David Gray - ”Life In Slow Motion”
David Gray - ”Life In Slow Motion” [Atlantic 2005]
David Gray je rođen u Manchesteru 1970., odrastao u Walesu, a kasnije se udomaćio u Liverpoolu gdje je pohađao studij. Kao srednjoškolac i student pjevao je u nekoliko nepoznatih punk bendova, te pisao tekstove i skladao.
Jedino mjesto gdje je David Gray doživio relativno solidan uspjeh do ”White Ladder” albuma bila je Irska. Od tamo je i krenuo nevjerojatan mega-uspjeh albuma ”White Ladder”, kojeg je Gray, potpuno razočaran diskografskom industrijom i svojom karijerom snimio u vlastitoj spavaćoj sobi, te kasnije samostalno financirao njegovo objavljivanje. ”White Ladder” se pojavio 1998. i (opet) preko Irske polako stigao do britanskog otoka 1999., gdje je nenadano pretekao favoriziranu konkurenciju. Uskoro je jednak uspjeh doživio u Europi i u Americi, a singlovi ”Babylon”, ”This Years’ Love”, ”Please Forgive Me” i ”Sail Away” postali su njegovi planetarno poznati zaštitni znakovi. Samo u Britaniji “White Ladder” je prodan u preko 2 milijuna primjeraka što je tada bilo gotovo najmnogobrojniji prodan primjerak magičnog komada plastike uz prvijenac Coldplaya “Parachutes” i neizbježnog kreštavog ljubimca publike Robbie Williamsa.
Nakon ”White Ladder” albuma izdaje kompilacijske albume starih materijala ”Lost songs” i ”The EP-s 92-94”, te 2002.godine ”A New Day At Midnight” (platinasti album) kojim dodatno potvrđuje da se ne radi o nešto dužem ”zvjezdanom usponu” jednog sofisticiranog britanskog kantautora, već o punokrvnom kantautoru dostojnog pomalo nemušte titule ”novog Dylana”.
Ove jeseni objavio je novi album ”Life In Slow Motion”, i sudeći prema prvom singlu ”The One I Love” mogli smo očekivati fini ”paket aranžman” poboljšan produkcijom Mariusa De Vriesa, poznatog po radu s David Bowiem, Massive Ataack i U2. Slušajući ostatak albuma čini se da je Gray potražio muze u radovima Mercury Rev i Sparklehorse što albumu nikako ne uzima na uzbudljivosti i kvaliteti, već daje jedno fino ambijentalno tkanje u kojem se naš pulen oduvijek osjeća ”kao kod kuće”.
Za one koji nisu sigurni tko je taj tip (ima li ih uopće?) najbolje ga je predstaviti kako lijepo piše u nedavnom izdanju Večernjeg lista - skroman, povučen i s (anti)imidžom momka iz susjedstva, Gray kao da je u glazbeni posao zalutao iz nekog drugog vremena i, još važnije, iz razloga posve drukčijih od onih koje motiviraju njegove konkurente. Lijep i pametan album u svakom slučaju.
Tracklisting:
Alibi
The One I Love
Lately
Nos Da Cariad
Slow Motion
From Here You Can Almost See The Sea
Ain’t No Love
Hospital Food
Now and Always
Disappearing World.
Robert Paulić
Objavljeno 14.09.2005.
