Tom Waits - Münchausen suvremene glazbe
And if God is great and God is good why can’t he change the hearts of men?Well maybe God himself is lost and needs help/ Maybe God himself he needs all of our help/Maybe God himself is lost and needs help/He’s out upon the road to peace...
Slika prva:
Birtija za lokalne pijance u centru. Pokvarena neonska reklama za pivo uporno radi, dok televizor kojeg nitko ne gleda i dalje dosađuje. Umorni pipničar s neugodnim licem briše šank ručnikom. Konobarica koja spravlja koktele, ostarjela prije vremena, sjedi sama i povremeno pogleda jedinog gosta. Tu i tamo on joj mahne da mu napuni čašu pa nastavi zuriti u istrošeno lakirano drvo šanka i mjehuriće u piću.
Slika druga:
Beskrajne vožnje u limenim krstaricama s jedne strane kontinenta na drugu uz neizbježno zaustavljanje u tapiciranim restoranima zbog masne hrane. Kava i Coca-Cola, alkohol, droge i pisanje. Čekanje zore u zadimljenim jazz klubovima s paralelnim ispijanjem whiskeya i pive, te pogledavanje na pomalo oronulu femme-fatale s onu stranu šanka u nadi da će učiniti prvi korak k zajedničkom jutru. Idealizirana je to slika Amerike pedesetih i šezdesetih godina prošloga stoljeća koju su nam usadili bitnici i jazzeri kao logičan otpor ondašnjem puritanizmu i hladnoratovskoj histeriji Novoga svijeta. Na takvom, pomalo noirovskom poimanju Amerike iz doba kada joj se Hollywood divio, razvio se i Tom Waits - jedan od najoriginalnijih glazbenika posljednjih tridesetak godina.
Takve scene ljudi često zamišljaju kad misle o Tom Waitsu (1949.). Svijet u dva sata ujutro, u kojem se oni bez prava glasa bore da zaborave male životne uvrede. Ovdje je ljubav prolazan ideal. Snovi se nikad ne ostvaruju, no konstantno se proizvode, kao utjeha, kao način da se prebrodi noć. Ono što povezuje sve njegove radove i što se nalazi u njihovom središtu je Waitsov neponovljiv vokal, njegov jedini pravi instrument, pomiješan s whiskyem i dimom cigareta.
O Waitsovom privatnom životu rijetko tko što zna, a o njegovoj prisutnosti svjedoče albumi koje redovito objavljuje. Uostalom čini se kako bi svaka informacija o njegovom životu bila potpuno nepotrebna i irelevantna, jer tada bi pjesnik, glazbenik i glumac izgubio svoju karizmu pretvoriši se u još jedan korporacijski proizvod. Waitsa najbolje opisuju likovi njegovih glazbom popraćenih narativnih minijatura opjevani dubokim promuklim glasom.
On je pjesnik laureat mornara koji priželjkuju povratak kući, trgovačkih putnika koji se mogu osloniti samo na svoju sreću, djevojaka koje zarađuju plesom - svih onih koji u dnu čaše traže utočište za životna razočarenja. Waitsova vizija je američka gotika trostrukih gubitnika, izgubljenih duša i gomile na karnevalu. Tu viziju pokreće samo umjetnikovo razumijevanje tih ljudi. Odbija ih gledati s visoka. Neki su kritičari pisali kako ih sentimentalizira, no on to rijetko čini. Waits po navici poštuje ljude o kojima pjeva zbog, ne usprkos, njihovih mana i slabosti. Smatrao je da u preživljavanju u krutom i hladnom svijetu postoji otrcana plemenitost. A nekad je najhrabrija stvar koju čovjek može napraviti ostati na putu i držati se svojih snova i ideala.
O Tomu Waitsu vjerojatno i sami znate puno toga. Kao na primjer, da voli izmišljati nevjerojatne priče kada ga se pita o privatnom životu, da je njegov veliki idol Bob Dylan, a da je on sam veliki idol mnogih drugih američkih glazbenika na koje je izvršio ogroman utjecaj, ali ono najvažnije što bi ste trebali upamtiti o njemu je to da je Waits jedan vrlo ekscentričan umjetnik i genijalan pripovjedač kojeg je nemoguće ne voljeti. Objavio je prvi album s dvadeset i četiri godine. Radilo se o laganoj mješavini jazza, bluesa i američke folk glazbe i svi su se čudili kako je tako mladi glazbenik mogao napraviti toliko zreo album. Bila je to 1973. godina.
Za svakoga tko je ikada slušaonjegove pjesme ova knjiga otkriva pozadinu stvaranja ’glazbe pijanih patuljaka, cirkuskih atrakcija i dezorijentiranih mornara’. Za one koji ga nikada nisu slušali, ali su čuli za Toma Waitsa, knjiga je urnebesno putovanje kroz povijest američke underground produkcije u kojem se glavni akter od večernjeg zabavljača u zadimljenom džez-klubu izdiže do statusa sive eminencije alternativne scene, da bi u posljednjoj fazi počeo pisati angažirane i antiratne pjesme.
Waits je vrlo osjetljiv kao javna osoba; ne voli se pojavljivati u medijima, izbjegava intervjue i živi povučenim obiteljskim životom sa ženom (za razliku od drugih ”popularnih” pjevača ženio se samo jedanput) i troje djece u jednom malom kalifornijskom gradiću.
1976. godine Waits je časopisu Newsweek rekao: ”Postoji zajednička usamljenost koja se jednostavno proteže od obale do obale. Poput zajedničke krize podvojene ličnosti. To je tamna, topla i ovisnička američka noć.” To je ono, stoje više od svega, opijalo Tom Waitsa. Ne alkohol, ne droge, ne slava, ne sreća... no možda ljubav. Inspirirale su ga i izazivale beskrajne mogućnosti, očaj, požurena obećanja stvorena da bi se preživjelo ili čak možda ugrabilo nešto sreće. Ironija karijere Toma Waitsa jest da mu je nakon što je pronašao sreću, ljubav i trijezno stanje, glazba postajala sve više eksperimentalna.
Tom Waits je, skratimo priču, barun Münchausen suvremene glazbe.
Odabrana diskografija:1973 Closing Time
1974 Heart of Saturday Night
1975 Nighthawks at the Diner / Live
1976 Small Change
1977 Foreign Affairs
1978 Blue Valentine
1980 Heartattack and Vine
1982 One From the Heart Movie Soundtrack
1983 Swordfishtrombones
1985 Rain Dogs
1987 Franks Wild Years
1988 Big Time / Live
1992 Night on Earth Movie Soundtrack
1992 Bone Machine
1993 The Black Rider
1999 Mule Variations
2002 Blood Money Music
2002 Alice
2004 Real Gone
2006 Orphans: Brawlers, Bawlers & Bastards
Kompilacije:1981 Bounced Checks
1983 Anthology of Tom Waits
1984 The Asylum Years
1991 The Early Years, Volume One
1993 The Early Years, Volume Two
1998 Beautiful Maladies: The Island Years
2001 Used Songs, 1973-1980
Knjige: Jay S. Jacobs - ”Tow Waits: Razuzdane godine; njegova glazba i mit”
Link:
www.officialtomwaits.com Mate Bogut
Objavljeno 04.01.2007.