Odlična večer s Kyle Eastwoodom!
Jubilarni X. Liburnia Jazz festival pod palicom Elvisa Stanića predstavio je najbolje od sebe u subotu uvečer na već dobro zavoljenoj ljetnoj pozornici u Opatiji. Umjesto kiše, na nebu je bila samo polovica mjeseca, a kraj nogu ljudi komarci koji su pod vedrim nebom pili našu izđeziranu krv. (foto: Silvia Vlaše)
Došli smo vidjeti Kyle Eastwooda te još jednom biti kritičari poznatoga tate glumca i procijeniti da li je Clint i ovaj posao odradio dobro.
Ipak, najprije su nam se predstavili Jazz Ex Tempore i pružili nam lagani egzotičan uvod u večer sa već standardnom jazz postavom: klavir, kontrabas, bubanj i Elvis Stanić. Ivan Aleksijević na klaviru, Goran Rukavina na basu i Paolo Muscovi na bubnjevima bili su Italija, Srbija i Hrvatska sve u jednom, a Elvis je njihovu glazbu opisao kao ’’putovanje u zemlje koje donose članovi.’’ Bend je svakako fluidan u postavi i članove neprestano mijenja, a sa članovima mijenja i izražaj. Što Starkama po pedali klavira, a što bosom nogom uz kontrabas, udarao se dobar ritam i razmazio je naše uši. Sa skladbom ”Hapipa” rekli su nam doviđenja, a mi smo znali da je ono što nas čeka samo još bolje.
Pojavio se zatim Kyle s tim poznatim crtama lica i sjajnim genom koji ga čini pozamamnom pojavom na pozornici. Sa sobom je imao jedan crni i jedan zeleni električni bas te naravno kontrabas koji je s lakoćom uzimao i pospremao po potrebi, a nije kao da je to kakav džepni instrument. Publiku je pozdravio smješkom, osvježavajućim engleskim jezikom i vidjelo se odmah da mu je zadovoljstvo svirati u Opatiji, što je na kraju i potvrdio te čak i ostao potpisivati cedee te ’’podružiti’’ se. Predstavio je svoj bend: Andrew McCormack na klaviru, Graeme Blevins na tenor saksofonu te Martin Kaine na bubnjevima, a zatim su krenuli promovirati svoj posljednji uradak ’’Metropolitan’’.
Započeli su sa istoimenom skladbom ’’Metropolitan’’, zatim su odsvirali ’’Rue Perdue’’, a zatim ’’Mary Cash’’ s albuma ”Paris Blue”, koja mi je osobno bila highlight večeri i tu se Kyle po prvi put uhvatio kontrabasa za jedan mračni uvod u kompoziciju nakon kojeg je uslijedilo nizanje glazbenih iznenađenja koje sa sobom nosi nu-jazz i funk.
Odsvirali su zatim glavnu temu iz filma ’’Letters from Iwo Jima’’, samo Kyle i McCormack te time napravili jedan nježni presjek večeri. Uslijedile su ’’Song for You’’, ’’Samba de Paris’’ te ’’Hot Box’’, kompozicija trija McCormack, Kaine, Eastwood – dok se saksofon malo odmorio. Zatim smo imali prilike čuti dosad nesnimljenu kompoziciju ’’AndaRussia’’ te za kraj fantastičnu stvar Boba Haggarta, ’’Big Noise’’. Na bisu na kojeg su dozvani snažnim pljeskom nakon Kyleovih mnogobrojnih ’’thank you very much’’, izveli su još i skladbu ”Cosmo” te time zaokružili doživljaj i ostavili nas ponešto ’’uzdignutijima’’, a naše razmažene uši zadovoljenima.
Ono što su bili Medeski, Martin &Wood na istom festivalu prošle godine i ono što je Kyle bio sinoć dokaz je da nam se ipak nešto ’’događa’’: da nam se jazz poslužuje, da smo ga gladni, i da volimo ’’aftertaste’’ koji ostavlja. Liburnia Jazz jest dragocjenost i valja ju čuvati.
Sačuvati ćemo i Kylea u gradu za cijeli vikend te će on razgovarati s Draganom Rubešom u Art kinu, a očekujemo i film iznenađenja koji će zacijelo biti jedan od Eastwoodovih ostvarenja za koje je Kyle pisao muziku. Eastwood vikend u Rijeci jest na taj način multimedijalni užitak; dobili smo glazbu, čeka nas film, a što se
fotografije tiče odlična Kubrickette prijateljica ulovila ih je cijelu zbirku koju možete provjeriti za nekoliko dana u našoj foto galeriji. Za kraj valja zaključiti da je Clint ponovno zaista uradio dobar posao.
Cheshire Kath
Objavljeno 05.07.2010.
