Popeye u podzemlju
Subota, 21. studeni. Popeye nakon izlaska i promocije svog drugog studijskog albuma „Cijena slobode“ ponovo svira pred domaćom publikom. Odradili su Zagreb, Osijek, Varaždin, no Rijeka nikako da dođe na red, pa smo tako opet sjeli u auto i otišli za Pulu.
Njihov grad, njihovi ljudi, njihova atmosfera. Moram reći da mi se jako svidjela ideja ili splet okolnosti koji su ih smjestili u Monteparadiso, jer to je ta klupska atmosfera, tu je piva 10 kn i tu su ljudi koji dođu ostaviti zadnje atome snage u kapljicama znoja na podu kluba i drugima oko sebe.
Svirka je započela oko ponoć, klub je bio krcat, ekipa nabrijana od početka, pa tako je i sam pogled na te ljude i stage govorio da će ovo biti jako zanimljiv koncert. Što je i bio. Kao što već rekoh, definitivno se vidi da je album vani, da se album sluša i da ljudi žele Popeye.
Svaku pjesmu pjevali su u glas s Ferencom i Gianniem, a skakali na masne rifove Žikine gitare. Uz nove pjesme, odsvirali su i neizostavne stare „Nezaboravne greške“, „Popeye“ i slične evergreene, na što je publika odlično reagirala, pa tako bend i nakon sat i pol vremena svirke pozivala na bis što su dečki vrlo rado i napravili. Ponovljenim ”Klokanima” završili su svirku i pustili nas da dođemo sebi i razmislimo što nas je to udarilo.
No vjerujte, ovakvim udarcima Popeye prepustio bih se u koje god doba dana i noći jer se stvarno isplati. Pa zato se pitam gdje je problem? Zašto Rijeka čeka i zašto Popeye nikako ne svira u ovom gradu? Mislim da stvarno svi zaslužuju vidjet kako oni to rade, pa zato organizatori – trgnite se malo i dovedite show nama, a ne da mi moramo uvijek ići njemu.
Denis Lesjak
Objavljeno 27.11.2009.
