«Srce mi kuca sto na sat. Osjećam leptiriće u trbuhu. Sto puta dnevno pomislim na njega. Ništa mi nije teško napraviti…» sve su to nezaobilazne fraze onih kojima je zaljubljenost pamet popila.
Nije loše biti zaljubljen, dapače, to je stanje slično nekakvom deliriju, kao kad se napiješ ili nafiksaš, sve izgleda divno, krasno i bajno i poželiš da nikada ne prestane. Baš onako kako Mile (bog mu daj zdravlja i sreće!) pjeva: «Samo za taj osjećaj…» Ali netko tamo gore je zasrao stvar i uredio stvari na najgori mogući način: sve što je lijepo kratko traje (sjetite se orgazma npr.)! Stvarno, nama hedonistima život zna biti pravi pakao!
Pročitajte cijeli članakObjavljeno 16.11.2005.
Bend koji je umnogočemu utjecao na riječke (te mnoge druge) glazbenike ostao je živjeti kao mit i legenda na prostorima bivše države, a 11-ta obljetnica od smrti njegovog karizmatičnog i talentiranog vođe je, eto, pomalo sjetna prigoda da se prisjetimo kronologije jedne od najvećih grupa svih vremena na ovim prostorima.
Gotovo je nevjerovatno da je kompletna jedna postava EKV zauvijek prestala postojati, a oni su Ivan Vdović, Milan Mladenović, Bojan Pečar i Margita Stefanović. Možda suštinu života i muzike preminulih članova legendarne grupe najbolje izražavaju stihovi jedne pjesme sa albuma „Samo par godina za nas“: „Rasli smo na ničijoj zemlji, surovo sunce iznad nas. Živimo u tuđoj kući. Ona i on i on i ja. Budim se u zoru, tu je početak, tu je i kraj. Mi smo na granici i nema povratka i snaga otiče kap po kap u nepovrat”.
Pročitajte cijeli članakObjavljeno 10.11.2005.
”Izbor, zabrundao je dubok jak golos. Vidjao sam da je to glas zatvorskog kopelana. On nema nikakvog izbora, zar ne? Samoodržanje, strah od fizičkog bola, nagoni ga na taj groteskni čin samoponiženja. Neiskrenost toga jasno se vidjela. On prestaje biti počinilac zla. Također prestaje biti biće sposobno za moralni izbor.”
Anthony Burgess: Paklena naranča, Zagrebačka naklada, Zagreb 1999. str.130Pročitajte cijeli članakObjavljeno 02.11.2005.
