ZOFF, GRČ - Nikad sluge, nikad gospodari
Markantni lik koji u svojim ranim četrdesetima još uvijek plijeni pozornost svojim likom i djelom, obučen u crnu kožu i s već prepoznatljivom zurkom i bafima...
Čovjek koji je prisutan na ex-jugoslavenskoj i današnjoj hrvatskoj sceni pune 24 godine, čiji fanovi i danas prepričavaju mistične nastupe pune teških zvukova, krvi, sjekira i ostalog popratnog arsenala razne namjene...
Jedini bend koji je ostao dosljedan svom radikalnom izričaju, bez obzira da li se radi o nekadašnjem provociranju «organa vlasti» ili današnjim beskompromisnim nastupima koji sablažnjavaju ovu našu «primitivnu» javnost...
Bend koji slovi za najstariji demo bend naše scene, bend koji nije prodao svoje ideale diskografskim kućama i jedan od onih bendova koji su uvijek «pri ruci», pa makar trebalo posuditi pojačalo, nastupiti u humanitarne svrhe bilo kojeg karaktera ili bez zadrške presnimiti svoj materijal i pokloniti ga ljudima koji ga žele imati i slušati. Takve su geste danas rijetke, tj. gotovo su nestale, imaju status (pra)povijesti, ali ovi su ljudi primjer da takve stvari još postoje i da su u stanju bez albuma i bez podrške medija napuniti «Točku» i da se traži karta više...
Da, to je onaj čovjek koju svaku večer sjedi u «Palachu» uz šank - Zoran Štajduhar. Poznatiji po nadimku Zoff.
RI-ROCK.COM: Čujem da si se ponovo aktivirao i to u «Valu». Pišeš o mjestima na kojima su nekad bile svirke i gdje se nekada izlazilo. U principu ispadaš kao neki kroničar ondašnjeg vremena. Pa, hajde se malo prisjeti i pokušaj nam dočarati klimu toga vremena?
ZOFF: Da, neka veselija i sretnija vremena su to bila. Ljudi su živjeli punim plućima. Legendarni «Kont» je bio u punom pogonu, klub «Boraca», «Palach», u stvari, tada se je zvao «Ivo Lola Ribar», i sve je to bio jedan izvrstan đir. «Kont» je bio podijeljen u 2 dijela. Dio u kojem je bila slastičarna mi smo zvali «parfumerija», tamo se je slušalo «Bijelo dugme» i tamo su zalazili samo šminkeri. Drugi dio u kojem smo mi obitavali (okrenut prema Rječini) zvali smo «drogerija». Cijeli grad je disao rockerskim plućima, to je bilo prije svega pokret, pa tek onda glazba. Bili smo non-stop u kontri od ondašnjeg sistema. Bilo je punkera, frikova, hipija i svi smo bili super ekipa. Cugu smo hladili po šahtama, tako smo imali super temperaturu za konzumiranje. Osjećalo se u zraku da se tih godina stvaralo nešto posebno. Tih godina se dogodila najveća ekspanzija bendova. Prije toga se nikada nije toliko sviralo.
RI-ROCK.COM: Gdje se sve sviralo tih godina? U pričama se spominju razne čitaonice, mjesne zajednice, kulturni domovi i sl.
ZOFF: Čuj, sviralo se na mjestima koje danas ni u mašti ne možeš zamisliti. Evo ti primjera. Krenimo od zapada ka istoku: «Dom Zamet», «MZ Kantrida», «MZ Turnić», «Lovorka Kukanić», «Sindikalni dom 3. maj», «Dom Željezničara», «Dom JNA», «Modra» «Plava sala u Dvorani Mladosti», «Circollo», «Čitaonica Trsat» «Dom Željka Marča». Pogledaj samo ovaj popis mjesta. I to sve ’80-ih. A šta je danas? Situacija je grozna. Mladih bendova ima puno, a mjesta za svirku ni za lijek.
RI-ROCK.COM: Pa kako si se počeo baviti muzikom?
ZOFF: Sasvim slučajno sam sreo Zvonka Lakčevića, pjevača grupe «VIA Viktor Kunst». Njima je trebao bubnjar. Pitao me je da li bi im se priključio i tako sam uletio u bend. Nisam uopće znao svirati, znao sam lupat’ neki ravnjak. Bubanj mi je bio skrpan od svih mogućih dijelova. Kassa od «Ludwiga», tomovi od «Tame» - to je bilo strašno. Imali smo čak 2 svirke. Jedna je bila u mjesnoj zajednici «Turnić», pa samo zamisli kako je to izgledalo. Mjesna zajednica cijela u staklu, na podu parket, hrpa ljudi i mi rokamo. To ti je bila promocija «Trećeg riječkog vala», a s nama su nastupili «Idejni nemiri», «Umjetnici ulice», «Kamene suze». «Kamene suze», to ti je bio bend od legendarnog Čileta, poznatijeg kao «Čile-Armada». U tom su bendu s Čiletom svirala braća Rosić, i kada bi netko od njih nešto zasrao u svirci jedan drugom bi preko mikrofona jebali sve po spisku. Pa samo zamisli, bend svira, netko od njih zajebe nešto, a ovaj drugi urla na mikrofon: «Jebat ću ti mat.. kada dođemo doma».
RI-ROCK.COM: «VIA Viktor Kunst» je poznat kao prvi bend kojemu je ondašnja «milicija» prekinula nastup. Radi njega je osnovana i posebna komisija za ocjenjivanje podobnosti tekstova. Kako je to izgledalo?
ZOFF: To ti je bilo na «Ri-rocku ’82.» u «Domu Željezničara». Probaj zamisliti kako je to izgledalo. Velika bina, zastava ondašnje države visi na zidu, a Tito nas promatra sa slike. Popeli smo se na stage, počeli smo svirati i odjednom dolazi drot i skida s bine pjevača i prekida nastup. Nakon toga su nas skupili u muriju na «obavjesni razgovor». Ma, glupost. Ti drotovi su se bavili pizdarijama. Sporan je bio dio teksta koji se odnosi na Ruse. Ovo je bio sporni stih: «Što će Rusi u našem gradu, mi možemo bez njih». To ti je bilo vrijeme kada se Juga opet počela «ljubiti» s Rusima. Nakon kratkog vremena uvjerili smo drotove da nismo ništa strašno mislili i pustili su nas van. Nakon ovog nastupa, pri «Omladinskoj organizaciji», osnovana je posebna komisija koja se bavila s podobnošću tekstova. Tada je glavni u toj komisiji bio pokojni Davor Travaš. Eto, mogu se pohvaliti da sam svirao u bandu koji je bio preopasan za ondašnji sistem. Samo 2 svirke, a totalni efekt je postignut.
RI-ROCK.COM: Nakon grupe «VIA Viktor Kunst» prelaziš u «Grč», kada i kako nastaje legendarni bend?
ZOFF: Nismo se odmah zvali «Grč». Marijan (Barać) je svirao bubanj i družio se s Klasom (Igor Klasić). Svirali su u Marijanovoj garaži na Gornjoj Vežici. Marijan je taman prestao svirati u «No.1» Klas je bio klinac, imao je 14 godina. I oni su bili nešto svirali zajedno. Nakon toga im se priključio Igor Modrić koji je u to vrijeme bio u «Protestu». Bili smo negdje u điru i čuo sam da traže pjevača. Otfurao sam se na probu i počeo sam pjevati, no nisam bio zadovoljan s time. Zvučalo je loše. Nakon nekog vremena sam došao i predložio da recitiram. Bendu se to baš nije dopalo, ali kad smo probali, skužili smo da je bolje.
RI-ROCK.COM: Tko daje ime bendu? Kada vam je bila prva svirka?
ZOFF: Ime «Grč» sam dao ja. Bend je nastao 29.11.1982. na Dan Republike, ondašnje. Prva svirka nam je bila u «Palachu», 10.3. 1983. Imali smo 5 stvari. Pjesme s prve kazete je napisao Igor Modrić. U «Palachu» nas je gledala neka ekipa iz Slovenije i nedugo nakon toga dobili smo poziv da nastupimo u Ljubljani. To nam je bio prvi koncert van Rijeke. Svirali smo u «FV», podrumska prostorija, brdo ljudi. Napravili smo izuzetan nastup. Nakon toga je uslijedilo puno poziva za svirke po Sloveniji, a potom smo dobili i ponudu za snimiti kazetu.
RI-ROCK.COM: Prva kazeta... Zašto je bila podijeljena s bratskim bendom «Mrtvim kanalom»?
ZOFF: Čuj, mi smo imali samo 5 pjesama, a dobili smo priliku za to napraviti i bilo je štata to ne iskoristiti. Kako je u to vrijeme Igor svirao u «Mrtvom kanalu» (mijenjao je Larija dok je ovaj bio u vojsci), predložio je da na drugu stranu stave «Mrtvi kanal». Tako da smo podijelili kazetu, a iz današnje perspektive to je super. Bar je ostao jedan zapis od «Mrtvog kanala». Kazetu nam je izdao «Škuc», i to u nekoj maloj tiraži. Mi smo bili jedini kojima je «Škuc» izdao album, a da nismo bili iz Slovenije.
RI-ROCK.COM: Nakon objavljivanja kreće veća afirmacija, gdje ste sve svirali?
ZOFF: Svirali smo po cijeloj Jugi, osim u Makedoniji. Najčešće u Sloveniji, oni su definitivno bili najotvorenija scena. Puno smo svirali u Beogradu. Negdje ’84 – ’85 dobili smo poziv za svirku u Beogradu. U jedan dan 2 svirke. I organizator nam sredi avionske karte. U to vrijeme smo počeli raditi na scenskom nastupu. Imali smo sjekiru i motornu pilu. Nismo mogli ići s time u avion, pa sam otišao u JAT, objasnio situaciju i tražio pismenu dozvolu za to naše «hladno oružje». I rastavimo mi motorku, spremimo u kofere, uz sjekiru, naravno. Sletimo na Surćin i drot stavi torbu na rengen. Ajme veselja. Nitko iz benda nije mogao proći metal detektor, a u koferu motorka i sjekira. Objasnio sam mu da mi je lakše skinuti se gol, nego micati cijeli metal sa sebe. Pokažem mu dozvolu i on nas na kraju pusti, ali s totalnim čuđenjem, uz obavezno pandursko pitanje: «Jao bre, pa što će ti testera? Je l’ ideš da sviraš il’ da kolješ?» Taj dan smo svirali 2 puta. Prva nam je bila u «Domu Omladine», u 20:30, a druga u «Akademiji scenskih umjetnosti», u 00:30. To je bila prava ludnica, totalna matineja. Nakon toga slijedi kraća pauza jer smo morali odraditi dug prema vojsci, tako da se sve polagano umrtvilo.
RI-ROCK.COM: Nakon pauze izlazi vam kazeta «Sloboda narodu», po mnogima najbolji materijal ikad snimljen na ovim prostorima. Na materijalu se nalazi i obrada «Jame», poeme Ivana Gorana Kovačića, zatim «Noćas se Beograd pali», «Sloboda narodu», «Nož u mojoj ruci», za ono vrijeme vrlo provokativni naslovi pjesama kao i njihova tematika?
ZOFF: Gledaj... to je sud i mišljenje drugih ljudi, dok mi iza materijala stojimo. Čak smo poslali audio snimku «Krv je moje svjetlo i moja tama» žiriju na «Goranovom proljeću», ali nikada nam nisu poslali nikakav odgovor. Ipak je to bilo natjecanje u književnom stvaralaštvu, a htjeli smo im poslati našu obradu poeme da skuže da postoje i druge vrste izražavanja. Ipak je to Kovačićeva poema. Cijela ploča najavljuje neke buduće promjene. Za pjesmu «Noćas se Beograd pali» napravljen je prepjev. Čuj, htjeli smo udariti u centar moći. Beograd je onda bio centar Juge, to je bio direktni atak na državu. Original tekst je Igorov, a zove se «Noćas će gorjeti Berlin». To ti je bio prvi grč nemoćnog tijela i naših umova. Materijal je vrlo radikalan, težak.
RI-ROCK.COM: U pjesmi «Krv je moje svjetlo i moja tama» gostuje Predrag Šegota Šigi. Njegov glas se uklopio savršeno u pjesmu?
ZOFF: Predrag je Marijanov barba i kad smo radili stvar palo nam je napamet da netko recitira naslovni stih. Probali i uspjeli. Izvrsno se uklopilo u pjesmu, a ona je još više dobila na dramatičnosi.
RI-ROCK.COM: Scenski nastup produbljuje tu vašu radikalnu komponentu. Počeo si prakticirati razne životinjske organe, glave i sl. stvari?
ZOFF: Pa, htio sam izričaj napraviti još radikalnijim, još surovijim, a u tome smo i uspjeli. Uveo sam krv, iznutrice raznih životinja, a s velikom sjekirom sam razvaljivao razne teleće i ine životinjske glave. To je bilo kompletno čuđenje. Čak i danas se ljudi znaju iznenaditi. Samo, kod tih promjena polovica benda se nije slagala, pa je došlo do osipanja benda. To mi je bilo najteže razdoblje. Klas i Igor su najavili odlazak, a i zadnje vrijeme to baš nije štimalo. Bilo im je neugodno. Čak su jedanput izjavili da bi rado svirali, ali iza nekog paravana da ih se ne vidi. Pa, možeš zamisliti kako bi to izgledalo.
RI-ROCK.COM: Izlazi kompilacija «Rijeka-Pariz-Texas». Na njoj ste zastupljeni s 3 pjesme. Kreće promocija ploče po Jugi, ali i prvi skandal u Subotici ’87. Šta je to u stvari bilo?
ZOFF: To je bila Subotica ’87. Te godine je nastupilo najviše riječkih bendova kao presedan, niti jedanput poslije, a ni prije nije bila tolika koncentracija bendova iz jednog grada. Ma, napili smo se. Bend je bio u klincu, pred raspadom. Odjedanput mi je pala ideja da se skinem potpuno gol. Tribine su bile prepune, skinuo sam se do gole kože pred svima. Nakon nekoliko trenutaka pandur me uhvatio i izvukao van. Vani je stajao pandurski «fićo». Željeli su me uvući unutra, ali sam bio prevelik, pa smo se raspravljali ispred auta. Odmah su došle cure iz «Cacadou Look» i namuljale drota da me pusti. Naravno, uz obavezno oblačenje. Eto, raspad benda i prvo javno skidanje. Prije Leta 3.
RI-ROCK.COM: 1987. godine nastupate i na «Novom rock festivalu» kojeg su sarajevski mediji obilježili kao posljednji jugoslavenski «novi rock» festival. Zvijezde večeri su bili «Swans» , prvi nastup Alena kao novog basiste. Kakvi su bili dojmovi?
ZOFF: Da, prvi je bend napustio Igor i na njegovo mjesto dolazi Alen Badžak. Alenu je to bio prvi bend, a prva svirka uopće mu je bila s nama na «Novom rocku ’87». Gore smo napravili kompletni lom, zadnja stvar nam je bila «Sloboda narodu». U toj pjesmi smo nastupili s četiri gitarista. Pojačanja su nam bil Orijen Modrušan-«Grad», Miro Klarić-«Dr. Steel», Teodor Šimekovć-«Sikters», i Klas. Te večeri nastupili su s nama «Miladojka Youneed», «Mizar», «Don’t», «SHC», i kao specijalni gosti - «Swans». Nakon svirke došli su «Swans» i upoznali smo se s njima. Kako sam u to vrijeme ja radio, a neki su išli još i na fax, požurivao sam ih da odemo na vlak za Rijeku. «Swans» nisu mogli vjerovati da kod nas bendovi, da bi uopće mogli egzistirati i svirati, moraju šljakati. Htjeli su nas uzeti da im budemo predgrupa po Europi, na njihovoj turneji, bilo im je ostalo još 40 koncerata. Bili su oduševljeni s nama. Šta kad smo mi bili ograničeni s drugim obavezama i automatski smo odbili izuzetnu ponudu.
RI-ROCK.COM: Cuga u ogromnim količinama, ali upoznati smo i s time da prije svirke nikad ne cugate?
ZOFF: Nikad prije svirke, na binu uvijek idem trijezne glave. Dobro, popijem sok ili vodu, ali alkohol nikad. S obzirom da smo u bendu jedino Marijan i ja cugali vino, a ostali pivu, uzimali smo svoje vino, jer bi nam uvijek uvalili neki kiseliš. Cugu smo furali u koferu od klavijatura «Korg», a nikad nitko u bendu nije svirao klavijature. Stalo je točno 17 boca «Ribara». A kako smo cugali samo Marijan i ja, imali smo i 2 ključića, svatko svoj. Tako da jedan bez drugog nismo mogli otvoriti kofer i uzeti vino. Dolazimo na svirku, postavlja se bina i pita nas tonac gdje će staviti klavijature i monitor za njih, a mi mu govorimo da ne brine. Kad smo otvorili kofer, tonac je pao na dupe od čuđenja. K’o mafijaši smo izgledali s tim ključićima i koferima. Samo, oni dijele dolare, a mi cugu.
RI-ROCK.COM: Kakav je bio odnos medija u to vrijeme prema vama? Postojale su 2 emisije na Radio Rijeci, «Bura» i «Ri rock klub». Jesu li vas ikad pustili na radiju?
ZOFF: Jedanput, to je bio presedan. Otfurao sam demo Đuzi i rekao mu da pusti stvar za koju on misli da bi bila najmanje provokativna. Pustio nas je samo jedanput i nikada više. Jedino je «Novi list» pisao, uz, naravno, ostale neovisne medije.
RI-ROCK.COM: Početkom ’90 nastupio si na ponovno okupljenom «Ri-valu», s pjesmom «Go home». Sada bend miruje?
ZOFF: Da, to je bio naš način na koji smo izrazili nezadovoljstvo postojećim stanjem i suludošću rata. Pjesma je super, uvijek drukčiji od drugih. Svi su se negdje rasuli. Loš period je to bio.
RI-ROCK.COM: Nakon Klasa dolazi Pero, pa Pruša, ali bend ponovo dobiva kreativni uzlet s dolaskom Mira Klarića iz «Dr. Steel»?
ZOFF: Da, to je bilo ratno vrijeme, malo se sviralo. Bili su i Pero i Pruša, ali s Mirom sam se ulovio na istoj valnolj duljini i tu opet počinjemo snimati, raditi nove stvari. Napravili smo novi demo. Izašla nam je pjesma «Teške čizme na nogama slobode» na kompilaciji «Best of Indie rock - Made in Croatia». U to vrijeme smo svirali isključivo po Sloveniji. Malo po Hrvatskoj, još uvijek je trajao rat. Miro i ja smo se skužili na prvu, on je izvrstan gitarist. Ja bih složio text, a Miro bi napravio glazbu. Ustvari, on bi složio cijeli kostur i aranžman za stvar. Izuzetno talentiran čovjek. Izvrsno mi je bilo raditi s njim. Šteta što i danas s njim ne surađujem, nego se samo družimo. Ali, nikad se ne zna.
RI-ROCK.COM: Opet dolazi do promjena u bendu, Miro i Marijan odlaze. Šuljo i Bojan ih mijenjaju. Bend ponovo počinje sa svirkama?
ZOFF: Da, mlađe snage su došle, Šuljo na bubnju, Bojan na gitari. Svirali smo po raznim bikers susretima u Istri, Crikvenici, Zagrebu. Ma, ljudi i dan danas posjećuju naše koncerte, uvijek smo bili iskreni. Nikad se nismo mijenjali, nismo izdali svoje ideale i načela. Pa šta misliš da moj život i trud vrijedi 130 kuna koliko bi mi koštao CD u dućanu. I da me još neki urednik izdanja zajebava kako mi ploča mora zvučati. Ma daj, ’ko ih jebe. Radim po svome i u svojim mogućnostima a ljudi to kuže. Nikad neću biti sluga, ali nikad ni gospodar.
RI-ROCK.COM: Počinje inicijativa «Hoćemo novi klub - Točka na Ri» i jedan si od učesnika u projektu «Ajmo Rijeka». Novi klub se otvara i vi ste jedini «demo» bend koji puni «Točku». Bio je to tulum povodom 20. godina grupe «Grč», 29.11.2002. I sve postave benda, istu večer, na istoj bini. Kako si se osjećao?
ZOFF: Pazi, to mi je bila noć za pamćenje. Prvo smo nastupili u originalnoj postavi. Izveli smo «Krv je moje svjetlo i moja tama». Nakon dugo godina opet na bini s Igorom, Marijanom i Klasom. Šegi nam se također pridružio. «Točka» je bila prepuna. Ipak je to 20 godina života. Sve ti prođe kroz glavu. Prve probe, prve svirke. Totalna ludnica.
RI-ROCK.COM: Da... a oni karanfili?
ZOFF: Pa, morao je biti faktor iznenađenja. Svi su mislili da «tko zna šta ćemo sad bacati na rulju», ali ispalo je super. To je bio i prvi koncert Miru nakon 5 godina da je opet na bini. Imao sam puno gostiju-frendova. «Blagdan band», «Grad», Urban, Leo Rumora, Kralj. Svi koje sam zvao su mi došli. Dugo nije bilo takvog događaja u Rijeci. Puno ljudi koji se nisu vidjeli godinama na tom koncertu su se ponovno sreli.
RI-ROCK.COM: Po meni, to je bio najbolji happening u posljednjih 10 godina. Nastupili ste i na 25.-om «Ri-rocku» na Trsatu?
ZOFF: Da, odsvirali smo tri stvari i to je bio super koncert. «Dvorana Mladosti»krcata, dokaz da Rijeka diše rokerski, da nije jedino Škoro taj koji je može napuniti. Svirka super, ali snimka je živi užas. Pa, na snimci se izgubila cijela energija i atmosfera s koncerta. Ma sirovina je super, ali je mastering i post-produkcija sjebana. Grozno, nisam mogao vjerovati kada sam to čuo.
RI-ROCK.COM: Grč danas?
ZOFF: Eto, radimo probe, sviruckamo. Klubova za svirat’ nema, imali smo neke ponude za Sloveniju, čeka nas svirka u Poreču, ali svi su puni obaveza, pa se ne stignemo složiti. Ajmo to nazvat prinudnom pauzom.
RI-ROCK.COM: Evo, i zadnje pitanje. Kada će snimljena live ploča s koncerta iz Točke napokon ugledati svjetlo dana?
ZOFF: Zapelo je u studiju, Franci (Blašković) snima već petu ploču, uletili su i Gustafi, pa cijelo vrijeme nešto odgađamo. Nadam se uskoro, još je malo posla ostalo. Možda dva dana posla. Nadam se uskoro...
Nikola Cvjetović - RiRock.com, 2005.
Objavljeno 25.02.2005.
