U tekstu kojeg upravo čitate, Kanalovci su nam odgovorili na nekoliko pitanja. No, nije sve uvijek kako novinar zamisli, pa tako imate i mali monovju – Srećka Gaćeše. Osim, ovih pričica, možemo se pohvaliti i malom ekskluzivom. Naime, koncert Kanalovaca u Stereo dvorani je snimljen (audio, video) i uskoro će video materijal biti pušten na free download. Tko kaže da se s malo dobre volje nemogu učiniti stvari koje vesele mnoge (od radničke klase, studenata u štrajku ili pak generacije koja nije aktivna).
Srećko Gaćeša – monovju
Odgovoriti ću na sva pitanja u jednom dahu što znači da se dosta toga promijenilo. Jednom davno bih desetak puta vagao svaku riječ, procjenjivao moguće silne dubine izrečenog, sve u smislu nekakve apsolutne dosljednosti i dorečenosti. Konkretna novost je još jedan synth, skupa igračka za veliku djecu koji bi svoju inicijaciju trebao imati na predstojećoj glazbenoj manifestaciji u Palachu. Odlučio sam svoju krizu srednjih godina, za razliku od mojih vršnjaka koji ganjaju curice s kojima se bude upišani (tko s djecom spava budi se popišan), ili se na neke druge načine ludiraju neprimjereno svojoj životnoj dobi, riješiti skupljanjem digitalnih zvukovnih bisera i igrati se do besvijesti u raznim zvukovnim situacijama od Mrtvog kanala do vječnosti. Što se feelinga na bini tiče nakon 25 godina sviračke apstinencije ja sam u prednosti čak i pred Stingom na revival turneji s Policeom, jer njemu je vjerujem, bilo jako fino i drago da ponovo zajedno zaprangija sa svojim pajdašima, ali on je bio nonstop na stageu i svirci pa ne može jednostavno ni naslutiti koliko je ogromno uzbuđenje ponovo vibrirati u omiljenim frekvencijama. A moja ljubav prema boginji glazbi je konstanta bez obzira na stvaralačku apstinenciju ili da u ovo politizirano doba presložim ovu lirsku formulaciju u nešto oštrije MOJA STRANKA JE LJUBAV, A MOJA DRŽAVA JE GLAZBA. Što se novih pjesama tiče kopka me jedna reciklaža stvari koja se zvala ’’Čovjek nije ptica, gdje se djelomično sjećam ponekog stiha i glazbene linije, a tematika je na žalost na neki način slična tragediji koja se ovih dana dogodila kod Konta. Putovi nadahnuća su ponekad zaista neobični, SIMKE je zaslužio da dobije svoju pjesmu …
RiRock.com vju:
RiRock.com: Ipak od posljednjeg nastupa do danas štošta toga se je promijenilo, raspala se država, oformila se je nova. ’’Radniča klasa je otišla u raj’’, a šta se desilo u vašj glazbenoj priči?
Goran Vrkić: Dogodile su se dvije nove pjesme, tj. jedna nova DEMOKRACIJA (JAHAČI APOKALPSE) i jedna UČINIMO NEŠTO ZA RADNIČKU KLASU, čiji je tekst iz onog doba 26 godina unazad bio jedan od prvih tekstova MRTVOG KANALA, a danas smo je malo prearanžirali u jednu fora pjesmu koja ima svoju poruku i danas radnička klasa je uvijek iskorištena, bez obzira o kojem se vremenu radi. Zato želimo ovim koncertom u Palachu dati svoj doprinos radničkoj klasi i uputiti na neiskorištenu mogućnost stvaranja neke prave demokracije. Mladi ne izlaze na izbore jer nisu svjesni da upravo oni mogu promijeniti našu zajedničku budućnost: zato dođite na KONCERT ZA RADNIČKU K(L)ASU i izađite na izbore da nešto mijenjamo…
RiRock.com: Nakon tolikih godina na nastupanja kakav je feeling biti opet na bini?
Goran Vrkić: Biti na stageu sudeći po ona 2 nastupa na tulumu i u Stereo dvorani, feeling je fantastičan. Izlazi jedna odlično nabijena energija koju smo prenijeli i prenosit ćemo je na našu publiku. Nadam se da ćemo moći i ovaj put u Palachu čvrsto odsvirati našu iskrenost.
RiRock.com: Dal’ su u pripremi nove pjesme?
Goran Vrkić: Stvarati ćemo nove pjesme i vjerujem da će biti dobre, ali o tome je za sada teško pričati jer moraju biti iskrene, a ne samo komercijalne po šabloni; uglavnom imamo o čemu pričati i svirati. Inspiracija je bitna, a nju hranimo svakodnevno pogledom u novine. Tamo do zime imati ćemo novi materijal u rukama, a do tada uživajte u live verziji starih pjesama koje su u jednoj boljoj produkciji današnjeg vremena, a i izvođački zrelije, snimljene u Stereu.
RiRock.com: Ajde neka Diego podijeli priču sa snimanja ’’Nedjeljnog popodneva’’ s čitateljima rirock.coma
Diego Kernel: Ulazak u HRT (ne znam kako se onda zvao; JRT op.a.), pretraživanje - ko na muriji - stvari, džepovi.... – valjda nismo izgledali reprezentativno… Tada je i Film snimao „Neprilagođen“ - Jura se malo folirao - dignuti nos (tko ste-što ste vi?), no nakon par kratkih rečenica se smirio, pokunjio i više nije kenjao.Tri - četiri dobra mlada komada (šminkerice, one oko snimanja) su se odmah prikačile Goranu - to je trebalo vidjeti... kao da je zvijezda... Ja i Aldo smo izletili van i prošvercali konjak, i bend se malo zaveselio.Nakon dugo čekanja na snimanje, napokon - Željka Fatorini najavljuje prvi put, a mi izmjenjujemo misli i utiske. Kad je utvrđeno da svi mislimo isto, ja sam to rekao i na glas: „Cijeli bend bi vas J....“ U nedjelju su starci gledali cijelo Nedjeljno popodne, ali nas nije bilo??!
RiRock.com: Kakvi su Vam planovi za svjetliju budućnost?
Goran Vrkić: Upravo ovih dana miksamo u studiju GIS materijal koji smo snimili na koncertu u Stereu, znači radimo na DVD live i CD live, koji će ugledati svjetlo ubrzo, pa ćemo taj DVD staviti na free download, eto još jedan doprinos za radničku k(l)asu.
RiRock.com: Kakva je scena danas?
Goran Vrkić: Premalo je prostora gdje se bendovi mogu iskazati i pokazati svoje umijeće koje su mukotrpno trošeći vrijeme i novac iz entuzijazma stvarali. Što se tiče bandova kojih je fala Bogu ima i dan danas na riječkoj sceni (50-tak i više grupa), ali fali jedna udružena zajednička scena i energija pojedinih bandova koja bi se stopila u jednu jaku scenu. Bandovi premalo daju i ostaju u garaži sami umjesto da guraju i organiziraju nešto zajedničko. Udružene snage uvijek su bolje pa se rađaju i bolje ideje! Svi mi imamo DIJAGNOZU… mi sviramo i stvaramo jedan djelić kulture, a grad nam mora još više pomoći, kao i pojedinci koji to shvaćaju, zato dajmo medijske pozitivne energije za našu scenu.
