Top singlovi

  1. Foo Fighters - The Sky Is A Neighborhood
  2. Thirty Seconds To Mars - Walk On Water in the Live Lounge
  3. Sting – I Can't Stop Thinking About You
  4. Radiohead - Lift
  5. David Bowie - I Can't Give Everything Away
  6. Prophets Of Rage – Living On The 110
  7. Nine Inch Nails – Less Than
  8. Queens Of The Stone Age – The Way You Used To Do
  9. U2 - You’re The Best Thing About Me
  10. Starsailor - All This Life

Top album

Neil Young - Hitchhiker

dvd preporuka

David Gilmour – Live At Pompeii

Najava koncerata

Ključne riječi

Sve ključne riječi

Lole.kee.bolek - Projekcije clubbing čine ljepšim

Lole.kee.bolek - Projekcije clubbing čine ljepšimNova forma pokretne vizualne umjetnosti tridesetak je godina integralni dio kvalitetnih klupskih večeri u svijetu. VJ-ing, odnosno disciplina koja je usko vezana uz kreativnost i poznavanje novih tehnologija, zahvaljujući vizualnom timu Lole.kee.bolek, zadnjih nekoliko godina i u Rijeci postaje dio klupskog dekora.

Riječka audio-vizualna grupacija, koju čine Aleks Katunar Aki, Igor Crnković Crni i Goran Butorac Frenki, proizašla je iz njihove dugogodišnje suradnje na projektima live performinga, VJ-inga, DJ-inga, audio-video produkcije, grafičkog dizajna, fotografije i web tehnologije, a miksanje, manipulacija videom te live-montaža bile su, kažu, samo logičan slijed njihovih interesa.

– U Rijeci još uvijek ne postoji prava kultura clubbinga, pa nije čudno što VJ-inga uopće nije bilo dok mi nismo počeli konkretno raditi. Iako nam to nije bila nikakva novost, jer smo se oduvijek bavili glazbom, grafikom i medijima, znali smo da se upuštamo u novu umjetnost za koju još uvijek nije dovoljno razvijen senzibilitet publike, priča Crnković koji je, prije ovog projekta, bio član ”Diskotika”, prvog riječkog benda u kojemu se eksperimentiralo s VJ-ingom.

Ovaj kreativan trojac koji pod zajedničkim, crtanim filmom inspiriranim imenom Lole.kee.bolek djeluje od 2005. godine iza sebe ima brojne nastupe, a s najviše ponosa govori o vizualnom identitetu skupine Masa:kru koji publici na popularnim drum’n’bass partyjima sve više privlači pozornost.
– Ljudi su polako počeli kužiti naš rad i uživati u toj slikovnoj dekoraciji koja stvara drugačiji osjećaj na koncertu, partyju ili festivalu. Velika je razlika između plesa u mraku i onog kada se oko tebe po zidovima, videowallu ili platnima igraju bijela i crvena boja, cvjetići, avioni ili čovječuljci, kaže Katunar i dodaje kako slike u spoju s glazbom svaki puta izazivaju posebne emocije i nude sasvim novu dimenziju.
– U ovom je poslu izrazito bitan osjećaj za ritam, jer dobro VJ-irati znači pratiti zvuk benda ili DJ-a, pratiti slaganje samplova ili seta te se na to konstrukcijski vezati. Dakle, radiš prema inputima izvana, pratiš atmosferu i slušaš glazbu prema kojoj puštaš slike, mijenjaš boje, ”lupiš” svijetlo ili pak procijeniš da je vrijeme za potpuni mrak, objašnjavaju dečki koji, za razliku od kolega u inozemstvu koji po nastupu dobiju po nekoliko tisuća eura, iz ovog posla izvlače samo golemo zadovoljstvo, a u želji za što kvalitetnijim sadržajem, svu svoju opremu sami financiraju.

– Hrvatska VJ scena postoji samo u tragovima, no to nije nimalo čudno jer u svijetu ima tek oko šest tisuća VJ-a. Velike razlike ipak su najočitije u kvaliteti opreme i njezinoj dostupnosti. Naime, zbog visokih cijena snalazimo se svakako, svatko radi neku svoju improvizaciju ili naprosto opremu iznajmljuje. Nemamo niti pristup materijalima kao što je to slučaj u inozemstvu, pričaju ”Loleki” šaljivo komparirajući inozemni izbor od deset različitih screenova s metrima materijala koje sami kupuju i šivaju.
– Onda dobijemo karnevalski popust i tko sretniji od nas? Ma, kriteriji nam stvarno nisu veliki, pa i u glazbi je tako – s kvalitetnijom opremom radiš puno kvalitetnije stvari. Ipak, strašno frustrira taj feedback korisnika naših usluga, dakle organizatora ili vlasnika klubova, koji projektor ne smatraju dijelom stage opreme. Nažalost, niti u jednom riječkom klubu ne postoji adekvatna oprema, još se uvijek puno više ulaže u šank, mišljenje je naših sugovornika koji ističu da bi scena bila puno jača kada bi postojala bolja komunikacija i veća želja za razvojem ideja.
No, pozitivni su pomaci, kaže Butorac, velik poticaj za nastavak rada. Pravi VJ-ing je stvaranje vlastitog sadržaja, tako da svaki od nas radi svoje clipove, svaki ima neki odmak i radi iz svoje perspektive. Niti jedan VJ ne radi iste stvari, pa upravo iz tog razloga stalno učimo jedni od drugih. Ubrzo ćemo i sami organizirati VJ radionice i pružiti priliku mladim nadama, svježim idejama i novoj inspiraciji. Vrijednost će odrediti kvalitetan rad, a sve ostalo bit će samo zavidne fore, zaključuje VJ trojac Lole.kee.bolek.

Dea Demić

Objavljeno 19.04.2007.

Vremeplov

Ponesi glazbu daleko od mjesta gdje si je našao... bar tako kažu stari blueseri.
Miroslav Evačić