Massimo - Koliko je uistinu vješt taj ”čovjek-glas”
Jesam li star za promjene? Na pitanje koje si postavlja u uvodnoj pjesmi „Da mogu“ albuma „Vještina II“, Massimo je nesvjesno počeo odgovarati još prije tri godine prihvativši se reinterpretacije Arsenove balade „Ne plači“. Neposredno nakon što ju je otpjevao na koncertu „U počast pjesmama Arsena Dedića“ 13. ožujka 2003. u Opatiji, zatrpan pohvalama sa svih strana, možda se nije moglo predvidjeti kako će ona otvoriti novo poglavlje njegove karijere sličnim učinkom koji je po nju imao „Sjaj u tami“, cover hita „The Sun Ain’t Gonna Shine Anymore“ Walker Brothersa na mom početku Doriana Graya daleke 1983.
Kad mu je, međutim, interpretacija skladbe „Ne plači“ s koncertnog abuma „Apsolutno uživo“ 2006. donijela treći uzastopni Porin za najbolju mušku vokalnu izvedbu, postalo je savršeno jasno koliko je ona pridonijela da se na trogodišnjem putu razvije u vodećeg tradicionalnog pop pjevača svoje generacije koji se specijalizirao za odavanja počasti pjesmama starijih kolega (Dedić, Runjić, Monteno) i suvremenika (Štulić, Gibonni, Urban), kao što je to učinio potkraj 2004. na CD-u „Vještina“.
Premda „Vještina II“ ne slijedi u cijelosti obrazac prethodnog Massimova studijskog albuma - jer obrade čine samo polovicu njegova programa, a ostalo su nove pjesme (i dvije festivalske: „Karta devera“ sa Splita 2005. i „Tu na mojim rukama“ s Dore 2006.) - korijeni su im slični što je vidljivo već u najavnom singlu „Da mogu“ - u originalu „Magari“. Riječ je o pjesmi jedne od najvećih i najtalentiranijih suvremenih talijanskih pop zvijezda Renata Zera. Izvorno objavljena na albumu „Cattura“ (2003.) i ponovljena uživo na dvostrukom koncertnom „Figli del sogno“ (2004.), privukla je Massimovu pozornost jer je u Zeru prepoznao kantautora čiji afiniteti i stilizacije također ne bježe od tradicije - a to je i inače obilježje talijanske pop/rock glazbe uz koju je Massimo snažno vezan odrastanjem i jezikom.
Arsenov senzibilitet i poznavanje talijanske autorske pjesme dali su prepjevu „Da mogu“ koautorsku dimenziju koja točno po Massimovoj mjeri propitkuje njegove biografske, sudbinske dileme pretapanja prošlosti i budućnosti. Ali, prema Massimovu priznanju, Arsen Dedić mu je na „Vještini II“ dao još mnogo više – najvažnije pojedinačno nadahnuće osobe čiji rad obilježava poštovanje prošlosti pop glazbe i tolerantnost prema žanrovima - vrijednosti koje je Massimo prvenstveno imao na umu kad je počeo pripremati novi album.
Poput napora što ga je uložio u hrvatske stihove „Da mogu“, Dedić je i novu pjesmu za Massima, „Kažu“, napisao sukladno njegovu osjećaju za skladbu po formi i ugođaju nalik obrascu klasičnog standarda. Uostalom i „Zagrli me“ koju je 1977. proslavio Zdravko Čolić na albumu „Ako priđeš bliže“, a autor u svojoj verziji snimio 1980. na LP zbirci „Narodne pjesme“, već tri desetljeća uživa status Dedićeva standarda čiji se vijek trajanja masovna prihvaćenost nije ograničila nego nadopunila. A upravo je to vrst repertoara u kojemu se Massimo najprirodnije osjeća. Suradnja Arsena Dedića i Gorana Bregovića u baladi „Loše vino“, jednome od Massimovih izbora za prvu „Vještinu“, logično vodi do dvije velike Bregovićeve balade iz opusa Bijelog dugmeta obrađene na „Vještini II“. To su „Pristao sam bit ću sve što hoće“ (LP „Doživjeti stotu“, 1980.) i„Sve će to mila moja prekriti ružmarin, snjegovi i šaš“ (LP „Bitanga i princeza“, 1979.). Naročito u slučaju ove druge, Massimo naglašava želju da monumentalnost i produkciju/orkestraciju izvornika svede na mjeru intimnijeg iskaza. Inače, glede Bregovića i Bijelog dugmeta valja podsjetiti na malo poznat podatak da je vođa najveće ex-yu grupe potkraj njezine karijere Massimu u njoj bio ponudio mjesto vokalnog solista no sve je ostalo samo na razini prijedloga.
Massimo je tijekom 80-ih imao mnogo prisnije veze s Jurom Stublićem, s kojim je 1987. na prvom samostalnom albumu „Stranac u noći“ snimio opuštenu verziju pjesme „Zamisli život u ritmu muzike za ples“ iz najužeg repertoara grupe Film. Još dok je u švedskom studiju pokojnog producenta Tinija Varge preslušavao originalne snimke Filmovog albuma „Sva čuda svijeta“ nedugo nakon njegova izlaska 1983., pala mu je na pamet zamisao da „Mi nismo sami“ jednom otpjeva u svojoj verziji i želja mu se napokon ostvarila na „Vještini II“. „Dođi“ je Massimov dug prošle godine ugašenom Parnom valjku, ali u zaostavštinu te zagrebačke rock institucije nije posegao predvidljivim izborom neke od Husovih pjesama nego se odlučio za obradu skladbe gitarista Marijana Brkića koju je Valjak 1994. uvrstio na album „Buđenje“. Koliko je grupa držala do nje potvrđuje činjenica da se u unplugged izvedbi sljedeće godine našla na njezinom koncertnom CD-u „Live In ZKM“.
Prije dvije i pol godine Massimo je na promotivnom gostovanju u Skopju prvi put upoznao talent makedonske kantautorice Kaliopi Bukle. Njezin pristanak da „Vještini II“ pridonese skladbom „Prokleto dobro znam“ i vokalnom suradnjom u duetu „Melankolija“ bio je po Massimovoj ocjeni jedan od prijelomnih trenutaka u odluci da novi album nadraste okvir drugog nastavka projekta obrada i ravnopravno obuhvati novi materijal. Massimo je inzistiranje na posebno napisanim pjesmama iskoristio i kao argument da (se) ne škrtari s dužinom trajanja, tj. brojem uvrštenih snimki jer je „Vještinu II“ i u tom smislu želio učiniti raskošnim izdanjem.
Zato se popisu autorica, u trenutku kad su Massimo, producent/aranžer/klavijaturist Ivan Popeskić i ista ekipa instrumentalista (Branimir Gazdik, Henry Radanović, Elvis Stanić...) s „Vještine“ u proljeće 2006. već počeli rad u studiju, pridružuju Ines Prajo („Melankolija“) u tandemu s Arjanom Kunštek („Izdaleka“), odnosno Meri Jaman i Anita Valo („Pokreni me“) u nastavku suradnje Meritas & Massimo započete pjesmom „Odjednom ti“ s Dore 2004. Kao što se na „Vještini“ prisjetio dijela vlastite prošlosti osuvremenjenim verzijama „Stranca u noći“ i „Sjaja u tami“, Massimo „Vještinu II“ upotpunjuje novim studijskim izdanjem hita „Samo za tvoje oči“ što ga je obnovio na prošlogodišnjem koncertnom CD-u „Apsolutno uživo“. Od njegove premijere 1985. do danas Massimo je ostario upravo toliko da na „Vještini II“ s pokrićem pokaže sve svoje promjene. Urednik izdanja je, kao i Vještine I“, Dražen Turina Šajeta.
Massimo i Matija Dedić Trio nastupiti će 12. srpnja ispred velike glazbene zvijezde Josea Feliciana u sklopu ljetnog festivala Vino i gitare koji će se održati u Opatiji na Ljetnoj pozornici.
Tracklisting:
1. Da mogu (Renato Zero/Arsen Dedić)
2. Pristao sam bit ću sve što hoće (Goran Bregović)
3. Kažu (Arsen Dedić)
4. Samo za tvoje oči (Massimo/Zoran Cvetković)
5. Dođi (Marijan Brkić)
6. Melankolija (Ines Prajo)
7. Sve će to mila moja prekriti ružmarin, snjegovi i šaš (Goran Bregović)
8. Tu na mojim rukama (Denis Dumančić/Fayo)
9. Prokleto dobro znam (Kaliopi Bukle)
10. Zagrli me (Arsen Dedić)
11. Karta devera (Vinko Didović)
12. Mi nismo sami (Jura Stublić)
13. Pokreni me (Meri Jaman i Anita Valo/Arjana Kunštek)
14. Izdaleka (Ines Prajo/Arjana Kunštek)
Massimo će tijekom jeseni 2006. promovirati album „Vještina II“ koncertnim nastupima u kazalištima i prostorima sličnog ambijenta:
26. i 27.09. Gavella, Zagreb
29. i 30.09. Teatro Fenice, Rijeka
1.10. HNK Pula
4. 10. HNK Zadar
5. 10. Šibensko kazalište
6. 10. Lazareti, Dubrovnik
7. 10. Dom Lora, Split
8. 10. Zorin dom , Karlovac...
Ana Varljen / Artist info
Objavljeno 17.06.2006.