Branimir Johnny Štulić je ponovo zagolicao pažnju hrvatskih medija i javnosti. Radi se o prikazivanju dokumentarnog filma ”Kad Miki kaže da se boji...” koji je prije nekoliko dana (petak, 14.listopad) prikazan na 2.programu HTV-a. Izdvojili smo za vas dva teksta o ovoj uistinu legendi ex-YU scene, frontmenu Azre, pjesniku i vječitoj opoziciji svim mizantropima i vlastima na Balkanu.
Pročitajte cijeli članakObjavljeno 27.10.2005.
Na omotu albuma «Spiritchaser» grupe Dead can dance piše, budući da se prilikom proizvodnje instrumenta rezonantna kutija uglavnom proizvodi od drva, a proizvođač zvuka (žice) je uglavnom životinjskog porijekla, u kulturama čija muzika ima magijsko značenje svaka proizvodnja instrumenta uključuje žrtvovanje životinje i ta duša žrtvovane životinje postaje dio instrumenta i pomoću tonova instrumenta «pjevajući mrtvaci» koji su vječno prisutni oko nas obznanjuju svoje prisustvo.
Duša žrtve nam zajedno s instrumentom omogućuje da čujemo «pjevajuće mrtvace».
Takav oblik žrtvovanja bi spadao pod ritualno žrtvovanje. Suprotno od ritualnog žrtvovanja bi bilo žrtvovanje za ideale.
Pročitajte cijeli članakObjavljeno 25.10.2005.
Ako je netko predstavljao most između progresivnog folka šezdesetih (Byrds, Buffalo Springfield) i No Depression trenda s kraja osamdesetih, bili su to upravo Green on Red. Bend je, uz Thin White Rope, Dream Syndicate i The Rain Parade predstavljao jezgru tzv. Paisley Undergrounda, trenda s početka osamdesetih koji se temeljio na spajanju spomenutog folk/country naslijeđa Byrdsa, neopsihodelije i garažnog zvuka. Ipak, od svih navedenih, Green on Red su, uz The Long Ryderse bili najviše usmjereni prema roots glazbi, i direktno su odgovorni za eskaliranje čak i takvih bendova kao što su popularniji Giant Sand.
Pročitajte cijeli članakObjavljeno 22.10.2005.
