Urban&4 - ”Retro”
Slušali smo Urban & 4 i njihov dugosvirajući studijski uradak. Na prvo slušanje odmah je jasno da nitko ovdje nije poželio ponoviti ”Žena dijete” ili ”Otrovnu kišu”, što bi bilo nerealno očekivati jer je jedna od rijetkih Urbanovih konstanti u karijeri ch-ch-changes, a i bend je bitniji nego ikada, pogotovo u zvučnoj slici tih pedesetak minuta ovog CD-a.
Dakle, nemamo ”čudovište” od albuma, niti hiper nabrijanu produkciju već ”samo” pjesme i grupu koja ih svira. Sasvim dovoljno nakon svih mogućih peripetija i naklapanja zašto nismo nikad ugledali ”Merkur”.
”Retro” nudi trenutno raspoloženje autora i njegove četvorke, bez kozmetike i produkcijskih pretjerivanja, nudi nam se ono što Urban & 4 danas jesu - vrhunski bend s odličnim i, priznajmo, ponekad prosječnim pjesmama.
I da, padaju nam na pamet Colplay, Sonic Youth, U2, Radiohead i David Sylvian, no tek kao referenca za Nevjerne Tome, nego li kao direktne muze. Sasvim subjektivni review albuma kaže ovako:
01 - Krletka (Intro) - tuturi tuturu tutururu nježno uzima za ruku i vodi u njihov magični svijet prema srži ”Retra”
02 - Mjesto za mene - jedna od najboljih, odličan tekst+odličan vokal+odlična svirka=odlična pjesma
03 - Gledaj i vidi - vidi pod 02. Savršena potvrda da virtuozno praše (ne)obične pop pjesme
04 - Albino - prvo posklizavanje i to baš u tekstualnom dijelu, prilično uvjerljiva sviračko-vokalna interpretacija izvlači stvar
05 - Negledljiva - prvo smirenje, lijepa fluidna atmosfera, zvukom doziva ”Ocean” na najbolji mogući način
06 - Kornjača - nastavlja se s mirnom atmosferom, odlični i razigrani vokali dominiraju
07 - Najmanja od najmanjih - traje predugih 9 minuta, što je nepovratno uništava u drugoj (nepotrebnoj) polovici
08 - Tako glupi - distorzirana technoidna rasturačina, solidno ali i (pre)daleko od nedostižnog Romea sa ”Žena dijete”
09 - Jedna od onih bez naslova - sve mane mi zbroji i izmisli novoga mene... gitara i klavir brišu prijašnje loše dojmove
10 - Spelujem ti ispriku - svako novo slušanje otkriva veličinu ove izvanredne Urbanove pjesme
11 - Tvoj gen - da, svi smo mi samo ljudi. Ljudski je napraviti nešto sasvim obično. Mrvicu preobično u ovom slučaju.
Skratimo suvišna razglabanja. CD nije antologijsko djelo koje će vas zalijepiti za stolicu nakon prvih par taktova, ali zaista vrijedi potrošenih sto i nešto kuna koje treba izdvojiti za ovaj željeni komad plastike. Čini se da će pjesme zaživjeti tek na koncertima, unatoč želji da se album snimi ”onako-kako-je”.
Robert Paulić
Objavljeno 26.02.2005.
