Top singlovi

  1. Foo Fighters - The Sky Is A Neighborhood
  2. Thirty Seconds To Mars - Walk On Water in the Live Lounge
  3. Sting – I Can't Stop Thinking About You
  4. Radiohead - Lift
  5. David Bowie - I Can't Give Everything Away
  6. Prophets Of Rage – Living On The 110
  7. Nine Inch Nails – Less Than
  8. Queens Of The Stone Age – The Way You Used To Do
  9. U2 - You’re The Best Thing About Me
  10. Starsailor - All This Life

Top album

Neil Young - Hitchhiker

dvd preporuka

David Gilmour – Live At Pompeii

Najava koncerata

Ključne riječi

Sve ključne riječi

ONE PIECE PUZZLE - Izdali smo metal

ONE PIECE PUZZLE - Izdali smo metalOni smatraju da su najbolji bend na svijetu jer im tako kaže i sotona i bog, pa iz tog razloga drže da su Sotona i Bog na njihovoj strani. Oni su riječki znanstveno fantastični bend «One piece puzzle» koji mutira iz običnog vokalno instrumentalnog sastava u jednu multimedijalnu tvornicu.
Kako je došlo do te mutacije? Pa pročitajte interview!

Mutanti su: Hrvoje (pjevač), Jasen (gitara), Tomo (bubanj), Luka (bas gitara), Uglješa (semplovi), Kristijan (video projekcije).

Svirali ste nedavno u Kopru sa kultnom brazilskom Hard Core grupom «Ratos deporao», kako je bilo?
Super. Punkeri su došli na svoje...bilo je odlično...bio je pun klub. Bilo je oko petsto ljudi, što je za taj klub (MKC-Marko Brecelj op.M.T.) previše. Uz nas i «Ratos de porao» su svirali i neki talijani. Oni su svirali Heavy metal. Metalci su ih dobro prihvatili...metalci uvijek prihvaćaju metalce kakvi god da jesu.

A kako je vas publika prihvatila?
Odlično. Ja sam čuo oduševljenje nakon svake pjesme.
Meni je jedan metalac, s onim metalnim prstenom davao ruku (izjava gitariste Jasena).

A haha...to vam nije prvi koncert u klubu Marka Brecelja. Često svirate tamo?
Ovo nam je treći koncert za sada kod njega. Rekao nam je da smo mu jedan od najboljih bendova u okolici i da nas želi furat. Suradnja s njim je počela prije godinu i pol kada sam ja stupio u kontakt s njim. Kad smo prvi put svirali (i ja sam prisustvovao tom koncertu i mogu posvjedočiti da su njihove riječi istinite op.M.T.) Brecelj i njegovi u klubu su čuli da je naša muzika posebnija, da nije tako šablonska, da nije samo jedan stil. Svidjelo im se koliko energije dajemo u živo.

Kakvi su bili «Ratos de porao»
Tomo: Meni je bilo malo zamorno
Jasen: Bili su baš dobri.
Karabajić: Onaj vokal je poslije pio k’o smuk pa nas je nudio s nekom votkom.

Budući da surađujete sa Breceljom, a on je jako politički angažiran, mene zanima da li ste vi također politički angažiran bend? Da li vas je on prihvatio zato što ste angažiran bend ili naprosto mu se svidjela vaša muzika.
Mislim da nas je prihvatio više zbog muzike. Mi imamo slično mišljenje o politici s njim, ali mi u mjuzi ne pričamo o politici.

O čemu govore vaši tekstovi?
Više manje tekstovi su zajebancija, komedija; naša muzika je više manje filmska muzika, a takvi su i tekstovi. To su neke pričice zajebantske i tako. Ti tekstovi se mogu svest....na ono što ne bi trebalo bit. Primjer je ime našeg albuma «Evil Yoga». Yoga je nešto dobro i u kontradikciji je sa zlim...recimo napravimo mračnu stvar i veseo tekst i obratno. Ima puno humora u našim tekstovima, pa često nešto kritiziramo kroz crni humor i parodiju.

Ako je Yoga nešto dobro za tijelo, onda bi Evil Yoga bilo uništavanje tijela Alkoholom i drogama?
Ha, ha , ha ,ha.

Znači ne kritizirate kao neki angažiran bend direktno, nego preko humora.
Da, ali opet imamo tesktova koji ne govore baš o ničemu koji su, ono, čista zajebancija. Imamo tekst kritiku vojske, ono, ti si individualac, dođeš u vojsku i pumpaju te stvarima koje ti ne trebaju, ali to je jedan od raznih tekstova.
Najlakše ih je opisati ovako; Sve je suprotno od onoga što se čini da jeste. Konkretan primjer, imamo tekst o farmeru kojeg posjećuju vanzemaljci otimaju ga, vrše eksperimente na njemu, siluju ga, ali kap koja je njemu prelila čašu je to što su mu zgazili kupus.

Što se tiče humora...ovo ljeto ste svirali na festivalu u Sloveniji zajedno sa Rambo Amadeusom, te vas je nakon koncerta Rambo pozvao u svoj šator i ponudio vam muzičku suradnju.
Pa trenutačno baš radimo muziku. Stvar je o gospodinu sekretaru.

Kako se nalazite?
Uglavnom se Jasen (gitarist op.M.T.) s njim čuje preko e-mail-a. Rad sa Rambom se dosta razlikuje od načina na koji mi stvaramo mjuzu...mi se inače nađemo u prostoriji pa sviramo i ako nešto ispadne dobro onda je O.K., dok sa Rambom imamo zadanu temu i na to moramo raditi muziku.

Kako vi distribuirate svoj CD i da li vas uopće zanima da izdate za neku diskografsku kuću?
Naš CD «Evil Yoga» uglavnom prodajemo na koncertu. CD je izdan za diskografsku kuću «Izdali smo metal» za koju «izdaju» Po’ metra crijeva i Hesuss Attor. «Izdali smo metal» je nezavisna diskografska kuća, koja funkcionira tako da prži CD-e i prodaje ih za deset kuna.

Sve je to O.K., ali, recimo, kad bi vam neka veća diskografska kuća, primjerice Dallas ili Dancing bear željela izdati album, biste li prihvatili njihovu ponudu?
Tražili bi jako jebene uvjete. Tražili bi uvjete koji odgovaraju ovome bendu. Ako bi njihovi uvjeti ulazili u muziku ili tekstove ili cijenu CD-a odbili bi ih.

Ali cijena CD je jednaka za sve izdavače velikih diskografskih kuća, ona ne zavisi o željama pojedinih bendova već o željama menađmenta diskografske kuće.
Da, ali stvar je u tome što bend iz Rijeke nitko u Rijeci neće kupiti ako je cijena CD-a 130 kuna.

Smatrate li da je razlog što velike diskografske kuće sve manje surađuju sa Rock and roll bendovima taj što R’n’R bendovi imaju prevelike zahtjeve i vrlo su principijelni za razliku od neke pjevačice zabavne glazbe koja jedva čeka doći na TV i učiniti će sve što joj se kaže? Drugim riječima, diskografskim kućama je jednostavnije raditi s onima koji sami ne stvaraju muziku već im je jedini interes da budu slavni.
Tko ih jebe. Nitko od nas ne želi izdati album koji će nas staviti u neke okvire.

Vi uživo zvučite jako slično kao na studijskim snimkama, što je velik uspjeh budući da su vam studijske snimke bogate zvukovima. Kako uspijevate reproducirati te zvukove u živo?
Tjedno imamo tri do četiri probe, što nije puno ali je nama dovoljno da se uvježbamo do neke razine da možemo live rasturiti. Mi u muzici imamo velike dinamičke promjene. Uz to imamo matrice sa semplovima koje idu na mini disk i mi ih puštamo dok sviramo. Matrice su po nama sastavni dio muzike i imamo člana benda Uglješu čiji je zadatak puštanje matrica. Također se ne smije pretjerivati na snimanju, da se snimi previše različitih gitarskih dionica, pa onda se ne mogu sve odsvirati na nastupu i stvar zvuči prazno.

Evil Yoga je star album, kada će novi?
Radimo sad na novom albumu. Završit ćemo ga na proljeće. Album će biti malo drugačiji...nema više toliko metala, aranžmanski će možda biti bogatiji, neke nove stvari već sviramo uživo. Ali imamo i album poslije Evil Yoge za koga se baš ne zna. Taj drugi album se zove «Blitz Blub». «Blitz Blub» je cijeli napravljen na kompjuteru i može se opisati kao izlet u svijet improvizacije na sintetičkim i elektroničkim instrumentima. Radili smo ga Hrvoje Karabajić (pjevač) koji je svirao klavijature i ja (Jasen gitarista) sam bio na kompjuteru. Pod utjecajem napravili smo taj album.

Kako izvodite album «Blitz Blub» uživo?
Mi dijelove tog albuma koristimo kao semplove za live nastup.

Oba dva albuma ste sami snimali?
Da radili smo album na softveru od sto kuna.

Hoćete sljedeći album opet sami snimati?
Ne, ići ćemo u pravi studio. Ili kod Borota ili kod Usurduktora.

A nećete ići u one velike studije?
Nemamo para. Ali nije to bitno, bitno je da mi razvijamo koncepciju novog albuma. Sve dok nam koncepcija albuma ne bude konačno gotova nećemo snimati, jer ne želimo izdati kompilaciju demo snimaka, nego album sa pričom.

Aaa...a koja je priča od albuma «Evil Yoga»?
Priča je zajebancija...priča o kontradikcijama, zato se i zove album «Evil Yoga». Naši albumi su više muzička priča, a ne tekstualna, iako je sve nekako povezano. Mi sada koncertiranjem radimo selekciju stvari i redoslijed stvari za novi album.

Vi ste jedan od riječkih bendova koji često svira.Sad, koliko je to često?
Tri, četiri puta mjesečno. Sviramo uglavnom po Sloveniji, Istri...taj đir. Ovo ljeto smo svirali po Dalmaciji. Bilo je odlično...bio je crust punk festival, bilo je tri tisuće ljudi...bilo je super.

Koliko tražite za nastup?
U Hrvatskoj nam je cijena 2000 kuna, ali cijena nije fiksna i uvijek se da dogovorit. Taj novac koji zaradimo stavljamo u zajednički fond da bi si platili snimanje sljedećeg albuma. Mi novac ne trošimo na cugu. Ne sjećam se kada se netko od nas zadnji put napio, nismo takav tip benda.

Dosta pazite na vaš vizualni dio nastupa. Zašto?
Meni je jako nezanimljivo kad vidim da pjevač drži ruke u džepu i ne zna što će. Po meni bend se treba jako jebeno potruditi da publiku privuče. Zato smo u zadnje vrijeme uveli video wall. Imamo novog člana benda Kristijana Vučkovića koji u koncepciju koncerta uvlači video wall i video projekcije. Ljudima pružamo vizualni dio kako bi cijeli nastup učinili što zanimljivijim. Mi smo multimedijalni bend ha, ha, ha.

Pa vi ste prvi riječki znanstveno fantastični bend mogli bi ste glumiti i raditi soundtrack za neki film tipa «Matrix» ili neki film koji se temelji na romanima Williama Gibsona.
Ha, ha, ha......

Koja je granica do kuda vizualni nastup ima smisla, a kada postaje smiješna pizdarija (groteska)? Primjerice, ima onaj Coca Cola music talents, tamo ljudi pjevaju, a iza njih se nešto kao pleše, a sve skupa izgleda jadno.
Mi bi voljeli da nama žene isto plešu na stejđu, a ne mi dlakavi muškarci...ha, ha, ha (opet smijeh-čitatelju je već jasno da se razgovor vodio u vrlo opuštenoj atmosferi op.M.T.), ali do neke granice...pa jednostavno, ne treba se pretjerivat i treba se biti iskren prema onome što se radi. Glupo je ići u scenski nastup koji nema veze s muzikom.

Nova riječka scena One piece puzzle, Father, Pasi, Hesuss Attor ,Po metra crijeva, nekad bio O.Š.Sulud III ,Školjke pokrenuli ste novi pristup svirci među bendovima da se vježba sviranje i razbijate predrasudu da se ne može svirati, ono što se kaže iz srca ako se ima dobra tehnika. Što vi mislite?
Pa, može se svirati iz srca i bez tehnike, ali tehnika još više pomaže da se bend izrazi. Tehnika pomaže da se neka ideja što bolje ostvari. Treba vježbat. Da mogu vježbat (valjda da ga ne ometaju svakodnevne situacije vezane uz egzistenciju op.M.T.), vježbao bi non stop gitaru i svirao bi non stop. Zbilja bendovi bolje sviraju nego prije i ljudi im dolaze na koncerte. S druge strane ona stara riječka krema koja misli da je ne znam šta...bogom dana ne može privući pedeset ljudi. En face, Grad u kojem sam prije svirao (Hrvoje Karabajić im je svirao klavijature op.M.T.) što oni više nude zanimljivog riječkoj publici? Mlađim bendovima na koncert dođe petsto ljudi (primjerice Pasi op. M.T.), a njima jedva pedeset ipak i dalje dnevne novine te stare bendove uzdižu da su oni riječka scena. Neki bendovi imaju super stvari kao Parafi, Termiti, Let 3, ali što će oni biti vječno riječka scena, dok danas ima toliko izvrsnih mladih bendova, a novinama neće past na pamet da o njima pišu. Ako mediji ne poprate scenu ljudi neće znati da ti bendovi postoje. Scenu čine i mediji, a ne samo bendovi. Bude koncert mladih bendova u Točki, Točka bude puna, a recenzija koncerta ne izađe u novinama, dok u crnoj kronici piše o tome kako je nekoj babi pala šahovska figura na nogu. Pa onda HGU, na gitarijadi koju su organizirali podijelili smo prvo mjesto sa Fatherima. Pobjednik je trebao dobiti 6000 kuna, u polu finalu već je nagrada iznosila 3000 kuna i na kraju smo svaki bend posebno dobili 500 kuna...i dvije pive, a ako pitaš još jednu te mrko pogleda. Više nikada nećemo svirati na HGU-ovim gitarijadama. Bendovi bi trebali tražiti honorare, ne može se zauvijek svirati za dvije pive. Primjerice, Brecelj radi direktno s umjetnicima bez posrednika HGU-a, koliko se karata kupi toliko izvođač dobije. Inače smatramo da je Debo otvorio Točku bendovima i dobro napravio. To je stvarno mala revolucija u Točki, jer se konačno počelo svirati u Točki. Točka je konačno postala ono što je trebala biti. Prije se u Točki jedva moglo svirati. Podržavamo mlade bendove i isfuravanje mladih bendova.

Što je to riječki zvuk?
To je izmišljeno govno. To je izmišljeno u Novom Listu početkom osamdesetih. Nitko ne zna što je riječki zvuk.
Danas «mladež» si od jednom snimi cijelu diskografiju nekog sastava na jedan CD u Mp3 formatu, dok se je prije, eto, samo petnaest godina taško nabavljalo neki album, pa bi ga se nabavilo na nekoj kaseti koja krči. Zanima me, što mislite kako će to utjecati na budućnost muzike?
Više neće ljude toliko zanimati muzika. To je zamka. S jedne strane prelak dostup muzici i informacijama će uništiti onaj duh «aaa vidi koju kasetu sam nabavio», onda će ljudima biti sve jedno, dobit će deset albuma na jednom CD-u i bit će im «aaa daj evo boli me kurac». Pitanje je da li će u budućnosti uopće raditi muziku. Dobro, uvijek će biti retro u modi, zamisli kada budu oni natapirani sweet metalci ponovno ušli u modu ha, ha, ha....Ja mislim da su budućnost cajke. A joj...ha, ha....

Znači li to da će se ljudi zbog prezasićenosti s muzikom vratiti korijenima?
Ne.

Marin Tomić, siječanj 2005.

Objavljeno 08.01.2005.

Vremeplov

Ja sam instant zvijezda, samo dodajte malo vode i promiješajte.
David Bowie