Top singlovi

  1. Foo Fighters - The Sky Is A Neighborhood
  2. Thirty Seconds To Mars - Walk On Water in the Live Lounge
  3. Sting – I Can't Stop Thinking About You
  4. Radiohead - Lift
  5. David Bowie - I Can't Give Everything Away
  6. Prophets Of Rage – Living On The 110
  7. Nine Inch Nails – Less Than
  8. Queens Of The Stone Age – The Way You Used To Do
  9. U2 - You’re The Best Thing About Me
  10. Starsailor - All This Life

Top album

Neil Young - Hitchhiker

dvd preporuka

David Gilmour – Live At Pompeii

Najava koncerata

Ključne riječi

Sve ključne riječi

Intervju: Pips Chips & Videoclips - Razgovor za gladijatore

Intervju: Pips Chips & Videoclips - Razgovor za gladijatoreNeki poseban uvod u razgovor koji smo vodili s Dubravkom Ivanišem, abdiciranim Ripperom, danas Daddyjem u astronautskom skafanderu, stvarno nije potreban.

PipsChips&Videoclips su jedan od najboljih hrvatskih bendova svih vremena, a njihov novi album „Pjesme za gladijatore“ spada u sam vrh ovogodišnje ponude glazbenih noviteta pristiglih na adresu RiRock.com magazina. Niije tomu tako zbog agresivne „mobilne“ marketinške kampanje već ocjena proizlazi iz proste činjenice da su Pipsi snimili vrhunski pop album s nekolicinom pjesama-dragulja uz čiju pomoć su se elegantno katapultirali put Zemljine orbite preletjevši u visokom luku „kolege domaće rockere“.

Dubravko Ivaniš aka Daddy se zahvaljujući moćnim gravitacijskim silama zaustavio na trenutak da bi dao intervju za RiRock.com. Ovako je to, od slova do slova, izgledalo...

RiRock.com: Kada je i kako nastala ideja o albumu s pjesmama za gladijatore?

Daddy: Negdje između milijarditog i biliontog kilometra na autobahnu za grad Berlin, na putu za Nigdje, naša se družina ugledavši s desne strane običnu tablu za mjesto Pfaffenstaine našla u prilici da se još jednom preispita o biti svojih života. Tako nam barem o svemu ispredaju svjedoci jer se mi, o kako je to dobro, baš ničega ne sjećamo.

RiRock.com: Pipsi svakim albumom otvaraju novu dimenziju u svojoj karijeri – čini se da vas nije strah eventualnog gubitka starih fanova da bi se otisnuli dalje - u Fafenštajn primjerice? Smatraš li da riskirate stalnom mijenom?

Daddy: Mi, recimo, ne zastupamo gledište (na koje Dragaš, Horvat, Gall i ini imaju autorska i izvođačka prava) da je Zemlja ravna ploča i da „mjena nemoguća jest“. Mi astronauti vjerujemo da Kopernik i Galileo nisu bezvezni pljugeri. Pripišimo to našoj dječačkoj zanesenosti i nedovoljnom životnom iskustvu.
Da, mi se stalno mijenjamo i pritom ne razmišljamo puno o riziku; ne zato što smo face, valjda je jasno, nego prije stoga što smo budale.

RiRock.com: Možeš li čitateljima malo približiti proces? Na vašem posljednjem koncertu u Rijeci (Stereo dvorana) svirali ste nove stvari ali nije se dalo naslutiti što nas ustvari čeka kada se zgotove „Pjesme za gladijatore”.

Daddy: Pustili smo vam tada par dimnih signala, ali sidra je, dobro je znano, pametno sakriti duboko, duboko, preduboko i predaleko od svakojakih nemani i oluja.

RiRock.com: Dave Friedman je gotovo pa član benda, barem kada je studijski rad u pitanju. Smeta li te stalno brkanje pojmova o kopiranju Flaming Lipsa i jednostavne, mada ne toliko „bombastične“, činjenice da čovjek kao producent ima svoj izvorni producentski potpis? Jura i Pavle iz Svadbasa su također stalno prisutni u vaših snimkama posljednjih nekoliko godina...

Daddy: Ne bih Fridmannu u slučaju „Gladijatora“ pripisivao specijalne zasluge. On je astronaut koji fakat puno zna o svom poslu, puno više od nas. Ali, isto tako, činjenica je da on nas samo miksa, produciramo se sami. Juru i Pavla pritom brojim kao dio nas, ekipe.
„Teroristi“ su lipsasti i s Daveom i bez njega, a „Slan“ i „Sin“ to nisu, makar ga pet Fridmanna miksalo. Zanimljivo je da smo „Domaći rock“ i „Zdenku“ na kraju miksali sami u Zagrebu jer nismo bili zadovoljni s njegovim viđenjem. Mi ne patimo od veličina, i mislim da je to sasvim u redu. Ok, priznajem, dok smo ponovo miksali te pjesme gotovo da smo u detalj „prepisali“ sve što smatramo autohtonim Daveovim rukopisom, ali neke stvari zaista jako drugačije vidimo.

RiRock.com: Je, ipak su to vaše pjesme. Moram priznati da sam se nasmijao na par tvojih tekstova s „Gladijatora“. Još od prvog preslušavanja „Bombardiranja Srbije i Čačka“ Leta3 nisam osjetio takvu količinu zdravog humora na nekom albumu „domaćeg rocka“. Čini li ti se da si po defaultu osuđen na podjebavanje raznih „kritičara“ na tu temu? Ocjene albuma su prilično oprečne… mada moram primjetiti da su i potpisnici dijela recenzija također u sukobu sa svojom zadaćom - većinom su to samoprozvani kritičari koji, što je fakat sramotno, muku muče s osnovama pravopisa ali si zato daju za pravo popljuvati nečiji rad.

Daddy: Znaš s čim bi ti naš potez usporedio? Evo, zamisli da je Borat svoj filmić snimio baš u Kazahstanu i distribuirao samo u Kazahstanu. Paaaa…ne bi se baš lijepo proveo! Tako da su sva ta sranja s naše strane prilično očekivana.

RiRock.com: Jesi li zadovoljan agresivnom TV-jumbo-online reklamom „Pjesama za gladijatore” i suradnjom s T-Mobileom?

Daddy: Reko bi Bora Čorba – „dobila je sve šta je htela u jeftinoj sobi provincijskog hotela“. Dakle, mi smo zadovoljni svime, i da, dobili smo sve što smo htjeli. Zapravo, ako smo iskreni, moram reći da je 70% sadržaja kampanje naše maslo. Na ostatak smo pristali, znači na isto se hvata.

RiRock.com: Da li bi slušao vlastiti ili neki tebi omiljen album s mobitela što je bila prva ponuđena opcija za preslušavanje novih Pipsa?

Daddy: Ne bi. Al ja nisam više mjerilo. Netko je pokupovao tih 1500 mobitela, a zaista ne vjerujem da ćemo prodati puno više cd-a. Dakle, stvari stoje tako da se s pravom možemo zamisliti.

RiRock.com: Po pitanju osporavanja te suradnje osobno smatram da ste jednostavno iskoristili mogućnost medija i jakog supporta da biste što bolje „aterirali“ u Hrvatsku, u krajnjoj liniji draže mi se da me vi „živcirate“ reklamom na pol filma negoli reklama za novu perilicu i prijateljski joj deterdžent. Sve je na prodaju... smatraš li to kompromisom ili poslovnim potezom?

Daddy: Ovako bi glasila sinteza: u svakom poslovnom potezu radiš kompromise. To je svakodnevica, sve ostalo su teeny maštarije. Ovdje smo radili zaista malo kompromisa, mogao bi reći da je koncept naš i da je T-Mobile na naše zaprepaštenje većinu toga bespogovorno prihvatio. Radili smo s puno manjim i beznačajnijim mašinerijama s kojima je puno teže bilo izaći na kraj. Ukratko, bili smo svjesni koliko sve to može ići na kurac golorukom narodu, pa smo onda inzistirali da bar bude po našem!

RiRock.com: Pošteno. Posvetio si se „zvanju“ glazbenika – da li si ikada požalio? Što bi rekao vlastitom djetetu da krene tvojim i Yayinim stopama?

Daddy: Osobno sam napravio sve suprotno od očekivanja roditelja, a bio sam tako lijepo „usmjeravan“, mažen i pažen. Teško je uopće razmišljati o zanimanju kojim će se moje dijete baviti jer najvjerojatnije takvo zanimanje danas ni ne postoji. A gdje će biti pozicionirana muzika još manje imam prava predviđati. Muzika je bitna odrednica homo sapiensa i s djetetom imaš tu vrstu odgovornosti da mu je približiš, da je zavoli. A to se najbolje radi ako ništa ne forsaš.

RiRock.com: Hm, slažem se. Iz vlastitog iskustva. Slijedi standardno pitanje, ali dobivao sam uglavnom zanimljive odgovore pa da priupitam i tebe – najbolji i najgori gig Pipsa bio je...

Daddy: Krajnja ocjena nekog giga ne ovisi samo o bendu, rekao bi, gotovo sve je na publici. Ponekad, na samim počecima, znali smo svirati ko zadnje svinje, al je ekipa bila super pa smo pokupili panegirike. Još češće smo bili sasvim solidni, ali upropašteni potpunom nezainteresiranošću okupljene gomilice.
Moram priznati da već dugo sviramo u nekom standardu; naime, uvijek postoji rezervna varijanta ukoliko ništa ne pali da u nekom trenutku koncerta počnemo svirati samo za sebe.

RiRock.com: „....do koljena u šašu i vodi...“ opisuje li to donekle stanje neimenovanog pop pjevača u današnjoj mu domovini?

Daddy: Zato pravi astronaut uvijek sa sobom nosi lance. Može se ponijeti i mali ašovčić, za slučaj da baš zapadnemo u prava sranja.

RiRock.com: Kako danas gledaš na britansko iskustvo Pipsa? Svako toliko neki domaći bend se trsi da „uspije“ vani. Stekao sam dojam da ste vi išli svirati van neopterećeni ikakvom iluzijom o tome da će vas neki tamošnji Edvin Softić prepoznati i brže bolje katapultirati u orbitu slavnih bendova...

Daddy: Svatko tko se bavi muzikom treba nastojati da njegova guza vidi što više puta i u što većem obujmu. Tako provociraš stvari da se dogode, mada ih i iz svog naslonjača možeš u 99% obimu predvidjeti. Sljedeći dan za svakog od nas ionako postoji samo zbog onih 1% nepredvidivog. Inače mu ne vidim nekog smisla.

RiRock.com: Kako ste se osjećali na nedavnoj zagrebačkoj promociji albuma u kinu „Europa“? Cijela spika albuma se promovira u kinu baš tog imena u ovoj nesretnoj EU-opterećenoj zemlji. Slučajnost?

Daddy: Jednom u 3 ili 4 godine napravimo nešto sami za sebe, po svom, onako kako mislimo da treba izgledati naš gig. Bez kompromisa, kokošarenja, razmišljanja tko što bi, a tko ne bi. Najveći je problem ubosti neki ekskluzivan, ne već nebrojeno puta prostituiran prostor, a da u njemu relativno lako funkcionira i slika i ton i da je ekipi fora i ugodno. U kinu je bio ogroman problem sa zvukom, ni 2 dana tonske nisu puno pomogli.
No, ništa nije moglo zajebat taj osjećaj da dajemo najviše što znamo i možemo u ovom trenutku. I to je jedino bitno jer često imamo feeling u mnogim situacijama da nemamo šansu to pokazati.

RiRock.com: Najavljena je i druga uknjižena biografija Pipsa nakon one Perkovićeve. Ako se ne varam Hrvoje Horvat će biti „gladijator“. Postoji li šansa da se uskoro odlučite i za neki DVD?

Daddy: Ne vjerujem da je sad trenutak za još jednu biografiju. Ne pada mi na pamet nitko tko je kadar o nama napisati nešto vjerodostojno. Kompilirati s neta, napraviti par intervjujčića, to može svak, ali to nije dobra biografija. Kroničarenje, uz predani rad, implicira i strast, a strasti nema. „Nacrtati bi nas trebalo, al slikara nema“, malo da parafraziramo mlađeg Glembaya.

RiRock.com: Precizan odgovor stiže iz prve ruke. Ovo te želim pitati već neko vrijeme. Što se dogodilo s Ripperom?

Daddy: Abdicirao je. Shvatio je da je nepotreban. Takva su vremena…

RiRock.com: U „Foxtrotu“ kažeš „čuda su moguća“. Samo u pjesmama ili...

Daddy: Čuda su moguća samo ako im to dopustiš. Dakle, na nama je, a ne na čudima.

RiRock.com: Unatoč velikim oscilacijama u posjeti vaših koncerata u Rijeci posljednjih nekoliko godina ovdje imate prilično velik broj štovatelja. Kada dolazite u Rijeku, postoji li već neki datum i mjesto? Kakvo je tvoje mišljenje o riječkoj glazbenoj sceni?

Daddy: Palach, 14.12. To će biti i zadnji gig na touru, ako se nešto ne promijeni u međuvremenu. Na pitanje o riječkoj ili bilo kojoj drugoj sceni ne mogu odgovoriti jer već dugo ništa ne pratim. Al da se desilo nešto bitno, onda bi valjda i slijep i gluh već doznao.

RiRock.com: Daddy, hvala ti na skidanju astronautske kacige... Sretan put Jurij Gagarin.

Daddy: Zato smo mi tu!

Link: www.pipschipsvideoclips.com

PCVC - ”Teroristi plaču”



Robert Paulić

Objavljeno 17.11.2007.

Vremeplov

Umjetnik može imati terete za koje ”običan čovjek” ne zna, no ”običan čovjek” ima terete koji nisu ni dotakli mnoge umjetnike.
Patti Smith