Sjekire - Demo

Sjekire postoje (aktivno) oko godinu i pol, a već su jedan od zanimljivijih riječkih bendova. Razlog za njihovu zanimljivost je što su bend s pjevačicom, a ipak ne sviraju stereotipnu soft pop rock muziku koja je uobičajena za takve bendove. Naprotiv, muzika Sjekira je sirova i energična, na momente podsjećaju na projekt bend Jona Spencera ”Boss hog”. Kada bi Sjekire bile američki bend postali bi jedan od svjetski popularnijih rock bendova, budući da su njihove pjesme pamtljive na prvo slušanje, pogotovo pjesma ”Zvuk”. Ta pjesma je meni osobno bila najbolja na internet kompilaciji 25. RI Rocka. ”Zvuk” i uvodni instrumental su baš Spencerovske stvari, ali kod Sjekira se može primijetiti utjecaj Električnog orgazma na gitarističkim dionicama u pjesmi ”Netko me zove”.

Tekstovi su originalni, jer rijetko na ri rock sceni možemo čuti ženski pogled na rock and roll i poroke koji ga okružuju, ali u pjesmama se zna spominjati i Učka i brodovi i secesija, tako da ne zaboravimo u kojem gradu Sjekire žive i djeluju. Uglavnom, tekstovi su puno siroviji od nekih muških bendova (primjerice ”Grad”), a u isto vrijeme nisu obično pičkaranje (iako možda ni to ne bi bilo loše) što Sjekirama , osim sirovosti pruža i umjetnički atribut. Pjevanje je popraćeno uzbudljivim vriskovima i uzdasima pjevačice što još više povećava energičnost pjesama.

Jedina zamjerka – na demo snimci od osam pjesama tri su sporije stvari, koje su više kao neke pjesme iz Lou Reedovog albuma ”Berlin” što umanjuje energičnost demo snimke, ali nedostatak balansa ne umanjuje kvalitetu njihove demo snimke i samog benda.

Marin Tomić

Objavljeno 28.01.2005.