The Cult– povratak glazbi
Postoji izreka koja kaže nešto kao: „Najbolje stvari dolaze onda kada im se najmanje nadaš“. Tako sam, ne planirajući i ne sluteći ništa završila na Šalati, na koncertu The Cult.
Dečke iz Breadforda sam slušala davno, u višim razredima osnovne škole i jako sam voljela taj njihov stil i Ianov nastup. Iako je starijim dečkima iz društva išlo na živce njegovo furanje na Morissona, meni je baš odgovarao. Voljela sam njegov glas i Duffijevu gitaru.
Čim sam stasala za posjete koncertima i kada se za to ukazala prilika, otišla sam na nekolicinu njihovih koncerata na kojem su nastupali. Sjećam se ogromnog razočarenja 2007. godine u Koprivnici, te 2009. godine u Zagrebu. Zvučali su neuigrano, bez forme, Ianu je pucao glas i gubio je zrak i sve je upućivalo na skoru mirovinu.
No, nakon odmaka od punih osam godina i nedostatka ikakvih očekivanja, mogu reći da su mi baš uljepšali večer. Vjerojatno su i sami shvatili da, ukoliko žele opstati na sceni, trebaju korjenite promjene. Pretpostavljam da su prestali s konzumacijom svega i svačega i posvetili se zdravom načinu života, jer su u sat i pol svirke, koliko je koncert trajao odradili zaista korektan posao.
Najiskrenije sam se iznenadila koliko Ianov glas podsjeća na njegov nekadašnji iz najbolje faze, jedino što mi je pažnju privukla pomalo otužna činjenica da još uvijek glumata frajera (jakna s dugim rukavima na pakleno vruć dan i sunčane naočale na očima), te pomalo nesretno pogođenom komunikacijom s publikom između pjesama gdje je u dva navrata predstavljao članove benda hrvatskih korijena, referirao se šalom na turneju „Not in This Lifetime“ gdje su nastupali kao predgrupa Guns’n’roses. No, kada je atmosfera postala opuštenija, bilo ga je dirljivo čuti pjevajući refren Soundgardena „Black hole sun“ čime je odao počast nedavno preminulom Chrisu Cornellu.
Pjesme koje su svirali su s albuma „Electric“, „Love“, „Sonic Temple“, „Choice of Weapon“, „Dream time“ te čak tri sa njihovog prošlogodišnjeg albuma „Hidden city“. Zvučali su odlično, naročito čuvena Duffijeva gitara Gretsch White Falcon, koja mu daje taj karakterističan Cultovski zvuk. John Tempestovi bubnjevi zvučali su uigrano i čisto, basist Grant Fritzpatrick bio je skroz korektan, a druga gitara i klavijature Damona Foxa lijepo su uokvirile čitavu priču.
Naravno da je publika najviše reagirala na hitove „Rain“, „Fire Woman“, „Sweet Soul Sister“, „She Sells Sancturary“, no sve je zvučalo odmjereno i zaista dobro. Baš onako kako i trebaju zvučati glazbenici u njihovoj životnoj dobi.
Drago mi je da su nam se vratili u Hrvatsku i podarili nam ugodnih sat i pol svirke, poklonili dva bisa i prisjetili nas na mnoge događaje iz mađih dana uz koje vežemo njihovu glazbu. Ugodno i lijepo provedena večer.
Set lista:
1. Wild flower
2. Rain
3. Dark Energy
4. Spiritwalker
5. Peace Dog
6. Honey From A Knife
7. Sweet Soul Sister
8. Nirvana
9. Deeply Ordered Chaos
10. The Phoenix
11. Lil’ Devil
12. G O A T
13. She Sells Sanctuary
14. Fire Woman
Bis:
15. King Contrary Man
16. Love Removal Machine
Elizabeta Milanović Glavica
Objavljeno 03.07.2017.
