Roger Keith Barrett – veliki glazbenik s neobičnim smislom za humor
Roger Keith Barrett u svijetu glazbe poznatiji kao Syd Barrett rođen je 6. siječnja 1946. godine u engleskoj obitelji srednjeg staleža. Kako je mali Roger od najranijih dana pokazivao interes za glazbu, tata i mama su ga poticali i njegovali njegovu ljubav prema ovoj umjetnosti.
Sa 14 godina Roger si je nadjenuo nadimak Syd po lokalnom jazz bubnjaru Sid Barrettu. Kako ne bi došlo do zabune promijenio je i u y. Syd je zarana počeo pisati poeziju i pjesme koje bi zatim izvodio na lokalnim zabavama s društvom. Prijatelji oko njega znali su da će ako tako nastavi postići velik uspjeh.
1965. godine Syd počinje svirati s dečkima koji su često mijenjali nazive banda, te su se zvali ”The Abdabs”, ”The Screaming Abdabs”, ”Sigma 6”, ”The Meggadeaths”. Kad je on došao u band svirali su pod imenom ”The Tea Set”. Možda bi i zadržali to ime da se nisu našli na koncertu s grupom istog naziva. Tada je Barrett predložio ime ”The Pink Floyd Sound”. Ime je dobio spojivši imena dvaju blues pjevača i gitarista Pink Andersona i Floyd Councila. Ovaj je dvojac bio poznat po posebnoj tehnici sviranja gitare koja se naziva ”Piedmont Fingerstile” popularnoj u 30-im godinama prošlog stoljeća.
Kao i većima svojih kolega Floydi su glazbenu karijeru započeli skidanjem obrada popularnih američkih R&B pjesama, da bi do 1966. godine razvili svoj specifičan stil koji se bazirao na rock’n’roll improvizaciji koja je energiju crpila jednako iz jazza kao i britanskog pop rocka.
U vrijeme njihova glazbenog odrastanja u Londonu se otvara novi koncertni prostor UFO, te vrlo brzo postaje raj za sastave koji su svirali psihodeličnu glazbu. Osnivači kluba bili su John Hopkins – Hoppy i Joe Boyd, a u njemu su nastupili svi priznati sastavi. Uz klub UFO u Londonu je djelovao i klub Roundhouse. Nakon nastupa u njemu počeo ih je pratiti glas najpopularnije grupe londonske underground scene, bar što se tiče sastava koji su svirali psihodeličnu glazbu.
Skupina Pink Floyd je ubrzo započela suradnju s Andrew Kingom i Peter Jennerom te producentom Joe Boydom što je rezultiralo potpisivanjem ugovora s izdavačkom kućom EMI za koju su snimili album. Singlove ”See Emily Play” i Apples and Oranges” napisao je Barrett, a sam album je odmah po izlasku doživio veliki uspjeh.
Uspjeh je učinio svoje te se Syd počeo nepredvidljivo ponašati. Mnogi su uzroke njegovih čudnih ispada osim uspjehu u svijetu glazbe i brojnim priznanjima pripisivali koketiranju s LSD-om. Događalo se da za vrijeme koncerta čitavo vrijeme svira jedan akord ili bi samo stajao. Uskoro je ostalim članovima bilo dosta njegovih ispada te su 1968. godine na putu za svirku odlučili da ga ne pokupe. Složili su se oko toga da Barrett ostane u Floydima samo kao tekstopisac. Nedugo potom okupili su se na zajedničkoj probi, kada je Syd došao s novom pjesmom naziva ”Have you got it yet?”. Kada ju je prvi put odsvirao ostalima svi su mislili kako će je lako svladati no kad su krenuli svirati Barrett je konstantno mijenjao aranžman. Taman su mislili da su shvatili, a on bi opet nešto promijenio ili nadodao pjevajući ”Have you got it yet?”.
Od 1968. godine i albuma ”A Saucerful of Secrets” Barrettt više nije stvarao s Floydima, te se okrenuo solo albumima. ”The Madcap Laughs” i ”Barrett” albumi su nastali u njegovoj najproduktivnijoj fazi. Prvi album producirali su Malcolm Jones, David Gilmour i Roger Waters, dok se na drugom albumu uz Gilmoura producentske palice ulovio i Rick Wright.
1972. godine Barrett je nakratko oformio band imena Stras u kojem su bili članovi skupine Pink Fairies bubnjar Twink i basist Jack Monck. Iako je grupa dobro prihvaćena i od publike i kritičara imali su katastrofalan nastup u Cambridgeu što je Barrettu potvrdilo da ne može tako nastaviti. Prodao je prava svojih solo albuma izdavačkoj kući EMI i preselio se u London u hotel. No ni tu nije dugo ostao. Iako su ga mnogi htjeli za producenta svojih albuma (Sex Pistols, The Damned) Syd ih je sve odbio i vratio se u Cambridge živjeti u majčinoj kući. Jedini kontakt s vanjskim svijetom bila je njegova sestra Rosemary koja je živjela u blizini.
Roger Barrett umro je 7. srpnja 2006. godine u svom domu ostavivši iza sebe pjesme neprocjenjive vrijednosti koje su mnogima u glazbenom svijetu pokazale kojim putem žele krenuti.
Diskografija: Albumi sa skupinom Pink Floyd: The Piper at the Gates of Dawn (1967) A Saucerful of Secrets (1968)
Solo albumi: The Madcap Laughs (1970) Barrett (1970)
No good Ttryiing It’s no good trying to place your hand where I can’t see because I understand that you’re different from me yes I can tell that you can’t be what you pretend and you’re rocking me backwards and you’re rocking towards the red and yellow mane of a stallion horse.
It’s no good trying to hold your love where I can’t see because I understand that you’re different from me yes I can tell that you can’t be what you pretend the caterpillar hood won’t cover the head and you know you should be home in bed.
It’s no good holding your sequined fan where I can’t see because I understand that you’re different from me yes I can tell that you can’t be what you pretend yes you’re spinning around and around in a car with electric lights flashing very fast...
