaciju ili naprosto opremu iznajmljuje. Nemamo niti pristup materijalima kao što je to slučaj u inozemstvu, pričaju ”Loleki” šaljivo komparirajući inozemni izbor od deset različitih screenova s metrima materijala koje sami kupuju i šivaju.
– Onda dobijemo karnevalski popust i tko sretniji od nas? Ma, kriteriji nam stvarno nisu veliki, pa i u glazbi je tako – s kvalitetnijom opremom radiš puno kvalitetnije stvari. Ipak, strašno frustrira taj feedback korisnika naših usluga, dakle organizatora ili vlasnika klubova, koji projektor ne smatraju dijelom stage opreme. Nažalost, niti u jednom riječkom klubu ne postoji adekvatna oprema, još se uvijek puno više ulaže u šank, mišljenje je naših sugovornika koji ističu da bi scena bila puno jača kada bi postojala bolja komunikacija i veća želja za razvojem ideja.
No, pozitivni su pomaci, kaže Butorac, velik poticaj za nastavak rada. Pravi VJ-ing je stvaranje vlastitog sadržaja, tako da svaki od nas radi svoje clipove, svaki ima neki odmak i radi iz svoje perspektive. Niti jedan VJ ne radi iste stvari, pa upravo iz tog razloga stalno učimo jedni od drugih. Ubrzo ćemo i sami organizirati VJ radionice i pružiti priliku mladim nadama, svježim idejama i novoj inspiraciji. Vrijednost će odrediti kvalitetan rad, a sve ostalo bit će samo zavidne fore, zaključuje VJ trojac Lole.kee.bolek.

Dea Demić

Objavljeno 19.04.2007.

Vremeplov

Otišao sam na brod kako bi zaradio lovu za ”fleš”, a kad sam se nakon pet godina vratio s ”flešom”, nisam više imao koga slikati – scena je nestala.
Damir Krizmanić Kriza, riječki fotograf