Top singlovi

  1. Foo Fighters - The Sky Is A Neighborhood
  2. Thirty Seconds To Mars - Walk On Water in the Live Lounge
  3. Sting – I Can't Stop Thinking About You
  4. Radiohead - Lift
  5. David Bowie - I Can't Give Everything Away
  6. Prophets Of Rage – Living On The 110
  7. Nine Inch Nails – Less Than
  8. Queens Of The Stone Age – The Way You Used To Do
  9. U2 - You’re The Best Thing About Me
  10. Starsailor - All This Life

Top album

Neil Young - Hitchhiker

dvd preporuka

David Gilmour – Live At Pompeii

Najava koncerata

Ključne riječi

Sve ključne riječi

Marin Tomić - Cyber joint + Sex i nasilje

Marin Tomić - Cyber joint + Sex i nasiljePočetkom prosinca 2006. na riječkom brodu Arca Fiumana predstavljena je prva knjiga Marina Tomića ”Cyber joint + Sex i nasilje”. Knjigu objavljuje izdavač Zigo pod Creative Commons licencom, a izlazi u ediciji Katapult koju vodi istoimena udruga mladih iz Rijeke. Knjiga se sastoji od kratkog SF romana ”Cyber joint” i zbirke priča ”Sex i nasilje”. Neke od priča možete pročitati i na Marinovom filozofsko-rockerskom blogu http://whiskybar.blog.hr, a Ri-rock.com, za koji Tomić često objavljuje tekstove, donosi kraći sažetak knjige iz pera samog autora, uz dodatak jednog poglavlja njegove knjige.

Vozeći se svakodnevno autobusnom linijom 32 od 1996. godine, odlazeći na probe svojih muzičkih grupa ili na predavanja, pred mojim očima su počele nicati sve veće i veće reklame danas poznatije kao jumbo plakati. U njihovom početku plakati su mi znali biti zanimljivi, a u nekim paranoičnijim danima u njima sam pronalazio skrivene poruke i predviđao budućnost, he, he, he... Ipak negdje oko 2000. godine ili 2001. došlo je do zasićenja, jer su se jumbo plakati tako rasporedili po mojoj svakodnevnoj cesti od Opatije do Rijeke da sam, prije nego što sam pogledao film Brazil, zaključio da neće još mnogo vremena proći kada će uz cestu stajati veliki zid s nanizanim reklamama.

Počela me živcirati činjenica što je svaki komadić mojeg života okružen reklamama, na cesti, na ulici, na faksu baš svugdje. I reklame zbilja jesu utjecale na budućnost, stvarale su od ljudi paranoična bića koji biraju proizvode kao što biraju strane u ratu, muziku koju slušaju, klubove za koje navijaju. Shvatio sam da je naš život u potpunosti uvjetovan korporacijama i da se one bore za našu dušu (ovo duša nemojte doslovno shvatiti) poput demona iz zaraćenih frakcija. Zabrinut takvim ’crnim mislima’ jedinu utjehu mi je pružalo spavanje, odnosno snovi u koje reklame za razne proizvode još nisu ušle. I onda mi je sinulo; ’Konačno ropstvo i pobjeda korporacija bi bila kada bi nam mogle u snove ubacivati reklame za svoje proizvode’. Tada bi definitivno bili podčinjeni. Tako je nastala početna ideja iz koje su se razvili ’proizvođači snova’. Tu ideju sam u početku iskoristio u pjesmi koju sam trebao ukomponirati u komad muzike sa svojom grupom. Pjesma je išla ovako:

Komercijalizacija snova

Kada budu naučili
Kontrolirati nam snove
Naplaćivat će nam
Spavanje

Ako nemaš para
Nećeš sanjat’

100 dolara super san
50 dolara samo san
20 dolara noćna mora
nemaš dolara, niti mora

nemaš para, nemaš snova


Ideja za drogu Cyber joint, riječ božja, tj. moja autorova, koja je pokrenula pisanje je najvjerojatnije inspirirana Romanom Goli Ručak, odnosno nadriliječnikom u Interzoneu koji kombinacijom različitih droga stvara uvjetovane reflekse kod pacjenata i doslovno kontrolira svaki njihov pokret. Droga kao sredstvo manipulacije. To je bio Cyber joint u svom početku. Međutim roman nikako nije anti-droga, prije će biti pro-droga, jer, iako su sve grupe ljudi u romanu loše, dileri su mi najdraži zbog svoje otvorenosti prema hedonizmu. Cyber joint je poslužio da se prikažu više i niže sfere postojanja, da se proba objasniti koncept Boga i nedohvatljivost spoznaje istoga zbog različitih ontoloških kriterija u svakom svijetu gdje nešto egistira. Stoga sam uveo demone koje obavljaju funkciju veze između Boga (mene autora i likova primjerice Venoma, dok je Cyber joint jedina veza koju Cyber joint borg može imati sa svojim dilerom, koji je njegov Bog, a bez droge ne bi bilo veze i umrli bi), što sam, priznajem, maznuo od Platona iz njegova spisa Gozba. Još nešto maznuto od Platona! Dakle, vrhunska spoznaja se ne može razumom shvatiti već osjetiti. Mislim da će čitanjem ovog romana čitaoc osjetiti Boga i apsolut. Taj Bog je isključivo individualan, varira od pojedinca i njegovog doživljaja djela. Može se reći da je svaki pojedinac Bog, ali ne želim čitatelju ništa nametati, neka sam osjeti.

Nadalje, ovaj roman namjerno ima divlju i nepredvidljivu formu. Već od svojih prvih pokušaja pisanja poigravao sam se sa ubacivanjem samog autora, odnosno mene osobe od krvi i mesa kao normalnog lika i kako ta moja svemogučnost i sveznanje onoga što će se dogoditi u romanu utječe na njegovu formu. Utječe tako što se likovi bune i žele transcendirati svoj svijet papira ili bitova na kompjuteru, što onda nužno dovodi do razaranja klasične forme romana. Osim toga u to vrijeme sam dosta slušao Jon Spencer Blues Explosion pa sam sa svojim djelom htio napraviti romanu isto što je Spencer napravio s Rock and rollom: razoriti mu staromodnu formu, ali zadržati sadržaj, odnosno bit.

Bit, to je najvažnije. Nisam želio previše dijaloga, nepotrebnih opisa i ostalih digresija upravo zato da ne izgubim bit, svoju kritiku konzumerističkog društva, pitanje apsoluta, različitih dimenzija postojanja, slobode volje - što je još jedan razlog zašto je forma razorena. Dok su fusnote bile uzrokovane nizom seminara na faksu i onim što se kaže ’pun mi je kurac navođenja i citiranja’, pa sam u svom romanu izmišljao knjige i autore, čak uvodio neke svoje ranije priče kao dio povijesti koja se zbilja odigrala. Fuckin fun, to su bile fusnote!

Jasno bilo je par istinitih poput onih Leibnizovih, Burroughsovih i Kerouacovih, to je bilo odavanje počasti, prvenstveno Leibnizu koji je rekao najpametniju stvar na svijetu: ’Svaki dio materije može biti shvaćen kao vrt pun biljaka i kao ribnjak pun riba. Ali svaka grančica biljke, svaki ud životinje, svaka kapljica njihovih sokova još je jedan takav vrt ili jedan takav ribnjak’. (Gottfried Wilhelm Leibniz, izabrani filozofski spisi, Monadologija, Naprijed, 1980. Zagreb, str. 272)
Važan element knjige je i Heavy metal i rock and roll muzika zbog koje ovaj svijet ne bi bio najbolji mogući svijet.
Na kraju, roman je prožet humorom iz razloga što su se likovi borili za slobodu volje pa su činili svakakve pizdarije, gluposti, nedosljednosti i bizarnosti samo da se oslobode, što kod čitatelja može izazvati potrebu za smijehom.

Zbirka priča Seks & nasilje (potraga za smislom života) je uzrokovana mojim čuđenjem nad činjenicom da su ljudi ludi za seksom i nasiljem, stvaranjem i razaranjem.

Zašto nas to toliko zanima? Da bi si sam odgovorio na to pitanje odlučio sam pisati priče u koje će sadržavati scene eksplicitnog seksa i nasilja. Jesam li dobio odgovor? Jesam. Već na polovici pisanja prve priče odbacio sam ono što bi navjerojatnije svaki znanstvenik iznio kao odgovor na gore postavljeno pitanje. Odbacio sam da je želja za produžetkom vrste odgovor. Odbacio sam tvrdnju da nas seks uzbuđuje zato što radimo nešto što je korisno za vrstu, a to je stvaranje malih beba, a da se plašimo nasilja i smrti jer nas to onemogućava u činjenju dobra, odnosno u pravljenju beba, odnosno u produžetku vrste.

Moj odgovor je sljedeći: seks i nasilje nas uzbuđuje iz razloga što su to situacije kada smo najviše svjesni samih sebe jer ili osjećamo vrhunsku ugodu ili vrhunski strah, te se pitamo na koga se to odnosi, odnosi se na nas, ja osjećam apsolutnu ugodu, ja osjećam apsolutnu bol. Tada u tim trenucima spoznajemo svoje ja i postajemo svjesni svoje svrhe na ovom svijetu. Svačija svrha je različita, ali dolazak do samopspoznaje je sličan - seks i nasilje, vrhunac ljudske spoznaje. Netko shvaća da je propalica, drugi da živi savršen život, treći da je rođen za više stvari i različite varijacije na temu. Moj odgovor je SAMOSPOZNAJA!

Marin Tomić

Objavljeno 11.01.2007.

Vremeplov

Amerikanci su ludi. Fascinirani su bacanjem svojih cipela na stage. Bio sam na mnogo koncerata u svom životu, neki su bili dobri, neki loši. Ali nikada me ništa nije potaklo da skinem cipelu i bacim je na pjevača.
Noel Galagher (Oasis)