Deep Purple u Beogradu pred prepunom Arenom
Energija koju Deep Purple sa svojih 70ak godina imaju na bini primjer je onoga što mnogim mladim glazbenicima danas nedostaje, a to je: “Radim ono što volim i uživam u tome”...
U gotovo 100 minuta nastupa energije nijednom nije ponestalo. Repertoar sastavljen od hitova iz, sada već davnih vremena , prošaran novim numerama (iz perioda rada sa Steve Morseom): “Sometimes I Feel Like Screaming”, “Uncommon man”, “Time For bedlam” oborio je s nogu publiku u Štark Areni. A publike je, moramo primjetiti, bilo previše.
Prepuna Arena dočekala je i pozdravila jedan od najvećih hard rock bendova dostojanstveno i kako dolikuje. Nagradila je povicima i aplauzima svaku odsviranu numeru dok su zvižduci podrške bili prisutni i tijekom kompozicija nakon briljantno odsviranih solo partija Steve Morsea i Don Aireya.
Bez neke najave, samo sa zatamnjenjem na bini, Deep Purple pozdravili su prisutne i krenuli s “Highway Star” numerom, nadovezavši se na “Pictures of Home”. Uslijedila je “Bloodsucker” s albuma “In Rock”, kasnije kao obrada na albumu “Abandon”, maestralna “Demon’s Eye” s albuma “Fireball”, neizostavna “Lazy”, “Perfect Strangers” iz perioda rada benda tokom osamdesetih,” Space Truckin”, “Smoke On The Water”.
Numera “Hush” zauzela je dobrih 9 minuta vremenskog prostora te su u njoj briljirali svojim sviračkim umijećem Morse i Airey. Za sam kraj koncerta ostavljena je numera “Black Night”.
Deep Purple nisu miljenici kritike. U mnogim enciklopedijama o njima nećete naći puno toga napisanog kao što se piše o npr. Led Zeppelin ili Pink Floyd, ali ovi 75-o godišnjaci sviraju tako da nijednog trenutka ne možete osjetiti njihove godine.
Gillan nema backing vokale poput Mick Jaggera i sam iznosi vokalne dionice koje nimalo nisu jednostavne ni onda kada ih je kao mlad otpjevao a ni danas kada ima godina koliko ima. Ian Paice i dalje svira bubnjarske bravure na koje smo navikli sa crno bijelih snimki, nikako starački i umorno poput npr. Charlie Wattsa.
Steve Morse je jedini gitarist na bini kao i njegov kolega Don Airey na klavijaturama, ne kao npr. Pink Floyd koji na bini imaju pomoćne klavijaturiste i gitariste, Roger Glover ima ton na bas gitari kakav nemaju mnogi heavy metal bend glazbenici, ali o Deep Purple neće se pisati kao o najvećem bendu.
Pažnju kritike i enciklopedista privlače neki drugi bendovi kojima se lijepi etiketa najveći. Nakon koncerta u Beogradu 06.12. 2019., oproštajnog koncerta, važno je zabilježiti da su Deep Purple koncertom pred publikom u Beogradu pokazali da jesu najveći rock bend. Tko je bio uvjerio se u to, tko nije bio, žao nam je, propustio je prema mišljenju autora ovog članka , najveći bend u povijesti rock glazbe.
Stanković Ivica
Objavljeno 16.12.2019.
