Top singlovi

  1. Foo Fighters - The Sky Is A Neighborhood
  2. Thirty Seconds To Mars - Walk On Water in the Live Lounge
  3. Sting – I Can't Stop Thinking About You
  4. Radiohead - Lift
  5. David Bowie - I Can't Give Everything Away
  6. Prophets Of Rage – Living On The 110
  7. Nine Inch Nails – Less Than
  8. Queens Of The Stone Age – The Way You Used To Do
  9. U2 - You’re The Best Thing About Me
  10. Starsailor - All This Life

Top album

Neil Young - Hitchhiker

dvd preporuka

David Gilmour – Live At Pompeii

Najava koncerata

Ključne riječi

Sve ključne riječi

Mario Furka, kantautor - Osam mjeseci Kabula i druge furke

Mario Furka, kantautor - Osam mjeseci Kabula i druge furkeMario Furka - jedan čovjek, milion priča. I sve istinite. Da... on je i na onoj problematičnoj fotografiji sa Štulićem oko koje je pukla frka kada je izašao ”Fantom slobode”. Da, on je onaj s kojim sviraju Štićenici. Da, on je onaj boem s akustičnom gitarom. Da, on je brijao po svijetu i po ko zna čemu... Ma... jedan je Mario. Marin Tomić je nedavno porazgovarao s legendom riječkog ( i hrvatskog) rocka. Ako ga niste doživjeli uživo, niste doživjeli ništa. Mario je objavio album ”Kroz taj ludu svijet”, pa imate šansu da malo proputujete s njim.

MT: Mario, kada si napravio prvi bend?
Mario Furka: Prvi bend sam napravio kada sam imao dvanaest ili trinaest godina.

MT: Šta ste svirali?
Mario Furka: Shadowse.

MT: Puno si putovao po svijetu…
Mario Furka: Da putovao sam puno, po istoku, po zapadu. Želio sam upoznati ljude. Najbolje mi je bilo u Afganistanu. Bio sam osam mjeseci u Kabulu bio sam totalno ”high” i stvarno mi je bilo dobro. Bio sam od Švicarske do Londona, Motreala, New Yorka itd…

MT: U Afganistanu si sreo Santanu.
Mario Furka: Da, sreo sam ga. Došao je sa velikim kamionom hladnjačom, sa dvije cure i sa čizmama od zmijske kože preko koljena. Mislio je da je glavni frajer (smijeh).

MT: Je ste svirali skupa?
Mario Furka: Da, ja sam ga pratio na akordima, a on je solirao otkačeno. S njim se ne može na kraj, on je stvarno pravi.

MT: Svirao si sa Milićem Vukašinovićem u Londonu. Jeste li imali bend?
Mario Furka: Imali smo bend. On mi je bio bubnjar, Čapa iz Sarajeva je bio solo gitarista, ja sam uzeo bas u ruke, a pokojni Željko Kogej je svirao orgulje. Bili smo super bend, samo smo se raspali jer se nismo slagali mi iz Rijeke sa njima iz Sarajeva, bili smo drugačijeg mentaliteta.

MT: U Londonu si se skompao sa Emerson Lake and Palmerom.
Mario Furka: U klubu Trubadur su se sretali svi muzičari. Tamo je bilo super. Tamo sam upoznao ELP i druge…šta ja znam Cat Stevens je došao pa nas je pomeo kada je svirao na klaviru.

MT: I? Sa ELP-om nisi ništa svirao?
Mario Furka: Pa nismo mogli s njima svirat nikako (smijeh). Bilo je jako dobro u Londonu, to je bio ludi grad do kraja. Tamo sam u jednoj velikoj hali gledao koncert grupa Black Sabbath i Ten Years After. Oni su imali publiku koja je sjedila na podu ne na klupama, svi su šutili i gledali kako oni sviraju i lijepo su se furali i ja među njima.

MT: Pa kako ste izdržali samo sjediti dok su svirali tako energični bendovi? Ste bili na tripu?
Mario Furka: Svi smo bili na tripu (smijeh). A kada su Jethro Tull svirali u nekom kazalištu basista je odjednom prestao svirati otišao u kut bine i počeo nešto gledat. Ovi su ga zvali da se vrati nazad i prestali su svirat, a basista njih zove da pogledaju ono što on vidi. Bio je na tripu. Onda su ga nekako uspjeli povući i opet su dalje svirali.

MT: Zakon.

MT: I zašto si se vratio u Rijeku?
Mario Furka: Uvijek se vraćaš u rodni kraj. Privlači te ovo podneblje. Počeo sam raditi svoje pjesme pa mi je isto kao u Londonu.

MT: Na kraju svega?
Mario Furka: Ja vam želim sve najbolje u FURKAMA.

Marin Tomić

Objavljeno 17.01.2006.

Vremeplov

Na fakultetu sam studirao politiku, pa me to zanima. Kako neki vole pročitati dobru knjigu ili preslušati neki CD, tako ja imam potrebu za politikom. Mislim da će kapitalizam uskoro propasti jer mnoge stvari ne štimaju u njemu, posebno u Britaniji. Ma politika je svugdje zanimljiva, bilo da je riječ o Venecueli, Kosovu, Walesu...
Nicky Wire (Manic Street Preachers)