Šajeta - Spajanje naizgled nespojivih supstanci (čitaj: Kope i špade)
Spajanje naizgled nespojivih supstanci u poslovnom će se leksiku nazvati konvergencijom, u fauni to je simbioza, na glazbenom planu pričat ćemo o crossoveru, dok će dobar dio žitelja jadranske obale reći da su tu izmiješane kope i špade. Posrijedi je terminologija tradicionalnih kartaških igara briškule i trešete, koju je iskoristio Šajeta kako bi nazvao svoj šesti studijski album.
Pa, iako bi se očekivalo da su ”Kope i špade” album s isključivo čakavskim stihovima, Šajeta je napravio nešto posve protivno – snimio je album na književnome jeziku, uz jedan bonus, punk-polku u suradnji s Lidijom Percan. Ponajbolje Šajetino ostvarenje ”Blues berača šparuga” koji je i katapultirao Šajetu kao nacionalnu zvijezdu resi izvrsno stihovlje na čakavštini s dometom koji je rijetko tko dosegao na domaćoj pop-sceni. Tim više čudi Šajetina odluka da napravi svoj hrvatski album, bez obzira što su njegovi pokušaji da pjeva na književnom jeziku bilježeni kao hitovi (”Košulja plava”, ”Party za ekipu”) ili skladbe koje predstavljaju vrh njegova repertoara (”Generacijo”).
No, ako može Manu Chao pjevati na raznim jezicima, a da izvrsno zvuči, neka to bude dopušteno i Šajeti. Njegovo stihovlje barokno je bogato, njegove su priče uzbudljive, vokabular inovativan, a rime u nekim slučajevima senzacionalne (malvazija barique/Titanik). U tom smislu ”Kope i špade” predstavljaju Šajetinu prepoznatljivu vrijednost, iako bi neke od pjesama zvučale isto tako efektno da su otpjevane i na dijalektu.
Na glazbenoj ravni ”Kope i špade” predstavljaju prvi osjetniji uzlet u odnosu na prijašnje ostvarenje nakon albuma ”Blues berača šparuga”. Na ovom albumu sretno su spojene pop-skladbe s hit-potencijalom i one koje otkrivaju Šajetin skladateljski tonus za odgovarajući glazbeni torzo. Pjesme ”Lungo mare” i ”Jugo-balade” rasni su hitovi, dok je obrada skladbe ”Too Many Broken Hearts” Jasona Donovana - a skladba se upravo i zove ”Jason Donovan” - iznimno zabavan komad retro-popa koji nadilazi njegove ranije obrade (”On me voli na svoj način”, ”Sve još miriše na nju”, ”Koljuša plava”, ”Sandokan”…).
Ono po čemu će se ovaj album možda najdulje pamtiti svakako je song ”Zadnja šansa” na kome je Šajeta sretno ujedinio izvrsne stihove i intrigantnu melodiju te pjesma ”Grablje i vile” u čijem se refrenu zapravo provlači naslov albuma (kope i špade su, naime, pehari i sablje). Taj himnični refren posve je atipičan za Šajetino stvaralaštvo i na neki način predstavlja podignutu rampu prema glazbenoj stilizaciji koju bi Šajeta mogao ubuduće rabiti.
”Kope i špade” je album s dovoljno intrigantnih stihova, dovoljno hitoidnog naboja i dovoljno razloga za sasvim ozbiljne Šajetine namjere za razbijanje masovne percepcije autora specijaliziranoga isključivo za duhovite pjesme što je, nota bene, bilo njegovo glavno pogonsko gorivo na prijašnja dva albuma. Šajeta je jednostavno, autor i izvođač vrlo širokoga svjetonazora, pa mu nespojive stvari nisu nimalo strane. Tako je i s njegovim hrvatskim albumom s nazivom tipično čakavske terminologije u kojem kao specijalni gost pjeva istarska ikona talijanskih napjeva. Očito, intencija albuma otišla je u kope, a realizacija u špade, ali Šajetine karte ovog su se puta vrlo dobro posložile.
Popis pjesama: Predivna zemlja Lungo mare Kraljica patetike Jason Donovan Znam... Sve drugo je laž Hippy Zadnja slamka Kope i špade Grablje i vile Die grosse Istrianische punkparade - feat. Lidija Percan.
