Mario Furka, kantautor - Osam mjeseci Kabula i druge furke

Mario Furka - jedan čovjek, milion priča. I sve istinite. Da... on je i na onoj problematičnoj fotografiji sa Štulićem oko koje je pukla frka kada je izašao ”Fantom slobode”. Da, on je onaj s kojim sviraju Štićenici. Da, on je onaj boem s akustičnom gitarom. Da, on je brijao po svijetu i po ko zna čemu... Ma... jedan je Mario. Marin Tomić je nedavno porazgovarao s legendom riječkog ( i hrvatskog) rocka. Ako ga niste doživjeli uživo, niste doživjeli ništa. Mario je objavio album ”Kroz taj ludu svijet”, pa imate šansu da malo proputujete s njim.

MT: Mario, kada si napravio prvi bend?
Mario Furka: Prvi bend sam napravio kada sam imao dvanaest ili trinaest godina.

MT: Šta ste svirali?
Mario Furka: Shadowse.

MT: Puno si putovao po svijetu…
Mario Furka: Da putovao sam puno, po istoku, po zapadu. Želio sam upoznati ljude. Najbolje mi je bilo u Afganistanu. Bio sam osam mjeseci u Kabulu bio sam totalno ”high” i stvarno mi je bilo dobro. Bio sam od Švicarske do Londona, Motreala, New Yorka itd…

MT: U Afganistanu si sreo Santanu.
Mario Furka: Da, sreo sam ga. Došao je sa velikim kamionom hladnjačom, sa dvije cure i sa čizmama od zmijske kože preko koljena. Mislio je da je glavni frajer (smijeh).

MT: Je ste svirali skupa?
Mario Furka: Da, ja sam ga pratio na akordima, a on je solirao otkačeno. S njim se ne može na kraj, on je stvarno pravi.

MT: Svirao si sa Milićem Vukašinovićem u Londonu. Jeste li imali bend?
Mario Furka: Imali smo bend. On mi je bio bubnjar, Čapa iz Sarajeva je bio solo gitarista, ja sam uzeo bas u ruke, a pokojni Željko Kogej je svirao orgulje. Bili smo super bend, samo smo se raspali jer se nismo slagali mi iz Rijeke sa njima iz Sarajeva, bili smo drugačijeg mentaliteta.

MT: U Londonu si se skompao sa Emerson Lake and Palmerom.
Mario Furka: U klubu Trubadur su se sretali svi muzičari. Tamo je bilo super. Tamo sam upoznao ELP i druge…šta ja znam Cat Stevens je došao pa nas je pomeo kada je svirao na klaviru.

MT: I? Sa ELP-om nisi ništa svirao?
Mario Furka: Pa nismo mogli s njima svirat nikako (smijeh). Bilo je jako dobro u Londonu, to je bio ludi grad do kraja. Tamo sam u jednoj velikoj hali gledao koncert grupa Black Sabbath i Ten Years After. Oni su imali publiku koja je sjedila na podu ne na klupama, svi su šutili i gledali kako oni sviraju i lijepo su se furali i ja među njima.

MT: Pa kako ste izdržali samo sjediti dok su svirali tako energični bendovi? Ste bili na tripu?
Mario Furka: Svi smo bili na tripu (smijeh). A kada su Jethro Tull svirali u nekom kazalištu basista je odjednom prestao svirati otišao u kut bine i počeo nešto gledat. Ovi su ga zvali da se vrati nazad i prestali su svirat, a basista njih zove da pogledaju ono što on vidi. Bio je na tripu. Onda su ga nekako uspjeli povući i opet su dalje svirali.

MT: Zakon.

MT: I zašto si se vratio u Rijeku?
Mario Furka: Uvijek se vraćaš u rodni kraj. Privlači te ovo podneblje. Počeo sam raditi svoje pjesme pa mi je isto kao u Londonu.

MT: Na kraju svega?
Mario Furka: Ja vam želim sve najbolje u FURKAMA.

Marin Tomić

Objavljeno 17.01.2006.