Singlice - Kad mi bude 50
Naslonila se na šank i tiho zajecala. Utrnuo je naš glasan i veseo smijeh. « Kad mi bude pedeset », rekla je, «i dalje ću visjeti na šanku i vjerojatno se upucavati mlađahnim konobarima:”Ti me voliš! Reci da me voliš!!!”, a oni će me blijedo gledati ili me poslati na kratko:”Idi u materinu, stara kravo!”. « Ma neeećeš!» ja njoj uvjerljivo utješnim tonom. A onda su obje moje frendice «skočile» na mene:»Ti šuti! Nemaš pravo glasa po tom pitanju!» i što je najgore od svega, bile su u pravu.
U ranoj mladosti bila sam ružno pače sa cvikama, trbuščićem i uvijek lošom frizurom. Zaljubljive prirode, ali nikad sreće u ljubavi. Kao prištava tinejđerka ( a današnji imaju lice ko bebina guza-nije ni čudo kad imaju tisuću preparata za čišćenje lica!) redovito sam se zaljubljivala u neke komade koji me nisu primjećivali ni pod razno. A onda u osamnaestoj BOOM! Procvala! Nekako postala zanimljiva drugom spolu i od onda nisam singlica. Uvijek mi se uvali neki frajer! Nije da sam ih imala puno, nego nikada ih nije manjkalo. Nemam pojma što ih to privlači ko muhe na govance. Obična djevojka, nisam atraktivnog izgleda, nego što se kaže, đevojka iz komšiluka.
A imam masu frendica koje su zgodne, pametne, dobre, zabavne, savjesne, radišne, snalažljive i još puno, puno toga dobroga i lijepoga, ma zapravo, pravi zgoditak za drugi spol, i ništa! Nikako da se upare! Nevjerojatno, ali istinito (mogla bih u tu rubriku uvrstiti ovaj tekstuljak). Ne znam koji klinac je ovim našim momcima!
Problem je to, ljudi moji! I to ogroman! To je kuga našeg doba! Pišu o tome ovi naši ženski časopisi i pokušavaju iznaći nekakva objašnjenja za taj fenomen. A rješenje je, kao i uvijek kada se radi o ljudima i njihovim odnosima, višečlano, višeslojno i nadasve komplicirano.
Počnimo od teorije da se dečki boje pametnih cura. Kad im se pokaže malo intelekta, oni podviju rep ili nestanu u vidu magle. Kao ženska mora bit tupa, intelekt mora skrivat ka zmija noge. Nedajbože da Ona bude pametnija od Njega!
Ne znaju oni cijeniti intelekt. Padaju samo na dobre sise, guzice i noge. Ne razmišljaju glavom, već glavicom, jer bi u protivnom shvatili da je ljepota prolazna, a intelekt trajan. To spoznaju tek kad se ožene, pa ručaju kod svoje majke (Ona ne kuha, mogla bi uništiti lak na noktima!), mater im pere rublje jer Ona mora čuvati svoju ljepotu. Tek onda shvate da im u životu nije dovoljna samo ušminkana «ona stvar»,(u braku ljubav brže kopni), nego da su u pitanju mnogo ozbiljnije stvari. Onda počnu kukati, pa što mi je ovo trebalo, pa u što sam gledao i slične fraze. U šta si gledao kretenu?! U onu stvar, eto u šta!
Al ne shvaćaju to ovi naši mužjaci. I eto jednog od razloga zašto naše pametne i fine djevojke nemaju drugu polovicu. Drugu razlog ti je taj što su mužjaci lijena stvorenja. Izađem vikendom u bar, a oni ko na tržnici mrkva i peršin, izloženi na šanku i ni makac ka da su srasli s inventarom! Ma da ne povjeruješ! I sad valjda čekaju da ženska dođe kod njih i počne motat. Pa da im i priđeš, kako ćeš razgovarat s njima kad su pijani ko majke?! A ruku na srce, ne znaju razgovarati ni kad su trijezni!
I što preostaje tim jadnim curicama nego da budu singlice i mirno žive svoj život bez muškog primjerka u svojem skromnom domu. Ionako ćemo u skoroj budućnosti držati mužjake u kavezu i koristiti njihovo sjeme za održanje vrste. Kad bolje razmislite, samo za to nam i služe.
Iva Major
Objavljeno 28.09.2005.
