RiRock albumi: Unlogic Skill - ”Zakon” (Dancing Bear, 1988.)
Prvo diskografsko izdanje riječke grupe Unlogic Skill objavljeno prije gotovo deset godina (Dancing Bear, 1998.) u stvari je bio ”nagrada” koju su onomad dečki osvojili pobjedivši na glazbenom festivalu natjecateljskog karaktera za neafirmirane bendove nazvanog ”Druga pjesma ’97.” Da bismo uvidjeli značaj ovog albuma za priču o riječkoj glazbenoj sceni treba se ipak vratiti negdje u 1997. godinu kada je Unlogic Skill osnovan od strane nekolicine prijatelja (Damir Badurina Bada - glas, Neven Milutin - glas, Dražen Baljak - gitara, Ivan Bačić Ivko - bas, Vedran Vučković Vule - gitara, Borna Mance - bubnjevi) nabrijanih na beskompromisni izričaj Beastie Boysa, Rage Against The Machine i drugih ”dždž” bendova kilometrima udaljenih od oduvijek skučenih balkanskih glazbenih i mentalnih obzora.
Dok ih Dancing Bear nije uzeo ”pod svoje” Skillovci su si već priskrbili reputaciju odličnog underground benda, s malom, no vjernom bazom fanova u urbanijim sredinama Hrvatske i Slovenije, te nešto sitno Italije i Bosne. Nastupi po brojnim rupama i klubovima na potezu Tuzla - Ljubljana - Venecija, te support gigovi uz Biohazard, Faith No More i Skunk Anansie dodatno su ”raspirili iskru” koji su tih godina nosili u sebi. O čemu se radi? Doslovno rečeno: Unlogic Skill su prvi na ovim geografskim prostorima artikulirano spojili rock i metal s hip-hopom. Dogodilo se to puno prije nego li je to u svakom kutku kapitalističkog i wannabe zapadnog svijeta ovakav glazbeni izričaj postao vrlo unosan trend što je investitorima, najčešće diskografskim gigantima, donio ogromne količine love. Naravno, MTV je prvi nanjušio što se događa i ubrzano izgurao ”baštarda” u fokus glazbenih aktualnosti.
Na domaćem terenu tih je godina izdavanje CD-a bio ”posao stoljeća” rezerviran samo za ”bogom dane umjetnike” (sjetimo se; pržilice, internet, mp3-ce, prijenosni playeri, DVD-i i ostale danas sasvim podrazumijevajuće glazbene i ine tech igračke bile su, blago rečeno, science fiction za zanemarivu nekolicinu geekova). Vijest da su Nelogični dobili priliku za debi album, izazvala je svakojake reakcije njihovih kolega, medija i publike - od bezrezervne podrške do žučnog ljubomornog pljuvanja zbog ”prodaje”. Danas, kada znamo da su to bile smiješno male tiraže i kada snimljene pjesme već nakon petnaestak minuta možete uploadati na neki od mnogih web servera i time ih dati javnosti na uvid i uhodanu slobodnu distribuciju, sve to zvuči - pa, smiješno. No, tako bijaše nekad, a objavljivanje CD-a značilo je Nešto.
Sveukupno gledajući, prvijenac je nevjerojatnom lakoćom i za par kopalja nadišao mnoga, kao domaća tako i inostrana, izdanja s kojima je dijelio mjesto na policama glazbenih dućana ponajviše zahvaljujući nadahnutom autorsko-sviračkom trudu Nelogičnih. Same pjesme na ”Zakonu” kao i na većini debi albuma variraju kvalitetom, a, karakteristično za Unlogic Skill, i jezikom - dio albuma je odrepan na hrvatskom, a dio na engleskom. ”Daj mi dim” postala je generacijska himna više naraštaja mladih Riječana, omiljeni hint lokalnih DJ-a, česta glazbena podloga za prve ovdašnje skejtere. Neke, iako stvarno dobre pjesme nesklone zastarijevanju poput uvodnog instrumentala ”Leech”, ”Usta puna vode” i ”Someday”, jednostavno je prekrio zaborav zbog loše distribucije te nedostatka ikakvog suvislog, a u ovo vrijeme posve podrazumijevajućeg, pratećeg marketinga uz stalno profesionalno davljenje PR agenata izdavača.
Kuriozitet je pak da poznavatelji rada grupe tvrde da najbolje pjesme uopće nisu zabilježili niti na jednom albumu već se mogu eventualno pronaći na nekoj staroj presnimljenoj kaseti označenoj kao ”Unlogic Skill - demo pjesme”. Prilog u toj tezi idu dva zgoditka - autorska ”Zebra” i nevjerojatno uvjerljiv HC cover pjesme ”The Power” rapera Snap.
Netko je negdje ustvrdio da je potencijal ustvari lažna nada ako se ne uspije realizirati kroz neku (ne)formalnu platformu - da li to vrijedi u slučaju Unlogic Skilla teško je konačno ustvrditi. Jer, iako su se ”pokopali” s prosječnim drugim albumom ”Nelogični” (Dancing Bear, 2001.) i krivo odabranim nazovi ”hit singlovima” kojima su se pokušali približiti širem krugu slušatelja, ostaje činjenica da su bili preteče nečega što će kasnije ”osvojiti svijet” i postati pomodnim glazbenim žanrom, bez da su oni sami išta kapitalizirali takvim razvojem događaja. Dio njih našao se, prema svom neupitnom sviračkom umijeću, u Letu3 i nekim drugim riječkim bendovima, dio se preorijentirao na neka druga nevezana zanimanja.
Ostaje činjenica da, iako Unlogic Skill nisu nikada nadrasli underground okvire i postali komercijalno isplativa investicija, imaju ”Zakon” koji svojim postojanjem dično stoji kao neoboriv dokaz instinktivnog životnog garda uvijek aktualnog, manjinskog, i narodski nazvanog ”s mudima”. Taj stav ostavio je traga i kod dijela RiRock izvođača - od nekih nikad afirmiranih, preko aktualnih Fathera, do Damira Urbana koji im je na svom hvaljenom albumu ”Žena dijete” posvetio zahvalu. Još neka rijetka imena domaće glazbene žabokrečine kreću se putevima Nelogike - zaboravljeni ”jedite kurac” El Bahatee, njihov sugrađanin i nekadašnji riječki rap spiritus movens MC Buffalo, splitski T.B.F., te ”buntovnik s razlogom” Edo Maajka. Do kada? Krivo pitanje. Do kuda? Pravo pitanje. Do jaja.
Like the crack of the whip I snap attack
Front to back in this thing called rap
Dig it like a shovel rhyme devil
On a heavenly level
Bang the bass turn up the treble
Radical mind day and night all the time
Seven to fourteen wise divine
Maniac brainiac winning the game
I’m the lyrical Jesse JamesPjesme:1. Leech
2. Usta puna vode
3. Rootless
4. Daj mi dim
5. Someday
6. Voice inside
7. Nula
8. Shell
9. Smooth criminal
10. Tsch
11. Dlanovi.
Robert Paulić
Objavljeno 25.10.2007.
